OSOR – Iako su od svojih samih početaka, kako je to 1976. godine zacrtao utemeljitelj i dugogodišnji voditelj festivala Daniel Marušić, okrenute hrvatskoj glazbenoj baštini i domaćim glazbenicima, Osorske glazbene večeri, kada god je to moguće, imaju na programu i gostovanja stranih izvođača, pa je tako i ove godine.

U pretposljednjoj večeri programa nastupili su mađarski glazbenici, violinist Kristóf Baráti i Valentin Magyar, izvodeći djela Beethovena, Bartoka, Ravela i Schumanna. Svojom virtuoznošću zaslužili su dug pljesak publike, pri čemu je publiku oduševilo i umijeće iskusnog Barátija na više od tristo godina staroj Stradivarijevoj violini i vještina mladog (23) pijanista Magyara koji tek gradi međunarodnu karijeru. Koncertu u osorskoj (ex)katedrali prisustvovalo je približno 180 gledatelja, a jedna od njih, Jelena Basta iz Malog Lošinja, bila je vrlo zadovoljna koncertom: »Za mene je ovo bila divna ‘točka na i’ ljetne sezone bogate manifestacijama. Uživali smo u sjajnoj izvedbi vrhunskih glazbenika, a najviše me se dojmila njihova međusobna usklađenost i predanost glazbi.« Na koncertu je bila u društvu sina Igora, učenika osnovne škole, koji je prvi put prisustvovao programu Osorskih glazbenih večeri i također bio oduševljen doživljenim. U publici je bilo i gostiju iz Mađarske, uz podudarnost da je koncert održan upravo na njihov Dan državnosti, a nastup je sufinancirao Institut »Liszt«, odnosno Mađarski kulturni centar u Zagrebu.

Festival će završiti danas koncertom Baskijskog baroknog ansambla, koji će prvi put muzicirati u Hrvatskoj. Nastupit će sedmorica glazbenika, a umjetnički voditelj je Enrike Solinis Azpiazu. Na njihovom repertoaru je glazbeno nasljeđe Baska, većinom narodne pjesme uz manji dio kompozicija poznatog autorstva, a okupili su se 2006. godine u Bilbau. Osim u domovini, nastupali su i u drugim krajevima Španjolske, drugim europskim zemljama te u Kanadi. Njihov osorski nastup bit će petnaesti, zaključni koncert festivala u njegovom 48. izdanju, prvom sa Splićaninom Marinom Kaporelom u ulozi umjetničkog ravnatelja, a bit će to ujedno i nagovještaj skorog povratka »malog vječnog grada« na spoju otoka Cresa i Lošinja, nekoć važnog regionalnog središta, a već desetljećima naselja skromnog, dvoznamenkastog broja stanovnika, u smiraj izvansezonskog dijela godine.