ZAGREB – Hrvatski ljubitelji kanadskog maestra povijesne fantasy književnosti Guya Gavriela Kaya svakako će biti sretni što je zagrebački izdavač Vorto Palabra objavio njegov pretposljednji roman, knjigu »Neki davni sjaj« (»A Brightness Long Ago«) koja je u originalu objavjena 2019. Razlog zadovoljstvu nije samo u objavljivanju još jedne Kayeve zanimljive knjige već i u činjenici da je čuveni Kanađanin, nakon očigledno ugodnih iskustava vezanih uz posjete Hrvatskoj, neke elemente radnje spomenutog romana vezao uz Hrvatsku, točnije obalu Jadranskog mora koje se, naravno, u njegovom izmaštanom svijetu tako ne zove. No zato je u imenu grada Dubrava lako prepoznati Dubrovnik, kao što je Senjan očigledno Senj čije hrabre uskoke čak i spominje! No ta blaga posveta Hrvatskoj i njezinim ljepotama najočitija je u imenima glavnih ženskih likova ovog romana – hrabra plemkinja zove se Adria, a iscjeliteljici je ime – Jelena.

Izmaštani svijet

Radnja se, dakle, odvija uz talijansku i hrvatsku obalu Jadrana i tog dijela Mediterana, ali kod Kaya je to samo polazište da bi izmaštao svoj novi svijet koji se zove drukčije i čiji je izgled – vidljivo je to na zemljopisnim kartama s početka romana – drukčiji od Apeninskog i Balkanskog poluotoka, ali im je opet jako, jako sličan. Kao što i sama izmaštana radnja itekako ima veze s povijesnim činjenicama, točnije s ratovima koje su tijekom srednjeg vijeka vodile talijanske obitelji Montefeltro i Malatesta koje su tijekom 15. stoljeća željele stvoriti što više posjeda pa su se borile za prevlast u raznim gradovima i regijama. Taj svoj novi izmaštani svijet Kay je nazvao Batiara i u njemu čitatelju skrenuo pažnju na dugogodišnji sukob čiji su akteri Folco Cino d’Acorsi s jedne te Teobaldo Montico s druge strane. Dva mlada nasljednika velikaških obitelji u razmirice uvlače svoje obitelji, ali i brojne druge ljude pa u romanu svjedočimo krvavim i pogubnim spletkama u borbi za vlast, ljubavima i mržnjama, nasilju i patnji… Sve u stilu srednjovjekovnog doba koje je ovim romanom uspješno oživljeno.

Kako bi što objektivnije svjedočili zbivanjima, Kay riječ daje mladiću koji se zove Guidanio Cerra i koji nam zbivanja iz svoje mladosti vezana uz sukob tih obitelji pripovijeda kao već ostarjeli čovjek što mu omogućava da s vremenske distance i puno životnog iskustva progovori o danima zla i mržnje, ali za njega i danima ljubavi jer se našao u prilici zaljubiti se u Adriju te biti sudionikom dramatičnih zbivanja vezanih uz sukob spomenutih porodica. Guidanio, zvani Danio, sin je gradskog krojača iz Seresse, ali je usprkos neplemićkom podrijetlu završio zahvaljujući plemićkom dobročinstvu visoke škole i nedugo po završetku školovanja došao u priliku raditi za obje zavađene obitelji. Uz njegovu priču pučanina uključenog u svijet plemstva, Kay nam poseban pogled na opisana zbivanja daje i sa stajališta iscjeliteljice Jelene, žene koja ima neuobičajene i rijetke darove uma i psihe, a uz njih o zbivanjima saznajemo i kroz epizode iz života i drugih spomenutih likova.

Red nasilja, red ljubavi

Pripovijedanje je, kako to kod Kaya već biva, jednostavno i podijeljeno na poglavlja posvećena pojedinom liku, a radnja se odvija po sustavu »red nasilja, red ljubavi« pri čemu scene nasilja znaju biti brutalne i žestoke, a kroz ljubavne je scene očigledan pokušaj da se istospolnoj ljubavi prizna status ravnopravne – kakva vlada među različitim spolovima. Također je očigledna i želja autora da se kroz životne priče i tragedije istakne pozitivna strana ljudske ličnosti i općeprihvaćene pozitivne vrijednosti, ali i spoznaja kako to nikada – a posebno u svijetu određenom nasiljem – nije lako ostvariti. Sve u svemu, Guy Gavriel Kay zadržao je visoku razinu svojih povijesnih fantasy romana, a na domaćem čitateljstvu nije do li se nadati da će možda u nekom sljedećem romanu Kay svoj »brod« koji plovi poviješću Mediterana možda privezati i uz hrvatsku stranu Jadrana. Ma kako je Guy nazvao.

O autoru

Guy Gavriel Kay rođen je u kanadskom gradu Saskatchewan 7. studenoga 1954. Odrastao je u Winnipegu, a kao student na Sveučilištu u Manitobi došao je u kontakt s Christopherom Tolkienom, sinom J. R. R. Tolkiena. Njih dvojica uskoro kreću u suradnju tako što se Kay prebacio na čuveno englesko sveučilište Oxford i počeo raditi s Tolkienom na uređivanju »Silmarilliona«.

Po završetku tog posla Kay se 1976. vraća u Kanadu gdje mu je plan završiti studij prava na Sveučilištu u Torontu. Istodobno, posebno nakon rada na uređivanju Tolkienove ostavštine, sve ga više privlači pisanje fantasy romana.

Debitantski roman »Stablo ljeta« objavljuje 1984., a do danas je objavio 16 romana smještajući radnju u izmaštane svjetove utemeljene na stvarnim zemljopisnim područjima i povijesnim zbivanjima. Njegovi najčuveniji romani su »Tigana« (1990.), »Pjesma za Arbonnu« (1992.), »Lavovi Al-Rassana«, »Sarantinski mozaik« (1995.), »Posljednja zraka sunca« (2004.), »Ysabel« (2007.) i dr.

»Neki davni sjaj« događa se prije zbivanja prethodnog Kayevog romana »Children of Earth and Sky« (2016.) i svojevrsni je, kako se to kaže, prequel. Zbivanja vezana uz stvarno područje Italije, Balkana i Istanbula nastavljena su u romanu »All the Seas of the World« (2022.) koji će uskoro biti objavljen i na hrvatskom jeziku.

Njegova djela smještena su u imaginarni svijet koji se temelje na stvarnim povijesnim periodima. Na primjer, Konstantinopol u vrijeme Justinijana I. ili Španjolska u vrijeme Cida. Djela su objavljena i na tržištu označena kao povijesna fantastika, iako Kay rado izbjegava bilo kakvu kategorizaciju kad god je to moguće.