Kako se približava obilježavanje 200 godina od pojave prve fotografije, neki će se prisjetiti revolucionarnog trenutka iz 1825. godine kada je Joseph Nicéphore Niépce stvorio fotografiju »Mladić vodi konja u štalu«.

Tijekom dva stoljeća, fotografija je doživjela nevjerojatan napredak, prelazeći od jednostavnih crno-bijelih slika do naprednih digitalnih formata. Fotografija je postala neizostavan dio svakodnevnog života, bilježeći i čuvajući dragocjene trenutke za buduće generacije.

Danas kada je fotografija, dobivena i uz pomoć umjetne inteligencije, sveprisutna, važno je osvrnuti se na povijesne korijene fotografije kako bi se shvatio njezin utjecaj na percepciju stvarnosti i na njezin utjecaj na društvene odnose.

Neophodno je stoga razumjeti koje su kulturološke i sociološke promjene nastale pojavom fotografije početkom devetnaestoga stoljeća i kako su oblikovale današnji svijet.

Precizno dokumentiranje stvarnosti

Fotografija je u devetnaestome stoljeću bitno promijenila način na koji su ljudi doživljavali i bilježili sve oko sebe. Omogućila je dokumentiranje stvarnosti s dosad neviđenom preciznošću, stvarajući trajne zapise povijesnih trenutaka, svakodnevnog života i društvenih promjena. Ova nova moć vizualnog bilježenja potaknula je promjene u društvenoj svijesti i omogućila širem sloju ljudi pristup slikama koje su ranije bile rezervirane samo za elitu (npr. portrete od slikara mogli su naručiti samo bogati ljudi).

»Mladić vodi konja u štalu«, Joseph Nicéphore Niépce, 1825.

Te kulturološke i sociološke promjene koje su se dogodile pod utjecajem razvoja fotografije (poput demokratizacije kulture, promjene u percepciji umjetnosti i evolucije društvene svijesti) pružaju kontekst za razumijevanje suvremenih fenomena. Fotografija je uvijek bila više od tehnološke inovacije; ona je bila i ostala sredstvo koje transformira društvo, potiče promjene i omogućava da se vidi svijet kroz nove perspektive.

Industrijska revolucija bilo je doba značajnih tehnoloških, socioekonomskih i kulturnih promjena. Inovacije poput parnog stroja, mehanizirane proizvodnje i poboljšanih transportnih sustava transformirale su društva i način života ljudi. Ovaj napredak postavio je temelje za razvoj novih tehnologija, među kojima je fotografija bila jedna od najvažnijih.

Početak camere obscure

Može se pretpostaviti da su ljudi prve spoznaje o fenomenu camere obscure stekli onog trenutka kada su ovladali svjetlošću (vatrom), a to se dogodilo u dalekoj prethistoriji. Najstariji sačuvan pismeni trag o cameri obscuri potiče iz 7. stoljeća pr. n. e. iz Kine. Aristotel je oko 350. godine pr. n. e. opisao pojavu slike na zidu zamračene prostorije, ako se nasuprot zidu nalazio mali otvor za svjetlost. Tijekom 16. stoljeća n. e. cameru obscuru usavršavaju Talijani Daniele Matteo Alvise Barbaro i Giambattista della Porta, zamjenjujući rupicu camere obscure konveksnom lećom i ugrađujući u cameru obscuru zrcalo (kojim su ispravljali naopaku projekciju slike).

Nadar Gaspard-Felix Tournachon, »Pierrot«, 1855.

Tako nastaje u Italiji camera lucida (svjetla komora), no taj naziv nije prihvaćen izvan Italije, pa ostali dio svijeta i tako usavršenu kameru i dalje naziva starim imenom (camera obscura). Taj izum se, po mnogim izvorima, pripisuje Leonardu da Vinciju.

Mnogobrojni umjetnici, tako Giovanni Battista delle Porta, a kasnije Vermeer, Canaletto i Guardi, koriste je za izradu svojih skica. Camera lucida koju je 1685. opisao njemački redovnik Johann Zahn bila je visoka 22,50 cm, a široka 60 cm. Ona uz sabirnu leću ima i ugrađeni regulator količine svjetlosti (blendu), a jedno zrcalo okretalo je sliku na pravu stranu (kao u stvarnosti) i »bacalo« je na mutno staklo, tako da se može promatrati izvan kutije. Tu se već jasno naslućuje preteča jednookoga refleksnog aparata, samo bez emulzije osjetljive na svjetlo, koja bi omogućila trajno zadržavanje slike.

Problem s ranom fotografijom bio je pronaći metodu zadržavanja slike u mediju bez potrebe crtanja obrisa. Daljnji stupanj u ostvarivanju te težnje omogućava pronalaženje materijala osjetljivih na svjetlo, koje kasnije dovodi do njihova spajanja s camerom obscurom, i tako do konačnog otkrića fotografije.

»Pogled s prozora u Le Grasu«

Problem je 1825. riješio Joseph Nicéphore Niépce izradivši prvu fotografiju »Pogled s prozora u Le Grasu« koja je snimljena kamerom 1826. godine. Fotografija je snimljena s gornjih prozora Niépceove kuće u Burgundiji postupkom poznatim kao heliografija, koji je upotrebljavao bitumen iz Judeje prevučen na komad stakla ili metala. Ekspozicija je trajala osam sati i za to je vrijeme Sunce prelazilo put od istoka na zapad i osvijetlilo obje strane nadvorja.

»Pogled s prozora u Le Grasu«, Joseph Nicéphore Niépce, 1826.

Ipak, njegova metoda nije se pokazala najboljom pa je u partnerstvu s pariškim slikarom i izumiteljem Jacques Daguerreom pokrenuo istraživanje nove metode. Godine 1833. Niépce je umro, a Daguerre je sam nastavio s istraživanjima. Daguerre je 1839. objavio da je pronašao način da se sačuva pozitiv slike. Francuska vlada otkupila je prava na njegov izum (nazvan dagerotipija) i ponudila ga svima koji su bili zainteresirani za mogućnost da se bave »fotografijom«.

Međutim, 2002. godine u zbirci jednog francuskog kolekcionara nađena je još starija fotografija koju je stvorio Niépce, i za nju je utvrđeno da potječe iz 1825., što znači da je starija od »Pogleda s prozora u Le Grasu«. To je slika gravure gdje mladić vodi konja u štalu i ova fotografija prodana je na aukciji za 450 tisuća eura.

Hippolyte Bayard bio je francuski fotograf i pionir u povijesti fotografije. Izmislio je vlastiti proces (Direct Positive Process) koji je proizveo izravne pozitivne otiske papira u fotoaparatu i predstavio je prvu svjetsku javnu izložbu fotografija 24. lipnja 1839. Rezultirajuće slike bile su jedinstvene fotografije koje se nisu mogle reproducirati.

Patent kalotipije

Istovremeno je u Engleskoj William Fox Talbot otkrio drugi postupak, zvan kalotipija ili talbotipija, ali je otkriće držao u tajnosti. Za razliku od dagerotipije, rezultat kalotipije bio je negativ iz kojeg se moglo proizvesti beskonačan broj pozitiva. Talbot je svoje otkriće patentirao što je uvelike limitiralo razvoj i popularnost te metode.

Lewis Carroll – »St George and the dragon«

Mokri kolodijski postupak, koji je uveo Frederick Scott Archer 1851. bio je veliki korak naprijed. Mokri kolodij na pločama proizveo je slike vrhunske jasnoće i detalja i omogućio je stvaranje negativa koji se mogu koristiti za izradu višestrukih otisaka. Ovaj je postupak postao standard za profesionalnu fotografiju nekoliko desetljeća.

Godine 1871. engleski fotograf i liječnik Richard Leach Maddox objavio je mogućnost proizvodnje tzv. suhe ploče na bazi želatinske emulzije. Tim otkrićem, a naročito uvođenjem celuloidnog filma kao nosača emulzije započinje razdoblje industrijske proizvodnje fotografskog materijala.

U sljedećih nekoliko desetljeća fotografi su umnogome unaprijedili cijeli postupak, ali vjerojatno najbitniji pomak učinio je George Eastman koji je izumio fotografski film, tj. tanku prozirnu traku s osjetljivim fotoslojem. Prvi aparati koje je proizveo u svojoj tvrtki Kodak imali su ugrađen film, i nakon što bi se potrošila rola filma, cijeli fotoaparat bi se vraćao u Kodak, a oni bi film razvili, napravili pozitive te vratili aparat vlasniku s fotografijama i s novom rolom filma. Kasnije, varijante fotoaparata su omogućavale vlasniku da i sam mijenja film i razvija fotografije.

Kolor fotografija

Prve eksperimente s kolor fotografijom napravio je francuski muzičar Louis Arthur Ducos du Hauron oko 1868. – 1869. Mada je dobio neke primjerke fotografija u boji (a sačuvana je »Pogled na Angulem« iz 1877.) postupak je bio kompliciran, složen za izvođenje i nije imao većeg odjeka u javnosti. Za prodor fotografije u boji zaslužna su braća Auguste i Louis Lumière 1904. godine.

Hippolyte Bayard, autoportret, oko 1855.

Fotografija je odigrala ključnu ulogu u dokumentiranju industrijske revolucije. Fotografije iz tog razdoblja pružaju fascinantan uvid u način života i rada ljudi. Na primjer, prizori iz tvornica otkrivaju teške uvjete u kojima su radnici morali raditi, često po dvanaest ili više sati dnevno.

S druge strane, fotografije luksuznih salona i društvenih događaja prikazuju raskoš i bogatstvo gornjih slojeva društva, stvarajući oštar kontrast. Ova pojava pomogla je u osvješćivanju društvenih problema i potaknula je rasprave o radnim pravima i uvjetima rada, što je dovelo do društvenih reformi i boljih uvjeta za radnike.

Tijekom industrijske revolucije, portretna fotografija postala je izuzetno popularna. Prvi puta, ljudi iz različitih društvenih slojeva mogli su si priuštiti fotografiranje svojih portreta omogućujući im da ostave vizualni trag svog postojanja. Portreti iz toga razdoblja pružaju uvid u modu, kulturu i osobnosti devetnaestoga stoljeća, postavši sredstvo samoprezentacije i potvrđivanja identiteta, omogućujući ljudima da izraze svoju individualnost i društveni položaj, što je ranije bilo nezamislivo.

S druge strane fotografija je transformirala percepciju i doživljaj erotike; erotske slike postale su dostupnije široj publici, što je utjecalo na kulturne norme i moralne standarde tog vremena. Povećana dostupnost pornografije dovela je do moralne panike i rasprava o njezinome utjecaju na društvo, posebno na mlade i na radničku klasu.

Fotografija kao dio vijesti

Uspon ilustriranih novina i časopisa tijekom industrijske revolucije bio je značajno potaknut pojavom fotografije. Fotografske slike dodale su novu dimenziju vijestima, čineći priče zanimljivijima i vjerodostojnijima. Kada je fotografija prvi put predstavljena, mnogi tradicionalni umjetnici i kritičari bili su skeptični prema njezinoj vrijednosti kao umjetničke forme, smatravši je mehaničkim procesom bez kreativnog izraza, što je izazvalo rasprave unutar umjetničke zajednice. Engleski umjetnik William Turner također je izražavao skepticizam prema fotografiji, jer je smatrao da fotografija ne može postići suptilnost boja i svjetlosti koju je moguće postići slikanjem.

Veliki broj umjetnika prepoznao je potencijal fotografije ne samo kao sredstva za dokumentiranje stvarnosti već i kao novog oblika umjetničkog izražavanja. Trudili su se podići fotografiju na razinu priznate umjetnosti, eksperimentirajući s tehnikama, kompozicijom i stilovima, kako bi stvorili djela koja nadilaze puko prikazivanje stvarnosti.

»Dva načina života«, Oscar Gustave Rejlander, 1857.

Poznata po svojim portretima i narativnim scenama, Julia Margaret Cameron koristila je fotografske tehnike kako bi istražila dubinu ljudskog izraza i emocija. Njezini radovi, iako tehnički nesavršeni, pokazali su da fotografija može prenijeti istu emocionalnu snagu kao i tradicionalne umjetničke forme.

Drugi umjetnik, Oscar Gustave Rejlander koristio je kombinirane tehnike kako bi stvorio složene, višeslojne slike. Njegovo djelo »Dva načina života« iz 1857. godine kombiniralo je 32 različita negativa kako bi prikazalo moralne dileme, čime je dokazao da fotografija može biti sredstvo za složene umjetničke izraze.

Utjecaj na društvene promjene

Fotografija je tako postala moćan medij za bilježenje i utjecanje na društvene promjene, a brojni su umjetnici svojim radom pridonijeli razvoju ove nove umjetničke forme. Nadar (Gaspard-Félix Tournachon) je bio francuski fotograf poznat po svojim portretima kulturnih i umjetničkih ličnosti toga doba, čime je zabilježio i popularizirao intelektualnu elitu. Lewis Carroll (Charles Lutwidge Dodgson), autor »Alise u zemlji čudesa«, ostao je upamćen i po svojim fotografijama djece, posebno portretima Alice Liddell, koje su istaknule viktorijanske ideale djetinjstva i nevinih ljepota.

Eadweard Muybridge svojim studijama pokreta i sekvencijalnim fotografijama, naročito u seriji »Animal Locomotion«, promijenio je razumijevanje ljudske i životinjske dinamike, utječući na znanost i umjetnost. Pionir kombinirane fotografije Henry Peach Robinson stvarao je složene kompozicije spajanjem više negativnih slika, nadahnjujući se književnim i umjetničkim temama, čime je otvorio put konceptualnom razmišljanju u fotografiji. Roger Fenton, britanski fotograf, svojim radovima iz Krimskog rata pružio je prve vizualne prikaze ratnih strahota, čime je promijenio percepciju javnosti o ratu.

Škotski fotografi David Octavius Hill i Robert Adamson poznati su po svojim portretima i dokumentarnim fotografijama koje su pružile dubok uvid u škotsko društvo i svakodnevni život sredinom devetnaestoga stoljeća. Timothy H. O’Sullivan, američki fotograf, svojim radovima tijekom američkog građanskog rata i dokumentiranjem ekspedicija na američkom zapadu, zabilježio je surovost rata i divljinu prirodnog krajolika, čime je pridonio razumijevanju američkog identiteta i proširenju zapadnog svijeta.

Kulturni i društveni fenomen

U konačnici, fotografija je u devetnaestome stoljeću postala ključni kulturni i društveni fenomen koji je duboko oblikovao identitet i dokumentirao stvarnost tog vremena. Svojom jedinstvenom sposobnošću da bilježi i dijeli vizualne priče, fotografija je omogućila ljudima da vide svijet iz novih perspektiva, prepoznajući ljepotu svakodnevnog života, ali i suočavajući se s teškim društvenim realnostima.

Radovima umjetnika poput Nadara, Lewisa Carrolla, Eadwearda Muybridgea i drugih, fotografija je zabilježila važne trenutke i pokrete, od kulturnih scena i znanstvenih istraživanja, do ratnih strahota i društvenih transformacija. Time je postala trajno sredstvo za razumijevanje i interpretaciju povijesti, otvarajući vrata empatiji i kritičkom promišljanju.

Oblik umjetničkog izražavanja

Fotografija je postala moćan medij za bilježenje i utjecanje na društvene promjene, a brojni umjetnici su svojim radom pridonijeli razvoju ove nove umjetničke forme.

Percepcija i doživljaj erotike

Fotografija je transformirala percepciju i doživljaj erotike. Erotske slike postale su dostupnije široj publici, što je utjecalo na kulturne norme i moralne standarde tog vremena. Povećana dostupnost pornografije dovela je do moralnih panika i rasprava o njezinom utjecaju na društvo, posebno na mlade i radničku klasu.

Još starija fotografija

Godine 2002. nađena je još starija fotografija koju je stvorio Niépce i za nju je utvrđeno da potječe iz 1825., što znači da je starija od »Pogleda s prozora u Le Grasu« iz 1826.