RIJEKA – Društvo za ples i rekreaciju Rotondo jedno je od najstarijih i najnagrađivanijih plesnih udruga grada na Rječini. Kako piše na mrežnim stranicama toga društva, »ime Rotondo označava kružni tijek – nešto što nema početak i kraj. Kao što u prirodi voda hlapi da bi postala kaplja kiše koja će se vratiti na zemlju i omogućiti život čitavoj prirodi i kao što je grad Rijeka dobio ime po rijeci koja kroz njega teče, tako i Rotondo svoje djelovanje povezuje s gradom na Rječini, s neprekidnim obnavljanjem, savršenom kružnicom koja ne mijenja oblik bez obzira na to koliko velika bila.«

Društvo je to koje je u HKD-u uz puno gledalište proslavilo svoju veliku tridesetu obljetnicu, uz moto život u plesu, a sve generacije, i one najmlađe i nešto starije, koje su svoje prve plesne korake učinile upravo u Rotondu, veže isto – Tereza, ili samo teta Tereza koja već tri dekade vodi grupu i koja je prepoznatljivo plesno-pedagoško ime u našemu gradu. Terezija Dubrović je, naime, ne smijemo zaboraviti, bila prvakinja riječkog baleta, a nakon završetka svoje baletne karijere u riječkome HNK-u odlučila ju je nastaviti pedagoškim radom, prenoseći tako generacijama što su uslijedile svoje plesno znanje i iskustvo. Plesnu skupinu je pak pokrenula 1992. godine u sklopu Doma mladih, i to u dogovoru s gradskim Odjelom za kulturu, zatim nešto kasnije, 1994. godine, pridružila joj se još jedna balerina, Lidija Benac, a 2004. godine nastao je današnji Rotondo.

Raznolikost plesnih stilova

A kako je Dubrović prenosila svoje znanje, najbolje je pokazao broj okupljenih u HKD-u u povodu tridesete obljetnice, i različite generacije, kao i odabrane plesne točke i grupe.

Osim drugih grupa, koje su u čast Rotondu izvele neku od svojih plesnih točka, imali smo priliku vidjeti i ples »Africa« koji je neimenovana ženska naratorica na matrici istaknula kao prvi ples koji je u naš grad donio prvo osvojeno mjesto na europskom plesnom natjecanju, odnosno European Show Dance Unionu.

Da ne bude zabune, nije to, dakako, jedina nagrada, jer Rotondo broji zaista mnoge nagrade i priznanja i na tom natjecanju, no i na drugim međunarodnim natjecanjima, a one Hrvatskog show dance saveza, North American Dance Championshipa u New Yorku, nagrada World cup in Classic ballet & Jazz dance, samo su neke.

Ono što odlikuje koreografije Tereze Dubrović, kasnije i ostalih plesnih pedagoga koji su svojim iskustvom i znanjem pripomogli Rotondu, jesu prepoznatljivost plesnih elemenata/pokreta i tematsko-idejna prepoznatljivost, kao i raznolikost plesnih stilova. A plesni stilovi koji su zastupljeni u Rotondu, zaista su nebrojeni, od klasičnog baleta, neoklasike, raznih karakternih plesova, suvremenog baleta, jazz dancea, musicala i street jazza. Svojim istaknutim koreografijama različitih vrsta plesova te pričama koje je njima odlučila ispričati, Dubrović nedvojbeno jest vrsna poznavateljica plesa.

Uvijek bazirajući pokrete na osnovama samog baleta, Dubrović umješno i s lakoćom spaja elemente raznih plesnih stilova, što i jest onaj faktor njezine prepoznatljivosti.

Hvala, teta Tereza!

A kako je Oksana Brandiboura Kožul, negdašnja balerina i donedavna baletna pedagoginja u riječkome HNK-u, čija je nevelika skupina odraslih koji su željni baletnoga znanja također hrabro stala na pozornicu HKD-a, kazala, s Terezom ima neraskidive veze, a još dok je Dubrović plesala u HNK-u, sašila joj je plesni kostim, jer u HNK-u nisu mogli. Veže ih, kaže, ljubav prema španjolskim karakternim plesovima, ples Esperanza koji su radile u sinergiji i za samo tri dana stvorile pobjednički ples koji se natjecao u Americi, zatim ples »On The Gypsy Road«, no i druge suradnje.

– Divim joj se kako s obzirom na godine uvijek kaže da završava s plesom, no istodobno uvijek ima i neke nove planove, produkcije. Mislim da je u našemu gradu i za naš grad zaista napravila puno u plesnom, odnosno kulturnom smislu.

Iako ima više plesnih grupa, ona je u svojemu radu prepoznatljiva i plesački ima svoj znak. Ona je Tereza. Iako je mnogo suvremenog plesa i plesnih stilova koji naginju suvremenome, pa je i interes djece veći za time, ona i dalje vješto spaja klasiku sa suvremenim, tako uvodi djecu u ples i daje im neki osjećaj sigurnosti. A upravo ta raznolikost stilova i njihovo poznavanje faktor je izvrsnosti i kvalitete općenito. Ona voli, daje, uči, osoba je koja je Rijeci dala generacije i generacije djece koja su stasala u ritmu muzike.

Tereza može biti ponosna na sebe jer je napravila veliku plesno-pedagošku karijeru kakvu rijetki ostvare, zaključuje Brandiboura Kožul.

Ono u čemu se Brandiboura Kožul slaže s potpisnikom ovih redaka koji je u jednome dijelu pod Terezinim vodstvom također kratko stupio na veliku pozornicu, i to europsku, mjuziklom »On The Gypsy Road«, jest da je Dubrović vrsna plesna pedagoginja i poznavateljica plesa, pa je s punim pravom i s obzirom na plesni vijek možemo nazvati pionirkom riječkog plesa. A obilježavanje velike obljetnice Rotonda bilo je u znaku emocije, lijepih sjećanja, jer drugih niti nema, zatim velike nostalgije, no prije svega zahvalnosti jednoj i jedinoj teti Terezi na svemu što je učinila i što još uvijek neumorno čini za sve one koji se žele plesno obrazovati.

Hvala, teta Tereza!