ZAGREB – Dvadeset je godina prošlo od donošenja UNESCO-ve konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine. Tom je prigodom, u Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža«, 20. rujna održan Okrugli stol o očuvanju hrvatske jezične baštine i to u organizaciji Instituta za hrvatski jezik te Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Organizacijski odbor obilježavanja činili su akademik Drago Štambuk te prof. dr. sc. Tihana Petrović Leš s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te dr. sc. Ivana Kurtović Budja s Odjela za dijalektologiju Instituta za hrvatski jezik.

Jezična dobra

Kako je to naglasila Kurtović Budja, Hrvatska je među zemljama s najviše kulturnih dobara koji se nalaze na UNESCO-voj listi. »Mi smo već 2003., a posebno nakon 2005. kada je Hrvatska ratificirala konvenciju, počeli uvrštavati na popis i naše hrvatske govore. Mnoge se velike stvari dogode slučajno, a za velik dio je zaslužan upravo ovdje prisutan, bivši ministar Božo Biškupić za čijeg smo mandata i krenuli u ovu avanturu. Hrvatska ima 35 kulturnih dobara koja su jezična ili su povezana s jezikom. Bili smo prvaci u tim procesima, prvaci u uvrštavanju govora. Dolazili su nam drugi narodi i države na instrukcije – Slovenci, Poljaci, Makedonci te smo im davali savjete na koji način da i svoje govore, odnosno jezik uvrste na popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a.«

Akademik Štambuk, koji je i skovao »Zlatnu formulu hrvatskog jezika ča-kaj-što«, koju je Ministarstvo kulture uvrstilo na nacionalnu Listu zaštićenih kulturnih dobara, osvrnuo se na svoje rano djetinjstvo i čakavsko-štokavsko okruženje s kojim je srastao, na pjesničku smotru u Selcima na Braču »Croatia rediviva«, kao i na hrvatski jezik unutar povijesnog konteksta, napose onog prošlog i ovog stoljeća.

Zlatna formula

»Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što« stožer je za okupljanje/integriranje svih dionica (idioma ili stilizacija) hrvatskoga jezika, za promišljanje naše jezične prošlosti i budućnosti, te hrvatske jezične sudbine. »Svaka dva tjedna nestane jedan jezik. Od šest tisuća jezika na svijetu, svaki je drugi ugrožen. Odlaskom svakoga jezika nestaje posebnost jedne kulture. Naša je domovina dio svijeta i sve što jezično u njoj propadne, propada u cijelom svijetu. Stoga i naš jezik valja štititi, a stvari trebamo preuzeti u svoje ruke i to tako da svaki zavičajni govor i idiom čuvamo od propasti i globalizacijskog, uglavnom anglosaksonskog jezičnog žrvnja. To ćemo činiti tako što ćemo govore i idiome upotrebljavati, na njima govoriti, pisati knjige i držati ih za dragocjenu rezervu. Podsjećam nastavnike da s učenicima govore i pišu na mjesnim govorima jer od hrvatskog jezičnog viška nema štete«, kazao je, između ostaloga, Štambuk u svom izlaganju.

U programu su sudjelovali mnogi stručnjaci s raznih obrazovnih i inih institucija diljem Hrvatske: dr. sc. Željko Jozić, prof. dr. sc. Domagoj Tončinić, prof. dr. sc. Lucija Šimičić, prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar, dr. sc. Mirjana Crnić Novosel, prof. dr. sc. Velimir Piškorec, prof. dr. sc. Anđela Frančić, dr. sc. Tvrtko Zebec, Vera Grgac i Jasna Horvat.