Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti izvijestila je u srijedu, uslijed nastavka spora s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti, kako “nema govora da bi umjetnine željela vratiti k sebi natrag, sakriti od javnosti ili njima bilo kako manipulirati, kao što neki insinuiraju”.

U izjavi naslovljenoj “Napadno medijsko širenje neistina o Akademiji” HAZU navodi kako temeljem donacija ima u vlasništvu vrijedne umjetnine, koje su joj, kao nacionalno blago, povjerene na trajnu skrb, a znatan broj umjetnina u vlasništvu HAZU nalaze se u NMMU-u, bivšoj Modernoj galeriji.

“HAZU inzistira na točnom popisu i lociranju umjetnina koje su pohranjene u NMMU-u i to je jedini razlog medijskih napada na Akademiju u ovome kontekstu.

HAZU je bila, a i nadalje je voljna, povjeriti svoje umjetnine NMMU-u na odgovorno upravljanje i izlaganje, radi njihove dostupnosti hrvatskoj javnosti”, ističu.

Dodaje se kako je lako provjerljiva istina jest da je nakon višekratnih neuspješnih pokušaja da postigne dogovor s NMMU-om,

HAZU kao odgovoran vlasnik pokrenula sudski postupak s ciljem točnoga lociranja i katalogiziranja umjetnina koje su u njezinu vlasništvu, a koje bi trebale biti pohranjene u NMMU-u.

Akademici su, potaknuti nedavnim medijskim istupima “s neistinama o HAZU” naveli i da se Uprava i Predsjedništvo optužuju zato što jedna dosadašnja članica suradnica HAZU, ali i supruga akademika u istome akademijinu razredu, nije izabrana za redovitu članicu.

Dodaju kako je istina da ona niti jednom nije bila nominirana od pripadajućega Razreda kao predloženica za izbor u akademkinju na Skupštini HAZU.

“Točno jest da je Predsjedništvo HAZU zauzelo načelan stav da se u isti razred HAZU ne bi trebali izabirati supružnici kao niti najbliži srodnici. Objašnjenje je jednostavno.”

Akademija mora biti primjer čestitosti

Po njihovim riječima, Hrvatska je nažalost još uvijek bremenita nepotizmom na mnogim razinama, a to se percipira kao jedan od glavnih problema u društvu i čest razlog koji mlade ljude potiče da napuštaju Domovinu, pa Akademija mora u tim pitanjima biti beskompromisna i postojana kao primjer čestitosti.

Podsjetili su i da se predlaganje kandidata za redovite, dopisne i suradne članove obavlja u razredima Akademije, a nakon rasprava se tajnim glasovanjem nominiraju predloženike za izbor na Skupštini HAZU. Informacija o predloženicima i njihovim životopisima potom se dostavlja svim članovima Skupštine.

Na Skupštini se o svakome predloženiku iznosi životopis i provodi rasprava, a potom redoviti članovi, tj. akademici, tajnim glasovanjem odlučuju o izboru svakoga pojedinog predloženika.

“Neodabir nekoga od nominiranih predloženika na Skupštini nije presedan, nego se događa povremeno, kada Skupština tako odluči natpolovičnom većinom u tajnom glasovanju. Tako se odabiru akademici, kao i dopisni i suradni članovi, otkad Akademija postoji”, zaključuju.

Govoreći o nastojanjima da pomlade članstvo istaknuli su kako je prethodna je praksa podrazumijevala da se članovi suradnici, ako ne budu u međuvremenu izabrani u redovito članstvo, nakon isteka razdoblja od deset godina u pravilu reizabiru i time ostaju u trajnom statusu člana suradnika do kraja života.

“Broj članova suradnika ograničen, a iskustvo je pokazalo da, osim iznimaka, aktivan doprinos Akademiji jenjava u članova suradnika nakon što prijeđu u pozne godine i trajno suradničko zvanje”, ustvrdili su.

Predsjedništvo je usvojilo privremenu strategiju, u kojoj se preporučuje da se za članove suradnike izabiru osobe do 50. godina starosti, kako bi se omogućio odabir što aktivnijih članova u naponu stvaralačke snage, pri čemu svi članovi suradnici, kako tijekom suradničkoga statusa tako i nakon isteka mandata od deset godina, mogu biti predlagani i izabirani u redovite članove.

Aktualna preporuka Predsjedništva HAZU da se redovite članove u pravilu izabire do navršene 70. godine života, u skladu je s namjerom pomlađivanja redovitoga članstva, radi njegova što većeg doprinosa aktivnostima Akademije u razdoblju nakon izbora. Iznimno postoji mogućnost za izbor redovitog člana u dobi iznad sedamdeset godina.

“HAZU izabire svoje članove tako da ne krši niti Statut niti zakonom propisane uvjete. Članstvo u Akademiji nije nečije pravo, nego samo mogućnost, a na Akademiji je da ocijeni kada i hoće li nekoga izabrati u svoje članstvo”, naglašavaju.