Foto: Davor KOVAČEVIĆ
Pjesnikinja, satiričarka, magistra psihologije i dramska umjetnica novog kova
Sigurno ste, tijekom tumaranja u bespućima interneta, barem jednom uočili videouratke Ene Rajić. Njezine su riječi britke, rečenice direktne, a scenski nastup više nego pamtljiv.
Ova mlada pjesnikinja, satiričarka, magistra psihologije i dramska umjetnica novog kova spojila je moć riječi i pažnju pozornice, rimovane stihove i montirane videofilmove, a svoj put našla je u umjetničkoj formi zvanoj spoken word poezija.
Vrsta je to poezije gdje kreator stihova svoje pjesme izvodi pred publikom. Ena dobrom riječju i spokenwordskim šarmom kroz svoja videa okuplja mnoge pojedince koji su u njezinim videima pronašli dio svojih života, neostvarenih snova, davnih uspomena i tko zna čega još.
Odnedavna je svoje izvođačke sposobnosti odlučila prikazivati javno putem svojih satirično-poetskih showova. Osim toga, svoje govorničke i satiričke vještine pokazuje i u službi drugih zanimljivih suradnji.
Foto: Davor KOVAČEVIĆ
Važnost performansa
Bavite se spoken word poezijom. O kakvoj vrsti umjetnosti i izvedbenom izražaju je riječ? Je li spoken word poezija 21. stoljeća?
– Za razliku od pisane poezije, spoken word poezija ili govorna/izvedbena poezija forma je poezije koju pjesnik piše s ciljem izvođenja pred publikom. Stoga je upravo performans njen najvažniji element. Nastaje kao reakcija na »klasičnu«, pisanu poeziju koju se često percipiralo kao elitističku, monotonu i uštogljenu.
Autor pjesme ujedno je i performer, često se izražava u prvom licu jednine i uglavnom otvoreno progovara o temama društvene i psihološke prirode. Neke od tema koje se provlače kroz spoken word poeziju su društvena nejednakost, ekologija, međuljudski odnosi, anksioznost i slika o sebi.
Pjesme su nerijetko refleksivne i pune igara riječima, a vrsta spoken word poeta svojim riječima gađa u srž i izaziva snažnu emociju kod onoga tko njegovu izvedbu gleda.
Brojni spoken word pjesnici nastupaju na tzv. slamovima ili natjecanjima u poeziji na kojima imaju do tri minute za izvesti pjesmu u solo aranžmanu, što znači da glazbena pratnja nije dozvoljena, a žiri iz publike bira pobjednika po osobnom senzibilitetu.
Često ćete čuti da ovaj vid poezije ima dosta sličnosti s hip-hop kulturom, tj. rap pjesmama. Još uvijek ne bih tvrdila da je spoken word pjesništvo 21. stoljeća, no sviđa mi se opaska da idemo u tom smjeru.
Zašto ste se okušali u toj specifičnoj formi izvedbene umjetnosti? Kako ste došli do ideje da zaplivate tim vodama?
– Od malih sam nogu pokazivala afinitet prema izvedbenoj umjetnosti kroz odlaske na večeri poezije i članstvo u dramskim sekcijama tijekom gotovo cijelog školovanja. Mama je u mladosti bila amaterska glumica, stoga je svoju ljubav prema glumi svjesno ili nesvjesno prenijela i na mene.
No, kako godine prolaze – moja strast prema izvedbenom pada u zaborav kako se počinjem zanimati za psihologiju koju magistriram 2018. na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu.
Nakon kratkog rada u struci, ubrzo shvaćam da to ipak nije moj put, ma koliko obožavala svoju struku. Uskoro dajem otkaz, dugogodišnji hobi pretvaram u posao koji mi donosi kruh i pokrećem biznis u kojemu se primarno počinjem baviti videoprodukcijom, a zatim i umjetničkim stvaralaštvom te edukacijom na temu kreiranja zabavno-edukativnog videosadržaja za društvene mreže.
Ideja da uplovim u vode izvedbene umjetnosti pojavila se sasvim neplanirano. Prvu pjesmu sam napisala na apsolventskoj godini, odlučila je snimiti te objaviti na svom YouTube kanalu. Nakon toga, jedna osoba mi govori kako joj izvedba zvuči spoken wordish. Bio je to prvi put da čujem za taj izraz.
Komentar me zaintrigirao pa sam počela istraživati što je uopće ta spoken word poezija i što sam više saznavala o njoj, više me oduševljavala. Dovoljno ironično za reći, tijekom odrastanja nisam bila pretjerani ljubitelj poezije, iako mi je nerijetko bila pod nosom.
Štoviše, glavne su mi asocijacije na nju bile sterilnost i dosada. No, eto… Zbog jednog sasvim usputnog komentara, otkrivam novu dimenziju pjesništva koje je »živo« i surovo, koje kori i zabavlja, potiče da zavirimo u sebe, progovara o važnim društvenim temama i ježi od glave do pete.
Konačno sam otkrila poetsku formu koja kroz stihove priča svakodnevne priče bliske običnim malim ljudima s kojima se, nasreću ili nažalost, mnogima lako poistovjetiti. Nakon prve pjesme, nastavila sam i dalje pisati ne znajući gdje će me put odvesti. Stvarala sam jer me stvaranje opuštalo, smirivalo, tješilo i nasmijavalo.
Poezija mi je otpočetka služila kao vid autorefleksije i osobne terapije. Sve je teklo prirodno, bez ikakvih očekivanja ili primisli da će me netko jednog dana htjeti platiti da poeziju izvodim pred kamerom ili uživo na sceni.
Foto: Davor KOVAČEVIĆ
Nastup u UN-u
Postoji li kod nas spoken word poetry scena? Jeste li vi jedna od pionirki spoken worda u nas?
– Kod nas postoje pjesnici koji izvode svoju autorsku poeziju. Moj prvi susret sa slamerima bio je na Open micu u zagrebačkoj Močvari prije nekoliko godina.
Kasnije sam sudjelovala i na Državnom prvenstvu Hrvatske u slam poeziji, također u Močvari. Bilo je zanimljivo prisustvovati na događajima tog tipa te slušati i gledati desetke pjesnika kako svojim jedinstvenim performansima progovaraju o temama od interesa. Međutim, već nakon prvog natjecateljskog nastupa shvatila sam da slamovi nisu moj đir. U mom svijetu, umjetnost i natjecanje ne idu u istu jednadžbu.
Iskustvo mi kaže da naši ljudi uglavnom nemaju blage veze što je spoken word poezija, a regionalnu spoken word poetry scenu smatram gotovo nepostojećom. Osobno, ne poznajem, niti sam čula i za koga tko na našim prostorima snima spoken word poetry videofilmove, gradi profesionalnu spoken word pjesničku karijeru i zarađuje nastupajući.
Kako su izgledali vaši počeci?
– Protekle četiri godine sam kontinuirano pisala pjesme i objavljivala spoken word poetry videa. Za njihovu je estetiku preko dvije godine bio zaslužan svestrani kreativac Kristijan Gradečki koji potpisuje snimanje, režiju i videoediting većine mojih spoken word poetry videa.
Od 2018. snimila sam više od 50 autorskih spoken word poetry videa te održala desetke domaćih i međunarodnih nastupa uključujući različite kulturne manifestacije i poslovne konferencije.
Godine 2019. dobivam poziv od Sanele Musić, osnivačice nevladine organizacije SANCHILD iz Švicarske, da s dvije spoken word pjesme nastupim u palači Ujedinjenih naroda na temu »Building Trust in Post War Communities’’ na Geneva Peace Weeku.
Ostajem u šoku i objeručke prihvaćam poziv. Pred ženevskom publikom nastupam s pjesmama »Poštovana predsjednice« i »Peace For Yesterday«. Nastup koji ću pamtiti za života!
Spoken word pjesma »Poštovana predsjednice« ujedno je i moja autorska pjesma s kojom sudjelujem u realizaciji istoimenog dokumentarnog filma koji u produkciji Daniela Pavlića osvaja nagradu za najbolji dokumentarac na Tuzla Film Festivalu 2019.
Pred kraj iste godine, držim TEDx govor na temu »Kako ostati nesretan do kraja života?« koji započinje spoken word pjesmom »Pseudočovjek«.
Što je najteže u vašem poslu?
– Neizvjesnost.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Reakcija publike
Nedavno ste održali svoje satirično-poetske showove »Bez dlake na jeziku« u Zagrebu i Travniku. Kako izgledaju vaši nastupi?
– Početkom ove godine zajedno s timom odlučila sam podići svoju spoken word poetry priču na višu razinu, osmisliti koncept spoken word poetry showa i svima zainteresiranima ponuditi mogućnost da nastup dožive uživo. »Bez dlake na jeziku« je satirično-poetski show, prvi takve vrste u Hrvatskoj, a i šire.
Riječ je o glazbeno-dramskom performansu u kojemu provlačim različitu tematiku – od aktualnih političkih zbivanja, preko uvijek goruće teme partnerskih odnosa, pa sve do pitanja čovjekova smisla. Show traje otprilike sat vremena, a u sebi isprepliće kazališne i literarne elemente, glazbu, pa i stand up.
Popraćen je klavirskom pratnjom Zvonimira Glibušića, a izvršni producent je Damir Bačić. Publika kroz sat vremena doslovno prolazi kroz vrtlog emocija i zajedno se sa mnom ljuti, sprda, smije i šmrca…
A nije isključena ni interakcija među nama. Svaka spoken word poetry izvedba je jedinstvena, a to znači da istu pjesmu pri ponovnoj izvedbi u novom showu nikada neću izvesti identično.
Uzgred rečeno, izvedbe često sadrže dozu improvizacije, čemu doprinosi i energija publike. Od travnja ove godine održali smo sveukupno pet takvih showova u Hrvatskoj i BiH. Nastupali smo dvaput u zagrebačkom Klubu Kazališta Komedija te na Smaragdnom Eco Film Festivalu u Hrvatskoj Kostajnici; na stručnom skupu »Poslovna abeceda« u Petrčanima te u Hrvatskom kulturnom centru Nova Bila, Travnik, na kulturnoj manifestaciji »Andrićevi dani«.
Postoji li u vašem showu dramska struktura uvod-zaplet-vrhunac-rasplet ili je show drukčije koncipiran?
– Show je tematski podijeljen na nekoliko dijelova sastavljenih od spoken word pjesama koje zajedno čine koherentnu cjelinu. S generalne razine gledajući, show nema tipičnu dramsku strukturu uvod-zaplet-vrhunac-rasplet, dok svaka pojedinačna pjesma ima takav slijed.
Kako je forma showa neobična i originalna, ni dramaturzi koji su pogledali show nisu bili sigurni u koju ga kategoriju svrstati. Show sadrži elemente monodrame, recitacije, stand upa, sve to zaokružuje i glazbena pozadina. Možda nema ni potrebe za kategorizacijom. Fora je osmisliti nešto novo!
U showu imate i glazbenu pratnju. Koja je njena uloga?
– Glazbena pratnja je tu kao »tepih« koji upotpunjuje ambijent, odvlači publiku na mjesto radnje iz pjesme, naglašava određene stihove i pojačava emocije. Zvone je vrsni pijanist i profesionalac s kojim je gušt i lakoća surađivati. Čovjek se igra na sceni, živi glazbu svim svojim bićem i gotovo mi je nevjerojatno koliko se dobro razumijemo.
Kakav je odaziv publike na show?
– Često ne možete znati, pa ni predvidjeti kakav će biti odaziv publike na ovakvim događajima, pogotovo ako još niste afirmirani umjetnik ili ako ono čime se bavite nije poznato široj javnosti, kao što je to moj slučaj. No, zahvalna sam i veseli me što je dosadašnji odaziv publike bio stvarno sjajan.
Proljetna premijera u Klubu Kazališta Komedija bila je rasprodana, a na listopadskoj praizvedbi u HKC-u u Novoj Biloj tražilo se mjesto više. Posebno me dojmilo što je nekolicina ljudi stajala za sve vrijeme showa. Kud ćeš snažnije povratne informacije!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Online svijet
Osim nastupa uživo, vrlo ste aktivni i na društvenim mrežama na kojima redovito objavljujete brojne satirične i spoken word poetry videofilmove. Takav videosadržaj često prenosi jasne poruke, a u njima znate iznositi i vlastita stajališta s ciljem osvješćivanja društva o određenim temama. Kakve reakcije dobivate na svoj rad?
– Nema velike razlike u reakcijama publike koja gleda nastup uživo i komentarima publike na društvenim mrežama, osim one da posjetitelji showa nastup uživo opisuju kao intenzivnije iskustvo od gledanja spoken word poetry videofilma. S jedne strane, to su ljudi koji prate moj rad jer im se sviđa i u njemu pronalaze nešto korisno za sebe.
Ekipa uglavnom komentira kako im sadržaj koji stvaram predstavlja osvježenje na domaćoj sceni, osjećaju da ih netko čuje i napokon verbalizira ono što sami ne znaju ili se jednostavno plaše glasno izgovoriti.
S druge strane, online svijet pruža ogroman prostor svima i svakome da iznose svoje sudove, iako ih nitko nije tražio. Tako se i na mojim društvenim mrežama zna zalomiti pokoji uporan hejter, frustrirani anonimac i neodgojeni nepozvani gost. Uživo mi nikada nije prišao netko takav. No, njima ionako ne dajem previše pozornosti.
Nerijetko se stavljate u ulogu društvenog kritičara. Koje teme obuhvaćate u svom umjetničkom radu i zašto vam je važno obrađivati baš te teme?
– Glavnina tema koje obrađujem u satiričnim skečevima i spoken word poetry izvedbama može se svrstati u tri kategorije – psihološke, društvene i poslovne teme. Neke od psiholoških tema koje sam obradila su imposter sindrom, perfekcionizam i partnerski odnosi.
Od društvenih tema tu su teme poput korupcije, odljeva mozgova i devastacije prirode. U poslovnoj tematici dotičem se tema kao što su mobing, neetično oglašavanje i nedostatak vodstva u poduzećima.
Volim britak humor, naročito satiru na koju gledam kao na fantastičan alat za konstruktivnu kritiku društva. A kako nas satira ne samo nasmijava, već i potiče na razmišljanje i introspekciju – za mene predstavlja svojevrsni oblik društvenog djelovanja. Ne libim se našaliti i na svoj račun (kroz smijeh).
Odgajana sam uz rečenicu »Neka bude istina, neka bude propast svijeta«, pa je sloboda izražavanja oduvijek visoko kotirala na mojoj skali vrijednosti.
Umjetnost smatram najslobodnijom od svih područja ljudskog djelovanja i vjerujem kako ima moć transformirati pojedinca, a samim time i društvo u cjelini. No, to je moguće jedino ako o važnim temama progovaramo samopouzdano, neustrašeno i bez dlake na jeziku.
Svoje pjesme ste odlučili oblikovati u zbirku poezije »Razmrljane boje nevremena.« Kako to da ste se odlučili na taj korak i što se krije iza tog naslova?
– Nakon četiri godine neumornog pisanja, u mom opusu se nabralo preko pedeset pjesama, stoga je ideja o izdavanju knjige došla kao prirodni slijed. Javila sam se našoj poznatoj spisateljici Jeleni Kastaneti koja je pristala biti urednicom zbirke. Imala sam gotov rukopis i knjiga je nekoliko mjeseci poslije izdana u nakladništvu Jelenine Alegria knjige. Zbirka je dobila naslov po istoimenoj pjesmi, a za njega sam se odlučila jer knjiga predstavlja međuigru tuge i smijeha, satire i provokacije, nostalgije i kaosa.
Nevrijeme sa sobom donosi strah od nepoznatog, suočava nas s iskonskim strahom od smrti, ali pruža i potencijal za rast onima koji su spremni otvoriti svoja unutarnja čula.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Emocija ili razum
Iako se ne bavite poslom u struci, možemo li reći da vaša vokacija psihologa upotpunjava vaše poetske aktivnosti? Drugim riječima, je li se psiholog i umjetnik unutar Ene sukobljavaju ili upotpunjavaju?
– Definitivno upotpunjavaju. Dobar performer je prije svega uvjerljiv, a da bi bio uvjerljiv, publika ne smije osjetiti da glumi, već da autentično utjelovljuje lik.
Da bih mogla uvjerljivo utjeloviti različite likove svojih pjesama, moram se zanimati za čovjeka. U jednu ruku, svjesna sam da još žganaca trebam pojesti i showova izvesti kako bih usavršila rad, tako da prostora za napredak uvijek ima.
U drugu ruku, vjerujem da bi moje stvaralaštvo bilo poprilično mlako kada ne bih imala psihološki ožičen um i strast prema svemu što ima veze s ljudskom psihom.
Pa, iako se psihologijom više ne bavim u konvencionalnom smislu, psihološke teme ostale su srž mog rada. Ljudsko ponašanje, pitanje smisla i svijesti nepresušan su izvor inspiracije koja će zauvijek ostati predmet mog osobnog i profesionalnog interesa.
Vodi li vas kroz život emocija ili razum?
– Poetu ne morate dvaput pitati.
Uz poetske nastupe i videofilmove, surađivali ste i sa stand-up komičarima poput Tina Sedlara i satiričarima iz NewsBara, kao i s Tonijem Milunom s kojim ste obrađivali »ozbiljnije« teme poput financijske pismenosti. Kako je bilo s njima surađivati?
– Sve navedene suradnje za mene su bile čista igra i radost, bez imalo preuveličavanja. Videa smo snimali u dobrom duhu, s puno smijeha i tonom zabave. Privilegirana sam da mogu birati s kim surađujem, a s njima su suradnje zaista tekle s lakoćom.
Tin i ja smo kliknuli još pri produciranju prvog zajedničkog videa »Kad bi prvi spoj bio iskren (ali brutalno iskren)« koji je ubrzo postao viralan dosegnuvši više od 5 milijuna pregleda na društvenim mrežama. NewsBar je institucija sama po sebi, a ekipa na snimanju bila je, malo reći, vrhunska. Toni Milun je mnogima omiljeni profesor matematike i vrhunski financijski stručnjak, pa je suvišno komentirati bilo što, osim da su mi bili zadovoljstvo i čast ostvariti višestruku suradnju s njim.
I za kraj, kad ćemo vaš nastup gledati u Rijeci ili riječkoj okolici?
– Sljedeća su gostovanja u Ogulinu i Varaždinu, a nadam se da uskoro stižem i u Rijeku. Nisam bila sto godina!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
