RIJEKA – I dok se većina naših sugrađana pred malim ekranima pripremala za početak finala natjecanja Eurosong, u Svečanoj dvorani Zajednice Talijana Circolo u Rijeci održan je koncert naše velike i poznate umjetnice Diane Grubišić Ćiković. Već drugi značajan koncert ove ponajbolje hrvatske harfistice u proteklih nekoliko mjeseci svakako je lijepa prilika za sve ljubitelje klasične komorne glazbe da čuju ovo tako poznato i tako rijetko viđeno glazbalo, pogotovo ako govorimo o solističkim nastupima.

Grubišić Ćiković inače potječe iz Rijeke, gdje je dugi niz godina djelovala kao orkestralna umjetnica riječkog kazališta, da bi zatim radno mjesto preselila u Zagreb i to na Muzičku akademiju. Naravno, preseljenje radnog mjesta ne znači i preseljenje srca pa je nedvojbeno, a to pokazuju i česti koncerti upravo u Rijeci, da je Grubišić Ćiković makar u srcu i dalje velika Riječanka.

Diana Grubišić Ćiković / Snimila Ana Križanec

Povijest harfe

Za ovu prigodu Grubišić Ćiković odabrala je presjek solističkog harfističkog repertoara kroz povijest koji, prema riječima umjetnice, prikazuje razvoj harfe od renesanse do današnjih dana, i to u tehničkom i izvedbenom smislu. Harfa je doista jedno od najpoznatijih glazbala koje svoje korijene vuče još iz starih civilizacija i antičkih vremena, ali je činjenica da je dugo godina bila dijatonsko glazbalo skromnih mogućnosti i ograničene jačine tona. Naime, za razliku od glasovira, harfa ima sve žice položene jednu pored druge te bi postavljanje žica za sve kromatske tonove (koje prosječan poznavatelj može razumjeti kao one s povisilicama i snizilicama) značajno umnožilo broj istih te otežalo sviranje. Zbog toga je, kao dijatonsko glazbalo, harfa bila u mogućnosti svirati samo tonove unutar jedne ljestvice, ovisno o ugodbi žica. Kasnijim razvojem, prvenstveno tzv. španjolske harfe koja je imala dva niza žica položenih u obliku slova »x«, omogućeno je dobivanje i kromatskih tonova, da bi tek 1810. godine francuski izumitelj njemačkog porijekla po imenu Sébastien Érard u svom patentu br. 3332 konstruirao mehanizam s tropoložajnih sedam pedala spremnih za najzahtjevnije izvedbene zadatke. Kasnije dorade omogućile su pouzdaniji rad, bolju i stabilniju intonaciju (napuštanje samo crijevnih žica) te jači ton pa danas harfa doista plijeni svojim izgledom, tonskom bojom i lakoćom sviranja.

Publika u Circolu / Snimila Ana KRIŽANEC

Sve navedeno ukratko je publici predstavila i solistica Grubišić Ćiković, čime je koncert dobio i edukativnu crtu, a započeo je upravo od renesanse i skladatelja Antonija de Cabezona, čija je skladba Pavana i varijacije otvorila službeni program koncerta. Uslijedila su dva ciklička djela i to barokni Koncert za harfu op. 4 br. 6 u B-duru Georga Friedricha Händela, a zatim i klasicistička Velika sonata za harfu u Es-duru Jana Ladislava Dusseka. Prvi dio gotovo dvosatnog programa završio je Fantazijom u c-molu op. 35 Ludwiga Spohra. U cijelom prvom dijelu Grubišić Ćiković pokazala je zavidnu razinu muziciranja kako u tehničkom tako i u interpretativnom smislu, iako je u zraku ostao dojam kako joj puno bolje »leži« romantičarski ili suvremeni repertoar nasuprot ovom pomalo tehničkom, koji smo imali prilike čuti u prvom dijelu koncerta.

Nakon kraće stanke uslijedila su dva djela francuskog skladatelja Gabriela Fauréa: ponešto manje harfistički napisana Une chatelaine en sa tour… op. 110 i, kako je umjetnica i najavila, »svojevrsni kompendij harfističkih sviračkih tehnika« Impromptu op. 86. Potonja je u kombinaciji sa sljedećom skladbom Marcela Tourniera pod nazivom Au matin zapravo bila i vrhunac cijelog koncerta u kojem je Grubišić Ćiković pokazala gotovo sve svoje mogućnosti, raskošan talent i veliko znanje protkano stilskom i znalački kontroliranom muzikalnošću.

Čestitke izvođačima

Za kraj koncerta, nakon kasnog romantizma izvedeno je i veliko impresionističko djelo Claudea Debussyja pod nazivom Sonata za flautu, violu i harfu. Inače, ovo je djelo skladatelj zamislio kao jedno od ukupno šest sonata za različita glazbala toga opusa, međutim ga je u skladanju prekinula smrt 1918. godine, pa danas, uz ovu izvedenu na koncertu, postoje još samo dvije takve sonate i to za violončelo i glasovir te violinu i glasovir. Za potrebe izvedbe našoj harfistici Grubišić Ćiković priključili su se i gosti iz Zagreba, flautistica Tamara Coha Mandić te violist Krešimir Petar Pustički, sve odreda poznati i priznati umjetnici.

U trostavačnoj sonati izvođači su s lakoćom dočarali impresionističke boje i raskoš suigre tonova svojih glazbala stapajući ih u jednu cjelinu i tvoreći neke nove boje i tonske slike koje su odzvanjale koncertnim prostorom. Gotovo bez ikakvog napora, zanemarujući kompleksnost pojedinih dionica, s lakoćom su se nizale fraze složenih ritamskih i melodijskih figura ostavljajući na publiku dojam potpune kontrole nad svakom izvedenom stilskom i izražajnom glazbenom sastavnicom. Nije ni čudo da je publika nakon toga sve izvođače nagradila doista iskrenim i velikim pljeskom, ali je isto tako i požurila kućama, vjerojatno da ne bi propustila nastup Mame ŠČ, naše skladbe predstavnice ovogodišnjeg Eurosonga. Iskrene čestitke svim izvođačima, a posebno Diani Grubišić Ćiković na stilski bogatom, znalački osmišljenom, energetski i tehnički zahtjevnom, a tako dobrom i kvalitetno odrađenom koncertu.