Najmlađi renesansni čovjek kojeg imadoh priliku upoznati krije se iza imena Natka Štiglića, našeg današnjeg sugovornika. Gitarski je to virtuoz, zaljubljenik u svijet – u njegove jezike, mjesta i prirodu, a uz to je i doktorand, odnosno, kako smo kroz razgovor, ali ne posve u šali, predvidjeli, budući diplomat.

Povod za naš razgovor gitaristički je koncert koji će Štiglić 27. listopada održati u Lovranu u sklopu Dana slovenske kulture u Istri.

Nemoguće je, u svega nekoliko rečenica, navesti sve njegove interese, poduhvate i uspjehe; sve ono što ga čini zanimljivim subesjednikom i zaigranim čovjekom, ali ćemo, kroz razgovor koji slijedi, pokušati saznati otkud ljubav spram glazbe i gitare; zašto je za akademsku domovinu odabrao Sloveniju te što na njegovu profesionalnom planu tek slijedi.

»Nekoliko je osoba utjecalo na odabir gitare, ipak je ključno bilo poznanstvo s, nažalost pokojnim, profesorom Goranom Listešom, na čijoj klasičnoj gitari i danas sviram i njegove sam savjete upijao poput spužve.

Službeni početak glazbenog školovanja počeo je u Crikvenici kod profesora Darka Majstorovića, a nastavio se u srednjoj glazbenoj školi I. M. Ronjgova u Rijeci kod profesorice Slađane Čolović.

Kasnije sam glazbeno obrazovanje nastavio na glazbenoj akademiji u Ljubljani (Akademija za glasbo v Ljubljani), u klasi profesora Andreja Grafenauera.

Imam zbilja jako puno krasnih uspomena, a pomalo već i nostalgiju na srednjoškolske, ali i studentske dane. Roditelji su naravno tijekom tog glazbenog procesa odigrali ključnu ulogu, s obzirom na to da su me snažno podupirali i bili mi logistika, bez njih bi sve ovo bilo gotovo nemoguće«, prepričava Štiglić koji je odrastao u Selcu za koje će reći da je divno mjesto za stasanje i to ne samo ljeti, kako se to obično misli.

»Odrastati u malom mjestu ima mnoge čari, i ne bih to mijenjao za grad. Sretan sam što sam u osnovnoj i srednjoj školi puno vremena provodio vani, na zraku i uz more vozeći bicikl, igrajući nogomet i slično. Naravno, puno toga i nedostaje, ali nigdje ne možete imati sve, već pokušavate uzeti ono što se pruža od škole do sporta i glazbe.«

Rijeka i Ljubljana

Iz Selca ga je put odveo u Ljubljanu. Upisati studij klasične gitare nije jednostavno, glazbenik mora imati vrhunsku tehničku i interpretativnu razinu izvođenja te je to razdoblje njegova života bilo izuzetno intenzivno.

»Razmišljajući o odabiru glazbene akademije, htio sam upisati studij na kojem ću moći što više napredovati, a opet zadržati osobnost i prepoznatljivost.

Nakon dugog razmišljanja su u igri bile glazbene akademije u Salzburgu i Ljubljani. Na kraju je ipak presudila Ljubljana, prije svega zbog mentora koji je vrlo kvalitetan i s kojim sam želio raditi.

Teško mi je usporediti obrazovni sustav u Hrvatskoj i Sloveniji, a to me se često pita, s obzirom na to da studiram u Sloveniji, međutim Sveučilište u Ljubljani nudi širok spektar različitih obrazovanja, dok je ljubljanska glazbena akademija u klasičnoj gitari jedna od vodećih u Europi, ali i svijetu.

Također, osim visokoškolskog sveučilišnog obrazovanja, kompetencija i iskustva, Slovenija mi od početka studija pruža mnoge aktivnosti i mogućnosti, toliko da sam paralelno sa studiranjem na glazbenoj akademiji upisao i završio Fakultet društvenih znanosti (Fakulteta za družbene vede) na odjelu kulturologije.

Osim glazbe su me zanimale i druge stvari, tako da mi je to izgledalo poput prirodne dogradnje školovanja. Rijeka i Ljubljana su blizu, ako izuzmemo jezik, kulturoloških razlika gotovo da i nema, tako da je privikavanje bilo vrlo brzo.

Uostalom, Rijeka i Ljubljana su gradovi prijatelji i ja se doista osjećam kao doma u oba grada«, otkriva nam Štiglić koji je, nakon završenog studija gitare i studija kulturologije, upisao i doktorat iz međunarodnih odnosa i diplomacije.

Tim je činom svjesno iskočio iz vlastite zone komfora, a na doktoratu uživa jer ga studij prije svega zanima, a i daje mu motivaciju za daljnji rad na svojem obrazovanju.

Naš se sugovornik vrlo brzo potrudio naučiti slovenski jezik i to ne samo zbog potrebe, već i zbog poštovanja spram zemlje u kojoj studira i zbog svojih kolega.

Morali smo ga pitati – događa li mu se da zabunom u Hrvatskoj koristi slovenski, odnosno hrvatski u Sloveniji? »Slovenija ima puno dijalekata, tako da je u prvom semestru po dolasku na studij bio izazov naučiti slovenski, s obzirom na to da su kolege bile iz različitih dijelova Slovenije i svatko od njih je pomalo forsirao svoj naglasak, ali to nije bio problem i brzo sam naučio jezik.

Slovenski i hrvatski su samo naizgled vrlo slični, međutim razlika ima puno. Jezik ima neke specifičnosti, a jedna od njih je i dvojina, koju čak i slovenci ponekad zanemaruju u svakodnevnoj komunikaciji.

Istina, danas mi se često događa da se na trenutak ne mogu sjetiti kako se neka riječ kaže na hrvatskom (smijeh).«

Seminari i natjecanja

U svojoj je gitarističkoj karijeri Štiglić pohađao masterclasse kod vodećih svjetskih gitarista i pedagoga: Goran Listeš, Paolo Pegoraro, Zoran Dukić, Darko Karajić, Xevdet Sahatxija, Andrej Grafenauer, Laura Young, Anders Miolin, Carlos Salzedo Centurion, Pavel Steidl i Jan Erik Petersen samo su neki od njih. Pitamo ga u kolikoj mjeri takvi seminari pridonose glazbenicima.

»Masterclassi, odnosno seminari, vrlo su bitni za svakog profesionalnog glazbenika, prije svega zato što se na njima upoznaje najbolje profesore i izvođače na svijetu.

Pored toga, stječeš nova znanja i upoznaješ prijatelje. Na jednom takvom seminaru sam upoznao i svojeg mentora na akademiji, profesora Andreja Grafenauera.

Pamtim anegdotu iz Beograda, kod profesora Aleksandra Hadži-Đorđevića. Imao sam seminar otvorenog tipa, a svirao sam mu jednu sonatu, koja ima vrlo moćan (forte) i akcentiran početak skladbe, te mi je savjetovao da taj početak skladbe zbilja jako naglasim.

Odsviravši taj početak ekspresivno koliko god sam mogao, u jednom trenutku me zaustavio i rekao: ‘Pa ne, bre, tako, ko’ da đubre šutaš.’

Do kraja seminara se u svojoj glavi nisam prestajao smijati, a kroz glavu su mi prošle i najbolje scene ‘Tesne kože’, ‘Bele lađe’ i sličnih sadržaja (smijeh).«

Ovaj je skromni ljubljanski student dobitnik mnogih priznanja i nagrada ali se, u posljednje vrijeme, manje natječe no što je to ranije bio običaj. Je li se umorio ili je štogod drugo u pitanju, upitali smo ga.

»Osvajao sam mnoge nagrade na domaćim i stranim natjecanjima, a najviše su mi u sjećanju ostala natjecanja s negdašnjeg Porečkog tiranda i Guitar Art Festivala Beograd.

Natjecanja su vrlo važna jer se na njima stječe zanat, upoznaje konkurencija i, najvažnije, uči o sebi. Ali, sudjelovanje na međunarodnim natjecanjima zahtijeva puno vremena, rada i novca.

Sva moja putovanja i natjecanja uglavnom su financirali moji roditelji i na tome sam im beskrajno zahvalan. Natjecanja su obilježila moje srednjoškolsko obrazovanje, no na studiju sam se odlučio malo više posvetiti prije svega koncertnoj karijeri, koja je također vrlo važan element glazbenog obrazovanja.

Tako sam vrlo brzo po dolasku na studij kao solist i u komornim sastavima počeo nastupati na raznim kulturnim i svečanim događajima, proslavama, često surađujem i sa Sveučilištem u Ljubljani, a najčešći gost sam na Farmaceutskom fakultetu (Fakulteta za farmacijo) i Ekonomskom fakultetu (Ekonomska fakulteta) Sveučilišta u Ljubljani, gdje sam već nebrojeno puta imao čast svirati na promocijama doktoranata, magistra, podjeli Prešernovih nagrada i obljetnica.

Osim toga sam vrijeme na studiju posvetio i učenju nekih novih stvari u glazbi, poput učenja o staroj glazbi i sviranja lutnje i teorbe kod profesora Izidora Erazma Grafenaura, a to mi je svakako proširilo vidike unutar muzike i omogućilo mi veću tehničku sposobnost na gitari. Danas naravno i doktorat iziskuje puno vremena te bi pripreme za natjecanje sada zahtijevale previše vremena.«

Slovenski dom Bazovica

Pored Selca i Ljubljane, Štiglić je, kako je i ranije sam priznao, vezan i uz Rijeku, kako profesionalno, tako i privatno. Aktivni je član riječkog Slovenskog društva, a i u više je navrata nastupao za Grad Rijeku.

»Rijeka je moj rodni grad. Još od srednje škole sam član i slovenskog društva Bazovica, gdje danas ujedno predajem i slovenski jezik jednoj skupini osnovnoškolaca.

Društvo inače, osim nastave slovenskog jezika, provodi i brojne druge aktivnosti unutar različitih skupina: dramske, plesne, folklorne itd.

Za Grad Rijeku dugo i često nastupam u povodu različitih svečanosti, a jedna od meni dražih je bila nastup u Neussu (Njemačka) u povodu obilježavanja 25. obljetnice prijateljske suradnje grada Neussa s Rijekom i Pskowom (Rusija), na poziv tadašnjeg gradonačelnika Obersnela.

Tada sam još bio srednjoškolac i to mi je predstavljalo nezaboravno iskustvo. U Rijeci sam, još kao srednjoškolac, imao svoj prvi veći samostalni koncert 2016. godine, u organizaciji HNK-a Ivana pl. Zajca«, prisjeća se Štiglić koji je nedavno u Rijeci imao i koncert s Ninom Fakin uz koju ga veže duga profesionalna suradnja, ali i prijateljstvo.

»Prije nekoliko dana smo imali koncert u Slovenskom domu Bazovica, koji je uživo prenosio i Radio Prvi – RTV SLO. U solističkom dijelu koncerta sam izvodio neke od najpoznatijih i najzahtjevnijih flamenco skladbi skladatelja Paca de Lucie, Sabicasa, Rafaela Cortesa, Paca Pene, kao i svojih autorskih skladbi, a u drugom dijelu smo izvodili poznate slovenske i hrvatske melodije poput pjesama »Cvetje v jeseni« i »Ne čakaj na maj«, sve do numera Gibbonija, Petra Graše i Doris Dragović.«

Pored Fakin, Štiglića lijepe uspomene vežu uz nastupe s poznatom slovenskom pjevačicom Tanjom Žagar, dok trenutno radi sa Sarom Briški Cirman, poznatijom kao Raiven i, kaže, sretan je što već sada može surađivati s toliko kvalitetnih glazbenika i stvarati nove glazbene ideje i projekte. S obzirom na različite prirode zvanja koja je odabrao, morali smo ga za kraj upitati gdje se vidi u budućnosti.

»Zasad je još sve otvoreno. S obzirom na to da se od najranije dobi bavim glazbom te da sam jedan od rijetkih akademski obrazovanih gitarista u Hrvatskoj, ali i Sloveniji, koji se bavi flamencom i drugim žanrovima, volio bih svoj put nastaviti u tom smjeru.

Danas se brzo živi i planovi nam se svima često na dnevnoj bazi mijenjaju, no ja bih ipak volio ostvariti neke zacrtane planove, između ostalog i suradnje s drugim vrhunskim glazbenicima.

Ali tko zna, možda baš i diplomacija presudi ili pak nešto treće. U svakom slučaju ću s dobrom organizacijom vremena i obveza povezivati različita zvanja, s obzirom na to da u svemu do sada pronalazim veselje i motivaciju.«

Za Štiglićevu budućnost, kada se u obzir uzme radoznala ćud, urođeni mu glazbeni talent i revnost koja ga resi, ne treba čovjek brinuti.

Ali, ono što bi trebalo, jest zaputiti se 27. listopada u kino Lovran gdje će, pored svojih autorskih skladbi, Štiglić izvoditi i skladbe najboljih flamenco gitarista i skladatelja, kao i poznatu nam filmsku glazbu. Ulaz na koncert je slobodan, stoga ljubitelji zvuka španjolske gitare – ole!

»Otočka terca«

Prošle ste godine imali prilike biti dijelom kazališne predstave »Otočka terca«. Kakve vas uspomene vežu uz tu suradnju?

– »Otočka terca«, koja je projekt Centra za kulturu Novog Vinodolskog, izvanredna je kazališna predstava za koju sam imao čast u premijernim izvođenjima stvarati glazbu i uživati kroz svoju ulogu Popaja, koji se u predstavi predstavljao glazbom, odnosno gitarom.

Čitajući scenarij, pomno sam analizirao svaku scenu kako bih pronašao prikladnu glazbu za lik, a inspiraciju i odgovor sam pronašao u izboru flamenca i fada, koji se, zbog svoje izražajnosti, najbolje uklapaju u dramski zaplet.

Naročito me je obradovalo što su se glumice i protagonistice predstave, kao i publika, mogli poistovjetiti s glazbom i tekstom.

Zbog svojih obveza, nažalost, nisam mogao nastaviti sa sudjelovanjem u daljnjim gostovanjima, ali me uz suradnju vežu prekrasne uspomene, a predstavu pratim i dalje te ujedno pozivam sve koji je još nisu pogledali da to učine jer neće požaliti!