NOVI VINODOLSKI – Četvrtog dana mjeseca kolovoza 2018. napustio nas je književni velikan i akademik Nedjeljko Fabrio. Godinu dana nakon toga, na inicijativu njegove kćeri, profesorice Arijele Fabrio te Narodne čitaonice i knjižnice Novi Vinodolski, započelo je »Štavljenje štiva« – manifestacija u čast Fabriju, koji je svoja ljeta provodio upravo u Novom Vinodolskom.

Ove se godine manifestacija održavala tijekom dva dana, a obje je večeri gošća bila glumica, glazbenica i kantautorica Elis Lovrić. Mnogi koji prate hrvatsku kazališnu scenu tom se gostovanju zasigurno ne čude jer je njezino utjelovljenje Fanice u »Vježbanju života«, antologijskoj predstavi Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, ostalo zapisano kao genijalno glumačko ostvarenje tadašnje studentice na Akademiji dramske umjetnosti.

Vježbanje života

«Ovom se manifestacijom odužujemo Nedjeljku Fabriju i prisjećamo se njegovog bogatog opusa, ali prvenstveno s ciljem promoviranja talentiranih umjetnika, književnika i glazbenika. Tako smo ove godine u Novi pozvali Elis koja baštini najbolje iz svojeg kraja, a sve to i promovira kao jedinstven poetsko-glazbeno-scenski izričaj, pronoseći svijetom tako kulturu i jezik svoga zavičaja«, kazala je u samome uvodu prve večeri ravnateljica NČK-a Barbara Kalanj-Butković. Ta prva večer bila je izuzetno zanimljiva jer se ticala upravo rada na predstavi »Vježbanje života« i Lovrićinom odnosu s Fabrijem. Kalanj-Butković pitanjima u maniri televizijskog razgovora vodila je umjetnicu kroz cijelu priču oko njezinog lika Fanice, dok su prisutni imali rijetku priliku pogledati isječke iz te legendarne predstave, ali i čitav niz antikviteta, fotografija, pisama i novinskih isječaka iz toga vremena, a koje je Lovrić iz svoje obiteljske riznice donijela novljanskoj publici.

»Često se sjetim Nedjeljka, a posebno trenutka u kojem mi je prišao nakon premijere, u kojem me pogledao i rekao: »Nisam mogao poželjeti bolju Fanicu«. Osjećala sam se tako silno počašćenom! Možete zamisliti, tada sam još bila studentica! Bio je to ogroman poticaj na kojem ću zauvijek biti zahvalna Fabriju – prije svega za to što je napisao tu izuzetnu knjigu, a Georgiju Paru što mi je dao priliku da budem Fanica, da budem žena koja mi je obilježila život i kojoj i danas, toliko godina nakon, svakodnevno pjevam. Raditi na toj predstavi bilo je čarobno iskustvo. Stotine ljudi je bilo uključeno i cijeli grad je tih dana disao za kazalište! Nema više Fabrija, nema više Para, a ja se i dalje nadam da će se takvo što još koji put ponoviti«, ispričala je, između ostalog, Lovrić, koja je drugog dana festivala održala svoj koncert u novljanskom dvoru umjetnosti, to jest Srićinoj kući koja se nalazi odmah nasuprot novljanske Čitaonice u kojoj Fabrio ima svoju spomen-sobu, poklon njegove obitelji.

Koncert

»Karlo je sreo Fanicu kad mu je došla ponuditi buket veprine na prodaju. I on nije znao da će mu ona žena biti i Fumula mu roditi. Ja sam je srela u Rijeci, u svom prvom teatru. I nikad je nisam zaboravila«, piše Lovrić u uvodu u Fanicu. Na koncertu su posjetitelji imali prilike čuti melodije ne samo hrvatskog, odnosno labinjonskog, već i japanskog, engleskog i portugalskog jezika, a Lovrić je za publiku pripremila i veliko iznenađenje – na pozornici joj se pridružio violončelist Robert Schenk. Narodna knjižnica i čitaonica Novi Vinodolski ovom prilikom zahvaljuje obitelji Fabrio te Ministarstvu kulture i medija na potpori, a mi, s nekom melankolijom Fanice i Elis, Fabrija i njegova djela, nastavljamo koračati, nastavljamo vježbati život, sve do sljedećih kolovoških Fabrijevih dana.

Fanica

Ona je bila tako lepa

Va belen vele od merlićah

Ona je bila tako sveta

Da son utela bit ko ona

Kad je Carlu svon vrnula

Bus leprina i rekla: ‘’Šinjor, ćete kupit?’’

On ni zno da ona će mu žena bit

i Fumula mu rodit

Onda je Nebo prišlo po njo

Ona je svete Eufrosinice šla

A njena koludrica prez vocij

Je zustala živet va mojeh rukah

Miljor svećah va crnine

I dve ruki ke pomoro me dignut od sna

Carlo ceka na pankine

Da pride ga zet Ona

I kad je prišla dat mu prsten

On je samo reka: ‘’Fanica, si to ti?’’

Svojo ruko mu je dola

I va svet ga je svoj zela

I mir mu je svoj dola

I va svet ga je svoj zela

I mir mi je svoj dola