Od 19. do 23. listopada 2023. u Šangaju je održan 22. China Shanghai International Arts Festival (CSIAF), čiji je pokrovitelj Ministarstvo kulture i turizma Narodne Republike Kine, a organizira ga šangajska općinska narodna vlada.

Ovaj, jedini međunarodni umjetnički festival na državnoj razini u Kini, utemeljen je 1999. s namjerom da bude most za kulturnu razmjenu i predstavlja vrhunska postignuća na polju kulture i umjetnosti iz cijelog svijeta sa širokim pogledom i svjetskom perspektivom. Bio je to susret kulturnjaka, umjetnika, organizatora, promotora i drugih djelatnika u kulturi iz cijeloga svijeta, od Paname do Malezije, od Kanade do Kenije, od Trinidada i Tobaga do Mongolije, od Brazila do Japana, od SAD-a do Novog Zelanda, od gotovo cijele Europe do Indije… Mnogi od njih govorili su na raznim forumima predstavljajući svoje festivale i vizije. Primjerice, svoja iskustva iznosili su predstavnici uglednih institucija kao što su Lincoln Center i Kennedy Center. Ujedno Šangaj je prozvan čudesnim gradom, posebice zbog svog odnosa prema umjetnosti i sagledavanja raznih perspektiva.

Što je umjetnost?

U slavljenju umjetnosti bili su zastupljeni razni vidovi: glazba, teatar, balet, suvremeni ples, slikarstvo, film i mnogi drugi, neki za koje još nije ustanovljen prikladan naziv. U programu su bili razni projekti, od baleta do suvremenog plesa, od teatra do filma, od opera i opereta do ambijentalne glazbe koja pomaže pri nesanici, od spoja poezije i plesa do flamenka u formi mjuzikla na temu Shakespeareovih djela te nove vrste projekata koji se zasnivaju na suvremenim tehnologijama. Naime, naglasak je bio na osuvremenjavanju i korištenju novih tehnoloških postignuća u stvaranju umjetničkih djela, a to je, pak, otvorilo nova pitanja, primjerice o tome tko je, ili tko bi trebao biti dominantniji: umjetnik ili tehnologija. Osim toga sve više se nameće pitanje kako festivali mogu biti, i jesu, pokretači ekonomije i razvoja, ali i kako ostvariti ravnotežu između umjetničke i komercijalne vrijednosti.

Šangaj se i dalje proširuje i stremi u visinu

Održani su Sajam izvedbenih umjetnosti, mnogobrojne radionice, kao i niz predavanja, primjerice o zaštiti intelektualnog vlasništva i drugim pravnim pitanjima vezanima uz autore i izvođače. Prisutni su pokrenuli diskusiju i krenuli u potragu za odgovorima na pitanja: Što je umjetnost? ili: Što umjetnost nije? ili: Kako u današnjem svijetu punom sukoba i patnji umjetnost može imati smisao? ili: Kako umjetnost može pokrenuti svijet u pozitivnom smjeru? ili: Što je istina?

Neki od slogana bili su »Kad umjetnost postane čarolija« i »Umjetnost namijenjena svim naraštajima«. Umjetnici su pokušali objasniti što ih pokreće u stvaranju i kako ostvaruju svoje zamisli. Govoreći o svojim vizijama i načinima organizacije nastojali su nadahnuti ostale. Također, prisutni su raspravljali o mogućnostima djelovanja na osnovama samoodrživosti. Rasprava je bila i o tome kako kulturu i umjetnost učiniti dostupnom i u manjim sredinama, kako festivale povezati s lokalnim zajednicama, kako uključiti mlade u organizaciju i sudjelovanje u programima, kako se povezati sa školama… Jedna od tema bila je eko-sistem. Naime u nekim izlaganjima nije se moglo izbjeći pitanje odnosa umjetnosti i prirode u doba velikih globalnih promjena.

Interakcija s umjetnicima

Dodijeljene su nagrade i potpisani sporazumi raznih zemalja za kulturne suradnje, jedan od njih, primjerice, između Live Nation iz Kine i Blue Man Group iz SAD-a. Između ostalog, predstavnici raznih zemalja potpisali su povelju i smjernice za projekt »Put svile«. Jedan od najvažnijih događaja bio je okrugli stol Mreže umjetničkih festivala »Puta svile«, projekta koji je usko povezan s China Shanghai International Arts Festivalom. Prihvaćajući filozofiju otvorenosti, uključivosti i međusobnog povezivanja, forum je imao za cilj revidirati postignuća u kulturnim i umjetničkim razmjenama i istražiti mogućnosti za budući razvoj. Osim toga, na otvaranju je Šangajski simfonijski orkestar pod ravnanjem Yua Longa u Jaguar Shanghai Symphony Hallu održao koncert na kojem je izveo djelo »Ode to the Silk Road« u tri djela na temu »Puta svile« koje su skladali Zhao Lin, Zhu Jian’er i Yu Ji. Izvedba je bila posebice dojmljiva u stavcima u kojima su se pridruživali svirači kineskih tradicijskih glazbala.

Vrhunac izvedbenih programa bilo je multimedijsko djelo »Integrate« Shena Weija, kineskog umjetnika obrazovanog za kaligrafiju, slikanje i kinesku operu, člana Guangdong Modern Dance Company, prve moderne plesne trupe u Kini koju je utemeljio prije nego što se 1995. preselio u New York. Ovo djelo, susponzorirano od strane China Shanghai International Arts Festival Centera i Shanghai West Bund Developmenta, na sjajan način simbolizira bit Festivala. Radi se o slojevitom, multimedijskom djelu za pamćenje, nadahnutom drevnom kineskom filozofijom.

U iznimno zahtjevnoj produkciji performans uključuje tekstove, filozofske, duhovne misli, likovne radove, skulpture, fotografije, instalaciju, objekte koji imaju boju i miris jer su sazdani od organskih materijala, videoprojekciju suvremenog plesa kao provokaciju slučajnim prolaznicima na ulicama i u parkovima, ali i suvremeni ples uživo, s umjetnicima iz cijele Kine, uz bojenje tijela i bojenje tijelom te interakciju s raznim objektima, suvremenu glazbu, oblikovanje svjetla, teatar… Važan je duhovni aspekt njegove umjetnosti. Naime, Wei jasno poručuje: »Svako biće ima dušu.« Posebice je dojmljiv bio ples. Kvadratna podloga svakog plesača bila je razmaknuta tako da je publika od jednog momenta mogla ulaziti u njihov prostor i šetati oko njih te ostvariti interakciju s umjetnicima.

Lisa Richards Toney / Snimio Davor HRVOJ

Vilinski glas

Koncerti, konferencije i ostale aktivnosti odvijale su se diljem grada, što je značilo da su sudionici svakodnevno morali prolaziti velike razdaljine. Bila je to prilika za kakav-takav razgled. Ne samo da je izgrađen, Šangaj se i dalje proširuje i stremi u visinu. Stotine nebodera, gotovo svaki je drukčiji, svaki je obilježen nekom arhitektonskom ekstravagancijom i svjetlosnom intervencijom. Prizori koji donose neprestane promjene oblika i svjetlosnih efekata toliko vas obuzmu da se osjećate kao da ste na nekoj futurističkoj izložbi budućih arhitektonskih dostignuća koju je priredio iznimno maštovit kustos. Kad sam prije šest ili sedam godina došao u Peking, pomislio sam da će, ako će ikad postojati leteći automobili, prvi letjeti tamo, ali kad sam nakon toga posjetio Šangaj, predomislio sam se i pomislio da će prvi ipak letjeti u tom gradu. Naravno, postoje još luđi projekti, ali do sad ih nisam promotrio uživo.

Shanghai Symphony Orchestra / Snimio Davor HRVOJ

Ipak, nakon nekog vremena zapitate se nisu li te zgrade ipak prvenstveno namijenjene za boravak ljudi, tko u njima živi i kako, narušavaju li sva ta svjetla kvalitetu njihovog života. Jedne večeri, 22. kolovoza, kvaliteta njihovog života odjednom se drastično promijenila. Naime, iznad šangajskih nebodera lagano je strujala maglica iscjeliteljskog zvuka, uvijao se oko njih, prožimao ih nekom mirnoćom, toplinom, nježnošću i spokojem. Bio je to vilinski glas hrvatske pjevačice Ines Tričković koja je pjevala u parku pokraj prestižne koncertne dvorane Cadillac. Sva mjesta bila su popunjena, a više od tisuću posjetitelja je s osobitom pažnjom slušalo njezino viđenje glazbe Erika Satiea, kojem je program bio posvećen, sa stihovima koje je sama napisala za njegova instrumentalna djela iz opusa »Gnossienne« i »Gymnopedie«. U taj jedinstveni crossover koncept sjajno su se uklopili članovi njezinog sastava: violinist Goran Končar, pijanist Hrvoje Galler i kontrabasist Zvonimir Šestak. Publika je dan prije ispunila i spomenutu dvoranu u kojoj su se Ines Tričković and Friends, također u sklopu 22. China Shanghai International Arts Festivala, predstavili izvedbama američkih evergreena. Bio je to divan hrvatski doprinos ovom festivalu umjetnosti, najvećem na svijetu.

Ines Tričković & Friends / Snimio Davor HRVOJ