Nedavno otvorena retrospektivna izložba »Portreti i autoportreti« u Galeriji Kapetanova kula u Zadru, Dragana Jelavića, presjek je autorovih radova nastalih tijekom posljednjih tridesetak godina, koji prikazuje sve one ličnosti koje su u umjetnika ostavile traga, od Salvadora Dalija, Jima Morrisona, do Arsena Dedića, Olivera Dragojevića, Tonka Marojevića i prvog heroja Domovinskog rata Davora Jovića.

U povodu predstavljene izložbe razgovarali smo s predsjednikom Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zadar i osebujnim umjetnikom Draganom Jelavićem, o njegovome radu, umjetnosti te funkciji predsjednika HDLU-a Zadar koju obnaša posljednjih osam godina, a uložio je posebne napore da unaprijedi njezin rad te da privuče što veći broj posjetitelja na izložbe.

– Pokušao sam promijeniti način funkcioniranja udruge kako bi izložbe u Kapetanovoj kuli privukle više posjetitelja i članova. Iako se napredak polako osjeti, izborna godina je pred nama i u rujnu ćemo vidjeti hoću li nastaviti na ovoj poziciji ili će biti izabran novi predsjednik, započeo je Jelavić te dodao kako je posljednjih godinu dana manje radio u svom ateljeu zbog osobnih izazova i problema, ali nastavlja obavljati dužnosti u udruzi sve do rujna ove godine.

Umjetnička karijera

Umjetnik Jelavić svoje podrijetlo vuče iz Ravče kod Vrgorca, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Splitu 1989. godine na odsjeku likovne umjetnosti, dok se 2005. trajno preselio u Zadar. Iako je svoju umjetničku karijeru započeo s figurativnim radovima, sada se fokusira na apstraktne kompozicije. Jedan od njegovih recentnih projekata obuhvaća »fragmente«, reljefne kockice koje su, kako kaže, pobudile veliki interes publike.

– Kako u ateljeu imam i radionicu, radio sam razne predmete od drva, lampe, komade namještaja, skulpture. Od ostataka sam počeo slagati kompozicije koje bih potom bojio. Prvi rad koji je nastao iz tog eksperimenta bio mi je toliko uzbudljiv da nisam mogao prvu noć spavati. Ubrzo sam počeo stvarati različite trodimenzionalne drvene kompozicije, koristeći pritom razne dimenzije i teksture.

Prije nekoliko mjeseci te reljefne kockice sam izlagao u Galeriji Gina, dok sam ih ranije predstavio u Kapetanovoj kuli. Također, izlagao sam ih u Njemačkoj, gdje su izazvale veliku pažnju kod publike, a čak se i prodalo nekoliko komada. Iako sam se u posljednje vrijeme malo udaljio od ovog tipa rada zbog drugih obaveza, planiram se svakako ponovo posvetiti tomu i nastaviti raditi na sličnim kompozicijama, otkriva nam.

Inspiracija je nužna

Iako umjetnici često osjećaju potrebu za stvaranjem čak i u teškim trenucima, Jelavić priznaje da mu, kada ga nešto previše zaokuplja, nije uvijek lako stvarati i pronaći inspiraciju.

– Prošle godine imao sam nekoliko izložbi u Galeriji Gina, a uglavnom su to bili radovi za koje nisam izdvojio više od petnaest minuta. Tada sam se testirao u tom nekakvom brzinskom načinu rada i nastala je izložba pod nazivom »Petnaest minuta« gdje je bilo izloženo petnaest slika koje sam naslikao točno za toliko minuta, svaku.

Osim toga, prije nekoliko mjeseci sam u Kapetanovoj kuli imao izložbu apstraktnih slika pod informatičkim nazivom »CTRL + ALT + DELETE«. Nekako sam se više usmjerio na jednostavne apstraktne kompozicije i taj minimalizam s dvije boje.

I to mi se još uvijek mota po glavi, ali moram se stabilizirati i probati početi ponovo, govori nam Jelavić, dodajući kako je nedavno imao priliku sudjelovati na jednoj umjetničkoj koloniji ekološkog karaktera u Sloveniji, gdje je ponovo radio u takvoj maniri.

Pritom ističe kako mu sudjelovanje na takvim umjetničkim okupljanjima omogućuje da se okruži s ljudima sličnih interesa, gdje može naučiti nešto novo i razmijeniti iskustva.

S druge strane, kada sudjeluje na skupnim izložbama kao što je »Ljetni salon« u Ninu, nastavlja s prepoznatljivim stilom upotrebe velikih ploha sa žarkim bojama koje zasigurno održavaju njegov nemiran duh i kontinuiranu želju za istraživanjem i transformacijom.

Prošle je godine tako predstavio nekoliko figuralnih radova, dok je za ovogodišnji »Ljetni salon«, koji će se održati 8. kolovoza u Baroknoj kući u Ninu, pripremio dvije apstraktne kompozicije.

Pomicanje granica

– Kada završim nekakav ciklus i osjećam da sam došao do određenog nivoa, uvijek se trudim pomaknuti granice i istražiti nešto novo, objašnjava, dodajući kako nema jedan fiksni stil jer koristi različite stilove i tehnike, prilikom čega su neizostavne žarke čiste boje i apstraktni oblici.

Budući da, uz svoju umjetničku karijeru, već dugi niz godina predaje likovnu kulturu u Osnovnoj školi Benkovac, dotaknuli smo se pitanja može li se živjeti od umjetnosti i koliko je važno likovno obrazovanje za društvo.

– Danas nije lako živjeti od umjetnosti, pogotovo ako niste konstantno aktivni kao što sam bio u prošlosti. Povremeno se nešto proda, ali zarada od toga nije dovoljna za život, pogotovo u našim uvjetima. Ima ljudi koji su pronašli svoj put i stalno rade isto, odnosno proizvode, pa im to uspijeva, ali u mom slučaju situacija je drugačija, govori Jelavić.

Kao dugogodišnji učitelj likovne kulture ističe kako smanjenje sati likovne kulture u školama ima ozbiljan utjecaj na djecu.

– Ranije su se održavala dva sata likovne kulture tjedno, dok sada imamo samo jedan sat. To je gotovo nemoguće da se djeci prenese ljubav prema umjetnosti i razviju njihovi afiniteti. Rezultat toga je da generacije odrastaju bez dubljeg razumijevanja i interesa za likovnu, ali isto tako i glazbenu umjetnost, priča Jelavić te dodaje kako često one nadarene učenike stigne upoznati posljednje, jer taj jedan sat često mora više pažnje posvetiti onima koji prave probleme ili trebaju pomoć.

– Likovna kultura nije samo crtanje, pa tako svojim učenicima često uobičavam reći da je likovna kultura nešto bez čega se može živjeti, ali da je s njom ipak sve puno ljepše. Puno se toga može naučiti možda na ljepši način, kroz umjetnost. Umjetnost omogućava djeci da izraze svoje osjećaje, razvijaju kreativnost i razumiju svijet oko sebe na dublji način, kaže nam ovaj osnovnoškolski profesor.

Pitanje ekonomije umjetnosti

Iako priznaje da je teško živjeti od umjetnosti i da se često suočava s pitanjem vrijednosti umjetnosti u ekonomskom smislu, drži da umjetnost ima ključnu ulogu u društvu.

– Kada vidim koliko je teško s tim živjeti, često se zapitam je li to danas bitno kada je sve mjerljivo novcem. No, umjetnost je nešto što nas zasigurno definira i oblikuje. Novac je nužan za opstanak, ali ako je jedini cilj u životu, ne znam gdje nam je kraj, govori nam Jelavić, naglašavajući kako bi se društvo trebalo usredotočiti na vrijednosti koje umjetnost donosi, a ne samo na ekonomske aspekte.

– Umjetnost je temelj na kojem bismo trebali graditi svoje društvo. Ako sve što radimo promatramo samo kroz prizmu novca, gubimo iz vida ono što nas zaista čini ljudima. Umjetnost nam pomaže da razumijemo sebe i svijet, i to je nešto što ne smijemo zanemariti, ističe ovaj umjetnik.

Nove tehnologije

U razgovoru smo se dotaknuli i utjecaja novih tehnologija, prilikom čega je podijelio kako općenito prihvaća napredak tehnologije, ali nikako bez kritičkog promišljanja o njezinim implikacijama.

– Prihvaćam nove tehnologije jer su one napredak koji ne možemo ignorirati. To je slično kao kada su se pojavila računala, mnogi su ih smatrali samo alatom. Ako je netko umjetnik, bez obzira na to koristi li olovku ili računalo, znat će kako iskoristiti taj alat. Umjetna inteligencija je svakako zanimljiva.

Ove godine sam za otvorenje jedne izložbe zadao umjetnoj inteligenciji da mi napiše govor za tu prigodu. Dao sam određene informacije i govor je bio odlično sastavljen. Na otvorenju su ljudi, koji me poznaju, bili začuđeni mojim načinom izražavanja, ali sam im na kraju otkrio o čemu je riječ, podijelio je kroz smijeh te nastavio kako to može biti koristan alat ako se pruže relevantne informacije.

Međutim, istodobno je izrazio svoju zabrinutost zbog potencijalnih problema vezanih uz autorska prava prilikom upotrebe takvih tehnologija.

– Budući da umjetna inteligencija koristi sve informacije dostupne na internetu, postavlja se pitanje koliko je etički ispravno koristiti te informacije, posebno kada se radi o autorskim djelima, kaže Jelavić, te je naglasio kako je on više osobno vezan uz klasične metode stvaranja poput platna i kista.

Nadolazeće izložbe

Nakon razgovora o novim tehnologijama u umjetnosti, dotaknuli smo se i nadolazećih izložbi u Galeriji Kapetanova kula.

– Početkom ovog tjedna otvorena je izložba pod nazivom »Biseri« autorice Tanje Ličina koja je predstavila svoje apstraktne radove. Nakon toga, u drugoj polovini mjeseca, slijedi izložba našeg člana, kipara Borisa Cikača.

Početkom rujna u goste nam dolazi slovenska udruga QRA, što u prijevodu sa slovenskog znači kokoš. Potom, u drugoj polovini rujna, svoje radove predstavlja naša članica Silvijana Dražović, dok će ciklus izložbi završiti početkom listopada s radovima naše članice Lidije Biočić, najavio je Jelavić, kazavši nam kako početkom rujna planiraju održati još jedan poseban događaj – slikanje na otvorenom.

– Od 2. do 4. rujna ponovo ćemo po peti put organizirati slikanje na otvorenom ispred Kapetanove kule na Trgu pet bunara u popodnevnim satima. Cilj nam je kroz to pružiti priliku prolaznicima, bilo turistima bilo domaćima da vide kako stvaramo uživo, podijelio je Jelavić.

Osim izložbenog prostora Galerije Kapetanova kula, udruga na raspolaganju ima još uredski prostor koji dijele s Društvom arhitekata i Zborom Zoranić, koji im služi za sastanke, ali bi svakako više voljeli nekakav prostor u kojem bi mogli urediti galeriju i izlagati cijele godine.

Kratka sezona

– U Kapetanovoj kuli nije moguće izlagati u zimskim mjesecima pa nam je sezona od svibnja do rujna. No, iako je iz 13. stoljeća, kula je stvarno u dobrom stanju, objasnio nam je Jelavić te podijelio kako se redovito prijavljuju na natječaje za Grad Zadar za potrebe u kulturu, ali ove godine je bio problem blokada proračuna. Međutim, kako kaže, uvelike im pomogne zarada od karata za razgled Kule.

Trenutno broje pedesetak članova u udruzi, dok je onih aktivnih nešto manje.

– Osim Zadra, imamo članove iz Njemačke, Zagreba i Rijeke. Trenutno nas je oko pedeset i pet, ali je aktivno petnaestak. Zapravo, najviše članova se aktivira kada imamo godišnju izložbu u Gradskoj loži, obično nas sudjeluje oko četrdeset, rekao nam je Jelavić.

Na kraju razgovora, osvrnuo se na svoje osobno shvaćanje umjetnosti i svoju misao vodilju.

– To je jako teško pitanje. Sve što radim često mijenjam i prilagođavam. Radim to jer se na neki način igram na platnu, sa skulpturama, reljefima i svime što mogu ispitivati i istraživati. Smisao svega toga je u igri i istraživanju novih tehnika i načina rada.

Nisam onaj koji šalje velike poruke; više se trudim igrati i istraživati, ističe Jelavić, priznajući da se trudi očuvati dječju radoznalost u sebi, ali svakako je u centru svega čovjek i nekakva filozofija u i oko njega.

Čuvanje djeteta u sebi

– Pokušavam očuvati dijete u sebi, iako je to teško, pogotovo kad se suočavam s problemima i utjecajem drugih. Pokušavam se igrati i raditi ono što volim dok mogu. U zadnje vrijeme to ide malo teže, što vjerojatno utječe na moje stvaralaštvo. To ispitivanje i istraživanje boja, kompozicija i različitih aspekata umjetnosti su ono što mi treba, zaključuje Jelavić.