RIJEKA – Akcijom »Tko se boji Mickeyja Mousea?!« u povodu obilježavanja 75. rođendana Vladimira Dodiga Trokuta na riječkom je Korzu, na mjestu s kojeg je privremeno uklonjena Kožarićeva skulptura »Hodač«, sada privremeno postavljena Trokutova instalacija iz zbirke Antimuzeja Domagoja Margetića, koja se sastoji od originalnog crteža Pabla Picassa »Ljudi s ulice« iz 1920-ih godina, koji je Trokutu darovao Koča Popović, popratnog pisma Koče Popovića iz 1987. godine u povodu darivanja, kao i od gumene figurice Mickeyja Mousea iz 1955. godine, iz Broadwaya.

Simbolika odnosa u umjetnosti

Kako je pojasnio Domagoj Margetić, »Trokut je ovim performansom simbolično komercijalnim odnosima u umjetnosti suprotstavio duhovnu i emocionalnu vrijednost, ali i idejnu vrijednost umjetničkog djela stavljanjem u potpunu ravan vrijednost jednog Picassa i vrijednost figurice Mickeyja Mousea«.

– Tako osmišljena provokacija svojom snažnom porukom, ali i duhovnim smislom i mentalnom snagom takvog umjetničkog čina doista i jeste ravna provokativnom umjetničkom djelu Pabla Picassa. Trokut integrira originalnog Picassa u svoje djelo ne kako bi ga obezvrijedio, nikako, nego kako bi obezvrijedio financijsku vrijednost kao nametnuti kriterij vrijednosti umjetničkog djela.

Uostalom, upravo zato Vladimir Dodig Trokut godinama je Picassov crtež »Ljudi s ulice« čuvao u svojoj kuhinji, koja je i sama poznata pod nazivom umjetničkog djela, koncepta i nazivom instalacije »Trokut-kuhinja«, pa je i Picasso sa svojim »ljudima s ulice« (koje je crtao promatrajući kroz prozor neke pariške kavane), postao sastavni dio »Trokut-kuhinje« kao umjetničkog djela.

Ovakvim pristupom kompleksnosti pojedinog umjetničkog djela, ali i međusobnih korelacija pojedinih umjetničkih djela, Vladimir Dodig Trokut do besmisla sumnja u umjetnost, da bi onda iz te sumnje kao iz ništavila u koje je tranzicijska umjetnost propala, ponovo stvarao novu umjetnost, novo umjetničko djelo. Eksperimentira do opasnih granica. Izaziva nerazumijevanje okoline. Igra se s prezirom koji pokazuju prema njegovom radu i djelu. I onda na tome stvara. Bio je to njegov gotovo pa vištunski eksperiment s umjetnosti, to ispitivanje smisla u besmislu, kao kad se u nekom kemijskom eksperimentu određene vrijednosti i parametri forsiraju do ekstremnih granica, preko neizdrživosti, kako bi se premašilo do tad poznate limitiranosti. Time je naravno suočavao i društvo s ograničenosti u koju je kao neizbježnu klopku koju je samo sebi postavilo – upalo. V.D.T. nije vjerovao u besmisao. On ga je izazivao. Secirao ga je u potrazi za smislom i onda kad to nije bilo izgledno. Bio je to poseban umjetnički izričaj koji nisam siguran da do danas u potpunosti razumijemo u radu i djelovanju Vladimira Dodiga Trokuta, pojašnjava Margetić.

Aktualiziranje Picassova crteža

Također, govori, cijela trodijelna instalacija, no i sam crtež u korelaciji su i sa samom idejom akcije i s mjestom zbivanja – riječkim Korzom na kojemu se prvi put izvodi.

– Stavljanje materijalne i emocionalne vrijednosti umjetnine je bila Trokutova umjetnička kritika kapitalističkog poimanja onog što umjetnost jest, odnosa kupi-prodaj. Iako je htio realizirati ovu akciju u više gradova, prvo u Rijeci, jer je bio vezan za nju, nije stigao. S obzirom na to da se ove godine obilježava 75 godina od Trokutova rođenja, odlučili smo da ćemo tu njegovu akciju realizirati točno prema njegovoj zamisli.

Na mjestu na kojem smo postavili instalaciju bio je prije privremenog sklanjanja Kožarićev »Hodač«, a on i Trokut bili su veliki prijatelji, surađivali su i kao umjetnici, pa su razne umjetničke akcije izveli upravo u Rijeci, u »Palachu« i Galeriji O.K. Tu je bilo njihovo emocionalno, mentalno središte na kojem su se svi nalazili i zato smo baš ovu lokaciju odabrali, ističe Margetić dodajući da su Picassovi »Ljudi s ulice« sada svi oni ljudi s riječke žile kucavice.