Foto: M.LEVAK
Izložbom Nebo/Il Cielo autor zaokružuje cjelinu kojom se bavio proteklih nekoliko godina
povezane vijesti
RIJEKA – “Koristi li Mauro u svojim slikama noć ili dan? Ili hoda po rubu, na granici vidljivog? Je li njegovo nebo vidljivo ili prisutno? Je li uopće nebo? Slika li on visine ili otvara dubine? Ponore? Beskonačne slojeve poniranja? Slike u čijem se tihom mraku događaju prave erupcije svjetla, nekad jedva vidljive? Sve su to pitanja koja je ovom izložbom otvorio, a ostalo opet prepustio nama, promatračima, da osobnim pogledom i doživljajem možda dokučimo i odgovore”, tim je riječima Jolanda Todorović, voditeljica riječke Galerije Kortil, otvorila izložbu Maura Stipanova Nebo/Il Cielo.
Ovom izložbom autor ujedno i zaokružuje trilogiju koju je započeo 2016. godine. Prva je izložba bila posvećena temi smrti i nazvana Introspektiva – Introspettiva, a zatim je uslijedila izložba Jungla života – Jungla della vita na početku 2020. godine, tematski posvećena životu i njegovoj raznolikosti. Spomenimo kako je za tu izložbu Stipanov dobio nagradu “Ivo Kalina” koju Grad Rijeka dodjeljuje za najbolju izložbu suvremene umjetnosti.
Kulisa nad našim glavama
Izložbom Nebo/Il Cielo autor zaokružuje cjelinu kojom se bavio proteklih nekoliko godina. Prema njegovim riječima, sadašnje je Nebo nastalo relativno brzo, u tri, četiri mjeseca intenzivnog rada krajem 2020. Počelo je, objašnjava autor, s nebom iznad Učke koje i je najzanimljivije za nas Riječane, te koje svakodnevno priprema novu scenografiju.
Nebo je, kako kaže Stipanov, kulisa nad našim glavama kojoj i najčešće i ne pridajemo pažnju, pogledamo ga samo kako bismo predvidjeli vrijeme. No, kao i svaka kulisa, tumači umjetnik, ograničena je vidnim poljem, jednim kadrom, ali i nedokučivosti za naš intelekt. Nebo je oduvijek bilo intrigantno polje zbivanja, pa napominje kako se na području slikarstva još od srednjovjekovne umjetnosti, preko renesanse, baroka i romantizma, na nebu odvijalo onoliko borbe i dinamike koliko i na samoj zemlji.
Nebo i umjetnost
O svemu što se na nebu zbiva i što sve podrazumijeva u svom simboličnom i stvarno/nestvarnom svijetu, moglo bi se mnogo razmišljati i govoriti, ali baš kao što je voditeljica Galerije Kortil podvukla riječima, nebo je oduvijek bilo prisutno u ljudskom životu i svim civilizacijama:
– Sve su kulture koristile noćno nebo i taj beskrajni prostor koji im je pomagao izmjeriti vrijeme. Dinamikom prirode i neba određivali su ritam. Ostavili su vrhunska djela u arhitekturi i plastici. Interpretiranje neba prisutno je kroz cijelu povijest umjetnosti, od drevnih civilizacijskih kultura do danas. Iz tog jedva sagledivog vremena izvući ću samo dva primjera, i to one primjere u kojima neba gotovo da i nema, ne pojavljuje se kao izravni motiv, nema nikakvo ikonografsko, religiozno ili filozofsko značenje. Ali bezuvjetno je prisutno. Vraća li on to nas na introspekcije i Leopardijev “L’ infinito”, na njegove nadljudske, beskonačne i duboke tišine – zaključila je Jolanda Todorović i uputila prisutne na razgledavanje izloženih djela.
Za sve zainteresirane u prostoru Galerije Kortil izloženo je tridesetak slika, uokvirenih ulja na platnu, koja mogu razgledati do 28. veljače.
