Cannes Classics

Filmski klasici u neformalnom programu Cannesa. Najveći događaj film “Napoleon” Abela Gancea iz 1927.

Zvezdana Pilepić

Gance je počeo raditi na »Napoleonu« krajem 1923. godine, a njegov plan je isprva bio napraviti serijal od šest filmova o Napoleonovom životu



CANNES – Prije samog glamuroznog otvaranja 77. Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu, u ranim popodnevnim satima održana je prva festivalska projekcija. Naime, festival u Cannesu uvijek neformalno započinje filmom iz programa Cannes Classics. Ove godine su se među filmskim klasicima koji će se moći vidjeti u Cannesu našli, da spomenemo samo neke, filmovi poput »Gilde« Charlesa Vidora, »Paris, Texas« Wima Wendersa, »Sedam samuraja« Akira Kurosawe ili »Kišobrani iz Cherbourga« Jacquesa Demija, a tu je našao mjesto i posljednji film Jean-Luca Godarda »Scenarij«.


No, najveći događaj je zasigurno film »Napoleon« Abela Gancea iz 1927. godine, s kojim je ove godine u Cannesu sve započelo. Ovaj film je legendarno remek-djelo iz perioda nijemog filma, a prema riječima Coste Gavrasa, predsjednika Cinemateque Francaise koji je predstavio film, »Napoleon« nije biografski film, već je to poema. To je strast jednog čovjeka da prikaže životnu strast jednog drugog čovjeka. To je najveći francuski film.


Na restauraciji filma radilo se više od šesnaest godina. Filmske trake pronađene su u Cinemateque francaise, te kinotekama u Toulousu i na Korzici, no također i u kinotekama Danske, Srbije, Italije, Luxembourga i New Yorka. Georges Mourier i njegov tim pregledali su oko 100 kilometara filmske vrpce, sličicu po sličicu, a zahvaljujući bilješkama koje je Abel Gance vodio pri montaži filma te njegovoj korespondenciji s montažerom, film je mogao biti montiran u svom originalu.




Gance je počeo raditi na »Napoleonu« krajem 1923. godine, a njegov plan je isprva bio napraviti serijal od šest filmova koji bi pokrivali cijeli životni vijek Napoleona. To je bio vrlo ambiciozan i kompleksan projekt, kao i sama povijesna osoba o kojoj film govori. Pored velike glumačke ekipe, u filmu su korištene tisuće statista, a u filmu su također korištene mnoge tehničke inovacije. Abel Gance je osobno došao na ideju da na konja montira tri kamere, od kojih je svaka pokrivala trećinu velike panorame, a za znameniti završni triptih u kojem su te scene montirane bilo je potrebno dugačko filmsko platno i tri projektora. Film »Napoleon« imao je premijeru 7. travnja 1927. u pariškoj Operi, kojoj je prisustvovao i francuski predsjednik Gaston Doumergue. Film je nakon toga krenuo na svjetsku turneju. Vremenom filmske trake raspršile su se po cijelom svijetu i mnoge su izgubljene ili uništene. Film je također često skraćivan i nanovo montiran i bile su poznate čak 22 različite verzije filma.


Film je restauriran u dva dijela i u Cannesu je prikazan prvi dio u trajanju od 3 sata i 40 minuta, koji pokriva njegovo djetinjstvo, mladost i završava njegovom prvom velikom pobjedom u oslobađanju Toulona. Cijeli film u trajanju od sedam sati prikazat će se u Parizu 4. i 5. srpnja, a filmsku glazbu će uživo izvoditi glazbenici Radio Francea.


Abel Gance umro je 1981. i sigurno nije ni sanjao da će u njegovu filmu publika još uvijek uživati gotovo sto godina nakon njegovog nastanka, a projekciju u Cannesu uveličala je njegova kći Clarisse Gance.