Predstava pod naslovom »I’m Alive« u produkciji TRAFIK-a i PLATFORME.HR premijerno će biti izvedena u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, 17. listopada u 18 i 21 sat, dok su izvedbe u Rijeci najavljene za 29., 30. i 31. listopada u Filodrammatici u 20 sati.

Koreograf je Žak Valenta, izvođač Toni Flego, dramaturg Andrej Mirčev, scenografkinja Magdalena Pederin, kostimografi Lidija Lovrić Bošnjak i Nikola Barbir, glazbu potpisuju Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević, oblikovatelji svjetla su Žak Valenta i Mario Vnučec, a za multimediju zaduženi su Ira Tomić i John Kardum.

Statisti u videu su Nina Jelić, Renato Buić, Afrodita Lekaj i Monica Karleuša.

Ovako o predstavi piše Andrej Mirčev: »Britanski umjetnik Michael Clark sinonim je za radikalnu koreografsku praksu u kojoj se stječu klasični balet, ekscentrična moda Leigha Boweryja i anarhičan post-punk zvuk benda The Fall.

Buntovan spram konvencija i hijerarhija, njegovo djelovanje 80-ih godina anticipira estetske postupke koji i danas čine okosnicu suvremenog plesa. U prvom redu, riječ je o raskrinkavanju hetero-normativnih rodnih uloga što će rezultirati fluidnim utjelovljenima čije su konstitucije nestabilne i društveno subverzivne.

Polazeći od premise da se sintaksa plesnog tijela oblikuje pod utjecajima koji (ne)svjesno bivaju preuzeti od drugih autora(ica) (u ovom slučaju Clark), solo »I’m Alive« istražuje procese transformacije i prevođenje koreografskih modela u nove izvedbene konstelacije.

Vizualno intrigantni kostimi i scenografija u spoju sa zvučnom kulisom elektro-punka kreiraju multimedijalni okvir u kojem se tijelo prelama kroz različite plesne stilove i narative, sazdane od biografskih slojeva, fikcije i autopoetičkih opsesija.

Tijelo koje se prelama kroz različite plesne stilove i narative

Kao svojevrsni portret-kroz-drugog, izvedba Tonija Flege, međutim, ne iscrpljuje se u ponavljanju niti oponašanju Clarkova vokabulara, već ustrajava na izlaganju vlastitih slabosti, eksponirajući tako ekonomske i ideološke uvjete plesa na periferiji EU-a.

Na tragu Trafikovih predstava koje su kružile oko slične pozicije fragilnog subjekta (J.P. Kamov i Ö. von Horvath) suočenog s društvenom dezintegracijom i tranzicijama, u prvom je planu tematiziranje golog preživljavanja.

Beskompromisni umjetnički eksperiment i kolaborativni modeli rada u srazu sa subjektivizacijskim matricama što ih je iznjedrila riječka novovalna scena za vrijeme Jugoslavije, konceptualna su trajektorija u kojoj se »I’m Alive« artikulira kao preplitanje plesnih citata i autentične ekspresivne geste.«

Rezervacije za predstavu mogu se poslati na email adresu: [email protected].