U 2024. godini obilježavaju se okrugle obljetnice rođenja i smrti jednog od najvećih mislilaca, Immanuela Kanta (1724. – 1804.). To je bio motiv da 26. Riječki dani bioetike, najstarija kontinuirana bioetička manifestacija u Hrvatskoj, organizira konferenciju u čast tom svjetskom velikanu. Održana je pod naslovom »The contribution of Immanuel Kant in the historical development and the identity of (bio)medical sciences« (»Doprinos Immanuela Kanta povijesnom razvitku i identitetu (bio)medicinskih znanosti«), a organizirala ju je Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, koja ujedno djeluje i kao UNESCO-ova katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Sveučilišta u Rijeci, zatim Fakultet zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci, Dokumentacijsko-istraživački centar za europsku bioetiku »Fritz Jahr« Sveučilišta u Rijeci, Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku, Hrvatsko bioetičko društvo te Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci. Fokus je bio na novim uvidima važnosti Kantove filozofije i kantovske misli za medicinsku etiku i bioetiku, napose za medicinu.

Kantov interes za medicinu

– Da je Kant filozof čistoga uma i kategoričkog imperativa, ispravne i zdrave upotrebe razuma i uma, ne začuđuje. Ali manje je poznato da je Kant imao interesa za pitanja medicine. Kant se, doduše, vrlo rano zainteresirao za medicinu. Davne 1740. godine, pri ulasku na Albertinu, Sveučilište u Königsbergu, Kant je spomenuo kako »želi postati doktor medicine«. Iako nikada nije postao liječnik, zadržao je doživotni interes za stvari koje se tiču medicine, interes koji je proizašao iz njegove brige za vlastito zdravlje. U prilog tome svjedoči i Kantov kolega i oponent J. D. Metzger koji kaže kako je Kant pronašao više ukusa za medicinu nego za bilo koju drugu znanost. Podvrgnut šetnji i strogoj dijetetici Kant je smatrao kako je njegov produženi život (doživio je 80 godina) medicinsko umjetničko djelo. Svoje slabo mehaničko i fizičko tijelo održavao je zdravim životnim rasporedom.

Upravo u velikim krizama vrijednosti polazna točka zasigurno može biti Kant i njegova filozofija. Stvari koje se događaju u društvu odražavaju se i na medicinsku etiku. Samim naslovom ove međunarodne konferencije, održane na engleskom jeziku 13. lipnja 2024. u Vijećnici riječkog Medicinskog fakulteta, htjelo se poslati osnovnu poruku ovog skupa. Naime, njome su organizatori nastojali obuhvatiti ne samo povijesnu relevantnost Kantove misli za biomedicinske znanosti već i ukazati na nemjerljivu važnost u razvoju jedinstvenog medicinskog identiteta čvrsto utemeljenog na deontološkom svjetonazoru koji je svoju konačnu razradu dobio u Kantovoj filozofiji, objasnio je doc. dr. sc. Franjo Mijatović, član Organizacijskog odbora konferencije i jedan od predavača.

Trinaest izlagača

Konferencija je i odabirom predavača istaknula sve najvažnije u Kantovoj ostavštini. Okupila je 13 izlagača, sveučilišnih profesora i to redom: Samuel Kerstein iz SAD-a, Urban Wiesing, Annette Sell i Marcus Knaup iz Njemačke te Stavroula Tsinorema iz Grčke. Od domaćih filozofa bili su Hrvoje Jurić i Luka Perušić, obojica sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. S Pravnog fakulteta u Osijeku prisutan je bio Tomislav Nedić, sa splitskog Filozofskog fakulteta Josip Guć, Predrag Šustar s riječkog Filozofskog fakulteta. S Medicinskog fakulteta u Rijeci svoj su doprinos dali Gordana Pelčić, Igor Eterović i Franjo Mijatović.

– Nekoliko je značajki koje su povezale izlagače u njihovim temama. Na prvom mjestu to je pitanje autonomije i utjecaja Kantove filozofije na medicinsku edukaciju u 21. stoljeću. Drugo, odnos prema ljudskom tijelu kao vlasništvu te odnos uma i tijela u kontekstu zdravlja. Treće, Kantova zapažanja o bolestima glave kao što su hipohondrija, halucinacija, snovi, depresija, tjeskoba, iako tematizirani u okvirima empirijske psihologije i fiziološke antropologije 18. stoljeća, važan su doprinos kasnijim psihijatrijskim uvidima. Unutar bioetičkih rasprava, bez obzira govorilo se o etici životinja, klimatskim promjenama, odgovornosti prema budućim naraštajima, medicini kao znanosti, Immanuel Kant je, pokazalo se, nezaobilazna polazišna točka, poručili su organizatori skupa izdvojivši da je počasno mjesto na konferenciji pripalo Samuelu Kersteinu, profesoru filozofije na Sveučilištu Maryland.

On je postavio vrlo zanimljivo pitanje o vrijednosti i dostojanstvu osoba s obzirom na raspodjelu oskudnih resursa kojima se spašavaju životi (npr. lijekovi, cjepiva ili kreveti za intenzivnu njegu). Prema njegovim riječima, Kantovo razumijevanje dostojanstva implicira privilegiranje mladih u odnosu na starije u raspodjeli oskudnih resursa. Implikacije neortodoksnog kantovskog shvaćanja u suprotnosti su sa suvremenim shemama raspodjele koje su razvili zdravstveni radnici, a koje, pozivajući se na pravednost, minimiziraju težinu koja se pridaje duljini budućeg života koju očekuju kandidati u slučaju oskudne intervencije.

Kantova trajna baština

Kant nije tek ime u povijesti etike. Štoviše, on je formulirao, na poseban način, etički i moralni rječnik kroz koji se povijest etike artikulira i vrednuje kao samostalna disciplina. Kant je upravo na tom mjestu neophodan sugovornik koji pokazuje da bez uma nema etike, a da bez etičkog ponašanja nema humanizma. Ova konferencija dodatni je doprinos odgovoru na to pitanje. Kako je to rekao pročelnik Katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini prof. dr. sc. Amir Muzur povezujući Kanta i Fritza Jahra: »Kant je čovjek 18., a Jahr 20. stoljeća. Ni jedan ni drugi nisu presudni za svakodnevicu današnjeg čovjeka. Pa ipak, ignorirajući njihove ideje, ne riskiramo li spuštanje letvice naše kulture na razinu čije banalnosti ćemo se pred budućnošću morati sramiti?«

Meritum, moglo bi se reći, cijelog skupa za naš je list iznio izv. prof. dr. sc. Igor Eterović, predsjednik Organizacijskog odbora konferencije. Evo njegovih riječi:

– Mudrost velikih filozofa po kojoj ih upravo i držimo velikima ne jenjava, to se stalno pokazuje. Immanuel Kant je definitivno jedna od najvećih ličnosti povijesti čovječanstva: ostavio je neizbrisiv etički trag i trajno utjecao na cjelokupan njegov razvoj. U eri bioetike, kada se medicinsko-etička, okolišno-etička i druga pitanja koja se tiču odgovornosti prema drugima i drugome najjasnije i najoštrije postavljaju, to dobiva dodatno značenje. Dovoljno je samo naznačiti da Kantov pojam autonomije leži u temeljima shvaćanja ljudskog dostojanstva, prava i svih modernih tekovina ljudske civilizacije. Dovoljno je samo reći da bi UN-ova Opća deklaracija o pravima čovjeka ne samo bila nerazumljiva, već bi bez Kantovog nasljeđa bila nemoguća u svojoj formulaciji! Ako uzmemo pak koncept kritičkog mišljenja koji je Kant elaborirao – možda i na povijesno najupečatljiviji način kroz svoja glavna filozofska djela (tri »Kritike«) – možemo lako uvidjeti njegovu nezaobilaznost u modernom shvaćanju edukacije, cjeloživotnog obrazovanja, pažljivog balansa između teorije i prakse u obrazovanju itd. Ta Kantova trajna baština možda je najvidljivija, a ujedno i najpotrebnija kao stalni podsjetnik na temeljne vrijednosti u medicinskoetičkim pitanjima, koja su danas okosnica najozbiljnijih bioetičkih dvojbi i izazova. Ova je međunarodna konferencija nastojala zahvatiti upravo taj segment, koji je ponešto i slabije obrađivan među proučavateljima Kanta u ovakvom sintetskom pristupu za koji smo se odlučili, a to je: ukazati i pokazati koliko je Kant vrijedan i važan za povijesno oblikovanje medicine kao discipline koja utjelovljuje i teoretski, znanstveni te praktički, klinički moment kao njezine dvije neraskidive dimenzije.

Koncept autonomije

Konferencija je tako osvijetlila s jedne strane bitan teorijski doprinos Kanta za konceptualizaciju medicine i biomedicinskih zakonitosti, ali još i više stavila naglasak, kroz nekoliko izlaganja, na njegovu neprocjenjivu važnost u uspostavljanju moderne medicinske edukacije. S druge strane, njegova aktualnost danas je veća negoli ikad u samoj kliničkoj praksi, odnosno sferi praktične medicine, gdje se ozbiljno narušavaju neki osnovni postulati odnosa između zdravstvenog djelatnika i pacijenta, odnosa države prema javnom zdravlju građana itd. Za primjer svakako možemo uzeti koncept autonomije, koji je bio tema ne samo nekoliko izlaganja već i većine rasprava, a koji se opet pokazao kao centralni pojam ne samo kod Kanta već i kod svakog praktičkog djelovanja, pa tako i onog medicinskog. Naime, svedemo li autonomiju samo na slobodu izbora, tj. na njezino vrlo usko značenje ili negativno određenje (kao odsustvo prepreka) u veliku smo opasnost doveli cjelokupno naše praktičko djelovanje.

Ugrožavanje tradicionalnog pojma ljudskog dostojanstva i granica njegove obrane, razaranje elementarnog povjerenja i benevolentnosti odnosa zdravstveni djelatnik – pacijent, iskrivljavanje prirode odgoja i obrazovanja koje je nemoguće bez discipline/discipliniranja na putu k autonomiji, brkanje mišljenja i stava (kao opravdanog i obrazloženog mišljenja koje jedino ima kritičku snagu biti uzeto u obzir prilikom odlučivanja), miješanje pukih (često hirovitih) želja i stvarnih (objektivnih) potreba (npr. u zdravstvenoj njezi) su samo neke od posljedica udaljavanja od Kantova pojma autonomije. Sve te pojave i trendovi realnog ugrožavanja ljudske umnosti i slobode, a upravo pod krinkom obrane slobode, vrlo su opasne i vode u ozbiljne devijacije ne samo zdravstva već i šireg društva. Ova je konferencija nastojala osvijetliti upravo te momente i ukazati da, u vremenu kada je bezumlje možda i najviše uzelo maha (ponovni ratovi, učestali genocidi, izuzetna devastacija prirode, razna ugrožavanja ljudskog zdravlja, rašireno korištenje čovjeka kao pukog sredstva itd.), nikad nam nije bio kao sugovornik potrebniji možda i najveći branitelj uma u ljudskoj povijesti – Immanuel Kant, poručio je Eterović.

Na kraju konferencije prof. Eterović je uime Organizacijskog odbora 26. Riječkih dana bioetike zahvalio visokim učilištima i ustanovama na potpori održavanja ovogodišnjih Riječkih dana bioetike kao i stalnim partnerima i sponzorima. Bez njih ne bi bilo moguće organizirati ovu konferenciju, kojom su Medicinski fakultet i Sveučilište u Rijeci kao i Grad Rijeka stavljeni na globalnu kartu centara koji su doprinijeli obilježavanju velike obljetnice ingenioznog königsberškog mislioca.

Hrvatski prijevodi

Konferencija je bila i svojevrsno okupljalište za diseminaciju konkretnih rezultata nekoliko znanstvenih projekata, od kojih su neke podržali matični fakultet i sveučilište. Dodanu vrijednost ovogodišnjih Riječkih dana bioetike predstavljaju i prvi prijevodi na hrvatskome jeziku dvaju Kantovih tekstova: »Zapažanja o bolestima glave« i »Obavijest liječnicima« posvećenih medicinskim pitanjima, što ostaje trajnom vrijednošću i doprinosom hrvatskoj filozofiji, znanosti, ali i kulturi.