![](https://www.novilist.hr/wp-content/uploads/2022/10/7341322-717x478.jpg)
Ovom prigodom orkestrom je ravnao ugledni dirigent Manuel Hernandez-Silva. Ako je suditi po kvaliteti domaćih i gostujućih glazbenika, budućnost klasične, simfonijske i orkestralne glazbe na tim je prostorima zagarantirana
LIMASSOL – Ciparska kulturna scena obiluje različitim događajima koji se svakodnevno mogu posjetiti u mnogim većim i manjim mjestima. Bogata tradicija i povijesno nasljeđe brojnih naroda obilježilo je ovu otočnu državu, a posljedice sudara tih kultura i danas su vidljive ne samo u kulturi, već i u svakodnevnom životu. Ta začudna simbioza grčkog, bliskoistočnog, mediteranskog i afričkog utjecaja ovijena plaštem razvijenih zapadnoeuropskih zemalja neke će potpuno izluditi, a druge ostaviti bez daha.
U vremenima sveopće krize tradicionalnih izvedbenih formi, a napose krize javnosti zainteresirane za konzumiranje onoga što nazivamo klasičnim glazbenim i kazališnim sadržajima pronaći publiku koja će na Cipru posjećivati simfonijske koncerte doista je velik izazov. Ipak, dobrim i vizionarskim planom koji se temelji na realnim mogućnostima naspram megalomanskih i napuhanih apetita tako često viđenih na našim prostorima, moguće je učiniti mnogo.
Povijest i program orkestra
Ciparski simfonijski orkestar tradiciju baštini još od 1987. godine, ali s različitim uspjesima i u okviru različitih institucija. Krajem 20. stoljeća konačno postaje potpuno profesionalni ansambl kojim, pod pokroviteljstvom države, danas upravlja istoimena Fundacija. Osim trenutnog umjetničkog voditelja Güntera Neuholda orkestrom redovito ravnaju ugledni dirigenti, a suradnju ostvaruju i neki od najvećih svjetskih solista. Programske smjernice orkestra idu u nekoliko pravaca: Starlight (koncerti namijenjeni gostovanju vodećih umjetnika), Premijere (suradnje s mladim glazbenicima), Events (koncerti namijenjeni nesimfonijskom repertoaru i produkcijama opere, mjuzikla, cross-overa i sl.) ili Cyprophonia (za izvedbe djela suvremenih ciparskih skladatelja).
No, od svih navedenih možda je najzanimljiviji koncept one4all u kojem orkestar odlazi u zajednicu i približava se slabije zainteresiranoj publici. Gotovo svaki događaj izveden je nekoliko puta u većim ciparskim gradovima među kojima su Larnaca, Limassol, Lefkosia ili Paphos. Uz »veliki« orkestar uspješno djeluje i Ciparski simfonijski orkestar mladih koji uz svoju Akademiju također već ima osigurano mjesto među vodećim orkestrima toga tipa.
Prvi ovosezonski koncert iz serijala Starlight na koji smo bili pozvani održao se u velikoj dvorani Pattihio kazališta u Limassolu. Ovom prigodom orkestrom je ravnao ugledni dirigent Manuel Hernandez-Silva. Neuobičajeni redoslijed koncertnih izvedbi započeo je 6. simfonijom u C-duru, D 589, Franza Schuberta koja je doista spoj različitih utjecaja drugih klasicističkih skladatelja i Schubertovog nepogrešivog talenta. Na samom početku osjećalo se u orkestru određeno oklijevanje pa su prvi akordi koji tako neodoljivo podsjećaju na Beethovena bili ponešto »stisnuti«. Međutim, nastupom brzog dijela prvog stavka (Allegro) krenula je prava mala orkestralna magija. Precizna i odmjerena izvedba, dinamički iznijansirana i interpretativno profilirana, uspješno je pokazala svu raskoš ove, ipak nešto manje često izvođene skladbe. Kako su se nizali stavci, tako je jasnijom postajala zaokružena ideja, a dirigent je, dirigirajući napamet, uspješno »izvlačio« minuciozno izrađene fraze gotovo svih izvođačkih dionica. Orkestar je spremno odgovorio dirigentu te je rezultat bio doista odličan. Melodioznost i gotovo operni karakter drugog ili žestoki treći stavak sjajno su publiku uveli u zaključni finale. Gudački korpus svirao je dobro i precizno, posebno dionice violina i vrlo raspoloženih kontrabasa, a puhaći, među kojima valja izdvojiti i pohvaliti flautu, nisu zaostajali.
Sjajni trubač Pacho Flores
Drugi dio koncerta, odmah je postalo jasno i zašto, bio je rezerviran za solista večeri, venezuelanskog trubača po imenu Pacho Flores. Neposredan i opušten, Flores je na scenu stupio gotovo kao u dnevni boravak obrativši se publici ponekom šalom, ali i donijevši četiri različite trube. Ne izlazeći s pozornice mijenjao je glazbala i nizale su se skladbe: »Heteronimos« P. Floresa, »Bachianas Brasilieras br. 5: Aria« H. Villa-Lobosa i »Revirado« A. Piazzolle. Odmah treba reći da osobno nikada nisam imao prilike uživo čuti boljeg kasičnog trubača! Pacho Flores bio je tonski precizan i vodeći melodiju u čvrstom legatu čak i kad se radi o velikim skokovima, dok su apsolutno sve attacce bile intonativno točne, posebno one u najtišoj dinamici. Kao pravi virtuoz svojeg glazbala Flores je publiku doslovno podignuo na noge jer je svirao snažno, neposredno, otvoreno i opušteno, a u pojedinim trenucima i tehnički nevjerojatno.
No, dodatni impuls uslijedio je u posljednjoj točki koncertnog programa u kojoj je uz sve do tada prisutne glazbenike nastupio i Jesús »Pingüino« Gonzáles na tradicijskom glazbalu po imenu cuatro. Radi se o trzaćem glazbalu od četiri žice nalik na ukulele. Dirigent Hernandez-Silva u jednom se trenutku pridružio izvedbi svirajući maracase čime je samo i dodatno potvrdio svoj veliki talent. U svakom slučaju, skladba »Cantos y Revueltas« P. Floresa nakon izvedbe izmamila je još pokoji kraći dodatak.
Koncert je ovo koji će ciparska publika doista pamtiti, a ako je suditi po kvaliteti domaćih i gostujućih glazbenika, kao i po općem poslovnom konceptu Ciparskog simfonijskog orkestra, budućnost klasične, simfonijske i orkestralne glazbe na tim je prostorima zagarantirana.