Među brojnim autorima koji ove godine na Vrisku predstavljaju svoja književna djela našle su se i dvije strane autorice, a danas je u MMSU predstavljen nagrađivani distopijski roman „Ustanova“ švedske autorice Ninni Holmqvist. Razgovor su moderirale Đurđica Čilić i Sandra Ukalović.
Roman govori o društvu u kojem se žene starije od pedeset i muškarce od šezdeset godina, koji su samci, bez djece i rade u neisplativim granama industrije, šalje u zajednicu „nepotrebnih“ stanovnika zvanu „Ustanova“. Svi oni dobivaju raskošne stanove smještene među prekrasnim vrtovima i imaju besplatan pristup najrazličitijim uslugama: hrane se gurmanskim jelima, odlaze na zabave, masaže i u saune. To je naizgled idilično mjesto, ali postoji kvaka: stanovnici – znani kao „nepotrebni“ – moraju sudjelovati u različitim medicinskim eksperimentima i donirati svoje organe „potrebnima“, jedan po jedan, sve do završne donacije. Kada glavna junakinja romana Dorrit Weger stigne u Ustanovu, pomirena je sa sudbinom, no jedan susret s „nepotrebnim“ kolegom piscem sve će promijeniti.

Iako je distopijski, sam stil kojim je roman pisan i načini na koje je Holmqvist opisivala sustav i funkcioniranje Ustanove nije toliko nerealističan, a kako je autorica objasnila, upravo joj je to bila i namjera.

– Htjela sam pokazati da je to nešto što se može dogoditi i normalizirati u našem društvu, a djelomice je tako i jer sam pazila da to ne preraste u nekakvu znanstvenu-fantastiku, nisam htjela da ostavi taj dojam. Zbog toga bi rekla da se knjiga istovremeno može tumačiti i kao stvarnost i distopija – objasnila je.

Glavna junakinja Dorrit ima dosta sličnosti s autoricom knjige – i ona je spisateljica koja se katkad, upravo zbog svoje profesije, zna izolirati od društva, od čega je Ninni i polazila kada je započela pisati ovaj roman, osjećajući svojevrsnu usamljenost u svojim srednjim 40-ima.
– U Ustanovi ona upoznaje obitelj na neki način, tamo su svi jako ljubazni i na neki način sam bila ljubomorna na nju, jer kad je bila u Ustanovi Dorrit se mogla posvetiti pisanju, nije morala raditi 17 drugih poslova i razmišljati o poslu. Uz to je još imala i nekakvu obitelj, nove prijatelje i sve, zbog čega sam dok sam pisala imala blagi osjećaj ljubomore prema svemu tome – zaključila je Holmqvist.