Riječka Naklada Val, čiji je osnivač Dragan Ogurlić, jedna je od mogli bismo reći mlađih izdavačkih kuća koja se promišljenim naslovima ozbiljno nametnula na izdavačkom tržištu.

Spomenimo i da je bila dobitnica najviše nagrade za najbolju knjižaru u Hrvatskoj u 2022. godini u organizaciji Ministarstva kulture i medija. Izdavačka kuća koja tematski donosi vrijedna izdanja njegujući zavičajne vrednote kroz brojna štiva koja se odnose na povijest grada i regije.

Prisjetimo se tek nekih naslova, kao što su »Potonulo blago Jadrana«, »Barba Rude«, monografija Radio Rijeke, »Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune« te nezaobilaznu kultnu knjigu »Kad je život bio novi val« koja priča o jednoj i ne tako davnoj, ali budnoj Rijeci.

Osim zanimljivih naslova vrlo širokog spektra – od slikovnica, monografija, romana do kuharica, Val ima i svoj »književni salon« u kojem se mogu naći i klupiti knjige i drugih izdavača. Skraćeno rečeno, prostor na drugom katu glavne riječke prometnice Ivana Zajca, u centru grada, mjesto je tihe posvete pisanoj riječi gdje ljubitelji knjige mogu pronaći svoje svakodnevno utočište.

Ukratko, Dragan Ogurlić, u svom vremeplovu od novinarstva do izdavaštva, strast prema pisanoj riječi oblikovao je i prenio pred brojnu domaću, ali i inozemnu publiku.

Bio sam isprva nigdje

Izdavačku kuću Val pokrenuli ste prije sedam godina, a dosad ste ostvarili brojne zapažene naslove i, čini se, pronašli svoju publiku. Što vas je dovelo među izdavače, osim prethodnog uredničkog iskustva u izdavačkoj kući »Adamić«?

– U izdavačke vode iz novinarstva me dovelo vjerovanje tadašnje uprave Novog lista i direktora Gordana Kneževića, u zadnjem kvartalu 2011., da mogu pomoći posrnulom »Adamiću«, koji je tada bio izdavačka kuća u vlasništvu NL-a.

Do tada sam imao iskustva samo oko objavljivanja vlastitih naslova, a ovo je bilo nešto drugo. »Adamić« je bio pred propašću, na računu je bilo 1.000 kuna, uz tri djelatnice na minimalcu. Zadržao sam samo jednu, Dijanu Plišić, koja i danas radi sa mnom, te smo ponovo pokrenuli proizvodnju knjiga.

U idućih pet godina objavili smo 65 naslova, rekao bih doveli »Adamić« na razinu nacionalne vidljivosti, bili prisutni na sajmovima, brojnim promocijama i u knjižarama, a otvorili smo i vlastitu knjižaru-galeriju u Opatiji.

Godine 2017. razišao sam se s novom upravom Novog lista i slovačkim vlasnicima koje ta vrsta izdavačke djelatnosti zapravo nije zanimala. Prekid je bio buran, našao sam se na cesti, odlučio nastaviti djelatnost i osnovao Nakladu Val. Do kraja te godine nagodbom s Novim listom pripao mi je i »Adamić«, a ja sam zauzvrat odustao od tužbe.

Čini se kako vas je zaista nosio pravi val, jer osim što ste nastavili s već započetim djelatnostima u prethodnoj izdavačkoj kući, uselili ste se i u ovaj karizmatični prostor nekadašnjeg ICR-a. Je li i to bio dio plana ili..?

– Nije to baš išlo automatizmom. Bio sam isprva nigdje, bez prave logistike, a trebalo je sve suradnike uvjeriti da slijedi nastavak. Prva knjiga koju sam objavio na novom početku bila je monografija naše slikarske legende Voje Radoičića. Bio je to kulturni događaj godine u lipnju 2017. o kojemu Novi list nije objavio niti riječ.

Nastavio sam se baviti djelatnošću i paralelno tražio prostor, dok se u jednom trenutku nije otvorila mogućnost za zakup ovog prostora u centru grada na drugom katu I. Zajca 20 koji je godinama zjapio prazan.

A to nije bilo što, nego bivši Izdavački centar Rijeka, koji je ugašen 2009., nekadašnja perjanica riječkog izdavaštva, raznih biblioteka i Dometa, dakle povijesni kulturni prostor koji je kad smo u njega uselili bio potpuno devastiran.

Obnovili smo ga vlastitim sredstvima s namjerom da bude istovremeno ured, knjižara i književni salon, potpuno svjesni tog kulturnog nasljeđa. Uostalom, ovdje sam kao mladac objavio svoje prve knjige kod urednika Ljube Stefanovića.

Nastojimo popuniti rupe u kolektivnom sjećanju

Svojim ste naslovima osvojili različite skupine čitatelja, vrlo se šaroliko obraćate svim uzrastima i interesima. U vaših top 50 pronašla sam romane, monografije, slikovnice, stare recepte naših nona, dokumente vremena, vrijedne arhivske zapise… Što ipak presudi u izboru?

– Osnovno sidro naše izdavačke orijentacije je zavičajnost, s izletima u nacionalno. Od važnih lokalnih tema bavili smo se Domovinskim ratom, medijima u Rijeci, poviješću raznih djelatnosti, od vatrogastva do nogometa, pripovijestima i igrama za djecu, monografijama gradova, općina i županije, primorskom klimom i gastronomijom, arhitekturom i urbanizmom.

Sve u svemu, jako se bavimo zavičajem i nastojimo popuniti rupe u kolektivnom sjećanju. Međutim, najvećim »nacionalnim« uspjehom, osim kolekcije knjiga Danijela Frke o jadranskom podmorju, smatram realizaciju trilogije monografija o listovima koji su formirali nekoliko generacija, a to su Feral, Polet i Val. Te tri knjige imaju zajedno 2.000 stranica i sve tri su vrlo tražene.

Za vas bi se moglo reći da ste rijedak i vrijedan kroničar našeg grada i regije, imate niz popularnih izdanja poput »Kad je život bio novi val« ili monografije HNK-a Rijeke. Pripremate li još nešto slične tematike? Je li teško sakupiti materijal, pretpostavlja li to dugo kopanje po prašnjavim arhivima?

– Monografije koje ste spomenuli rađene su godinama. Na kraju su to velike, vrijedne knjige i zaborave se godine rada na njima. Prilično smo se specijalizirali za te velike, teške knjige i za teme koje teže sintezama.

Živimo u kraju u kojem su se često mijenjale zastave i svaka je htjela pisati svoju povijest. Na sreću, nemamo više nad glavom Centralni komitet da bi nam sva povijest morala počinjati od 1945.

Djelujemo iz “provincije”

S obzirom na to da ste jedna od rijetkih preostalih riječkih izdavačkih kuća, dobivate li neke potpore od strane Grada ili Županije? Mnogi su gradovi ostali bez svojih izdavača, na obali primjerice od Umaga do Dubrovnika ostalo ih je svega nekoliko. Koliko se potiče i brine o malom izdavaču?

– Mi smo na tržištu već petnaest godina, pritom djelujemo iz »provincije«. U nedostatku bolje suradnje s Ministarstvom kulture i medija, moramo se zadovoljiti potporama za knjigu Grada i Županije. Zahvalni smo, ali to je naravno daleko od onoga što nam treba.

Politika Ministarstva kulture dovela je do gašenja manjih izdavačkih centara po cijeloj Hrvatskoj. To je lako razumjeti ako se zna da već više od desetljeća čak 95 posto sredstava za knjigu ostaje u Zagrebu.

Na ostatak Hrvatske ide tek 5 posto, a na izdavače u Rijeci i Županiji manje od 1 posto ukupnih sredstava od poticaja za knjigu i otkupa knjiga. Nas je izdavača u PGŽ-u prije 10 godina bilo dvadesetak, sad nas je samo 6 kojima je to osnovna djelatnost. Kao što kažu stari ljudi, dok se vidimo – dobro je.

Osim što ste izdavač, imate i vrlo zanimljiv koncept prodaje knjiga, naime posjedujete i knjižaru, odnosno salon u kojem ste organizirali i književna druženja, promocije, ali i intervjue… Pokazali ste da ste vrlo otvoreni za različite suradnje pa pretpostavljam da vam se obraćaju mnogi autori s brojnim ponudama. Je li teško selektirati?

– Knjižara je otvorena za sve vrste suradnje, pored promocija i književnih večeri dvije godine bili smo domaćin talk showa Kanala Ri. Mislim da je ovdje u proteklih šest godina prodefiliralo nekoliko tisuća ljudi i nemamo nikakav problem s prepoznavanjem mjesta na kojem se knjižara nalazi.

Tu je i web-shop koji oslikava fizičku ponudu u knjižari, a trenutno imamo ugovore sa 60 nakladnika. Više od polovice su lokalni nakladnici koji nisu prisutni nigdje drugdje. To je na neki način naša misija kao riječke knjižare, prikupiti i ponuditi sve relevantno, a tiče se našega kraja.

Što je s rukopisima? Je li se dogodilo da u zadnji čas promijenite izdavački plan?

– Ponude rukopisa, zatim ponude za suradnju, ilustracije, grafičku pripremu, stižu svaki dan. Ne stižem na sve odgovoriti pa neka mi oproste oni koji još nisu dobili odgovor. Međutim, mi smo ekipirani i suradnički i autorski, imamo izdavački plan, znamo što nam je činiti i poznajemo svoju publiku.

Samo jednom se dogodilo da smo mijenjali izdavački plan, a to je bilo kad nam se e-mailom i privitkom početkom prošle godine obratila tada nepoznata ilustratorica iz Rijeke Nena Pavelić. Njezin kompletan rad na slikovnici »Kako biti najjači?« bio je upravo senzacionalan, nesvakidašnji.

To nam je odmah potvrdila i direktorica Dječjeg sajma knjiga Monte Librić, gdje je Nena uskoro i predstavila svoju prvu knjigu. Prošle godine objavili smo dva izdanja slikovnice »Kako biti najjači?«, a prošli mjesec objavljena je i nova slikovnica »Kamo ćemo večeras?«. Nena Pavelić je nesumnjivo veliki talent i bit će veliko ime hrvatske ilustracije.

Ne smijem pogriješiti

Možete li kao izdavač pretpostaviti što će biti pravi hit?

– Ponekad mogu, ali nezgodno je u ovom poslu što zapravo ne smiješ pogriješiti. Zato pokušavamo raditi stvari za koje znamo da postoji interes, a opet u kontekstu onoga čime se tematski bavimo. Bilo je situacija da smo potpuno pogriješili s nakladom, bilo da smo podcijenili i pak precijenili izdanje.

Recimo, prvo izdanje knjige »Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune« Borisa Pavelića tiskali smo u »konzervativnoj« nakladi od 750 primjeraka. Nismo zapravo znali ima li ta tema još uvijek publiku, jer Ferala nije bilo već 7-8 godina.

Rasprodali smo tu nakladu za dva mjeseca. Taj bezobrazni srednji prst na naslovnici doživio je ukupno pet izdanja u osam godina. Zašto? Vjerojatno zato jer je posrijedi alternativna povijest Hrvatske, evociranje bolje prošlosti novinarstva uz pomalo hagiografski pristup. Međutim, pravi uspjeh te sjajno napisane knjige je taj što je ponovo uspio okupiti Feralovce.

Ipak, moglo bi se reći da kao izdavač imate dobar špurijus?!

– Kako sam već natuknuo, ne smijem pogriješiti. Ali ljudski je i griješiti.

Kad smo već kod predviđanja, kakva je vaša pretpostavka u odnosu na e-knjige i audioknjige? Čini se da su mlađe generacije sklonije čitanju na tabletima i mobilnim uređajima, a sve je veći broj i onih koji vole slušati?

– Radi se samo o različitim platformama za književnost, konkretno. Kad vozim za Zadar možda ću slušati glazbu, a možda »Proslavu« od Karakaša. To samo obogaćuje ponudu, a derivati nastaju iz već tiskanih knjiga, što ne može biti ništa loše.

Niti će tiskane knjige nestati, niti se manje proizvoditi. Ipak, ako želim nekoga obradovati, poklonit ću mu knjigu, pravu, između korica. To savjetujem i načelnicima i gradonačelnicima uspješnih lokalnih samouprava.

U pripremi monografija broda “Galeb”

Što trenutno pripremate, imate li neki zanimljiv rukopis u ladici?

– U pripremi za tisak je monografija grada Kastva, prva u njegovoj povijesti. Dugo na njoj radimo, rezultat bi, s dizajnom poznatog Studia Sonda, mogao biti spektakularan. Radimo međunarodno (englesko) izdanje knjige Danijela Frke »Potonulo blago Jadrana«.

S arhitektom Markom Frankovićem priprema se knjiga o graditeljskoj baštini »Primorska kvarnerska kuća«. Snimaju se kadrovi za novu monografiju grada Rijeke, a u suradnji s Muzejom grada Rijeke radimo na monografiji broda »Galeb«, kao dio buduće turističke ponude Rijeke i Kvarnera te kao sastavni dio ponude obilaska broda.

Sve su to dvojezična, ili čak trojezična izdanja. Valjalo bi objaviti i neke važne riječke biografije, primjerice Lavala Nugenta i Josipa Kulfaneka. Iduće godine je 40. obljetnica prve napisane priče »Paralelnog slaloma« s Edijem Jurkovićem. Zamislio sam tu zbirku paralelnih priča pod naslovom »Velika obljetnica«. Bilo bi dobro podsjetiti na taj književni eksperiment.

Hoćete li jednom ispričati i ukoričiti vlastitu priču?

– Mogao bih. Ali više od svega želio bih novom autorskom knjigom o neobičnim ljudima i njihovim sudbinama zaključiti trilogiju s već postojećim knjigama »Ljudi s kraja stoljeća« i »Ljudi na prijelazu stoljeća« u koje se smjestilo četrdeset i nešto likova, od akademika do paške čipkarice. Izdavača za tu knjigu ću valjda već negdje naći.

Narudžbe stižu sa svih kontinenata

U zbirci svojih izdanja imate i knjigu »Potonulo blago Jadrana« koje opisuje čak 75 ronilačkih destinacija, a ranije knjige iz te serije prevedene su na nekoliko jezika. Kakve su bile reakcije stranog tržišta?

– Knjige Danijela Frke, »kustosa« zbirke potonulih brodova i zrakoplova Jadrana, imaju najbolju prođu na međunarodnom tržištu i narudžbe stižu sa svih kontinenata. Prve dvije knjige objavljene su ukupno na šest jezika.

Nova, »Potonulo blago Jadrana«, bit će za sada objavljena na engleskom. Ako tražimo razlog popularnosti tih knjiga, onda je to zbog toga jer su roniocima one najbolji vodič za izbor lokacija i odabir olupine koju mogu doživjeti u drugoj dimenziji.

Ljubiteljima pomorstva i povijesti pouzdan su izvor tehničkih i historiografskih podataka, a sve to skupa ogrnuto je u atraktivan dizajn i sjajan, pitak tekst. To što prikazuje Danijel Frka u stvarnosti može vidjeti vrlo mali broj ljudi, no zahvaljujući autoru, i onaj koji nikada nije zaronio stječe dojam da upravo u tom trenutku roni na istoj olupini.