Riječka ribarnica dobila je novi sadržaj. No taj sadržaj nema direktne veze s trgovanjem ribom i morskim plodovima, već tom cijelom procesu daje umjetnički obol. A kad se kaže proces, misli se prvenstveno na ono što se, zapravo, na ribarnici i ne vidi, ono što je samoj trgovini prethodilo – ulov ribe.

Češki umjetnik Pavel Mrkus stvorio je instalaciju »Meštri« kao posvetu ribarima i ribarenju, a ona je jučer otvorena točno u podne, ali bez prisutnosti umjetnika, u sklopu programskog pravca Lungomare art Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture.

Na galeriji ribarnice, koju je mnogima »otkrio« jedan drugi program istoga pravca – Autorske bure – izredali su se protokolarni govornici, od gradskih i županijskih dužnosnika do vodstva Rijeke 2020.

Najodgovornija operativka programa, Iva Kelentrić, voditeljica pravca Lungomare art, objasnila je da Mrkus nije mogao doći zbog poznate pandemijske situacije, no prisjetila se kako se češki umjetnik oduševio ribarnicom čim ju je vidio.

– Odmah se zaljubio u atmosferu, dinamiku, taj šušur, i htio je ispričati onaj dio priče koji je za ovu zgradu ključan, ali koji se ovdje ne vidi. Pa je prije godinu dana gostovao na koći loveći ribu i snimajući. Tako je nastala ova instalacija koja će biti otvorena kad i ribarnica, dakle pali se ujutro, a gasi se kad se ribarnica zatvara, rekla je Kelentrić.

U revijalnom dijelu nastupila je vokalna skupina Rivers, zbog koje je pri puštanju instalacije u pogon izostao njen zvučni dio. A instalacija se sastoji od četiriju kružnih platna, postavljenih u otvorima na galeriji koje dokraja ispunjavaju i na kojima se projicira videosnimak češkog umjetnika s motivima mora, mreža, riba, kašeta, ribara, galebova…

Iznad svakog platna postavljeni su i zvučnici iz kojih će se čuti i instalaciji pripadajući zvukovi, a ono što ona poručuje može se svesti na tvrdnju da ribari, tako, gledaju produkt svoga rada iz četiriju oka na galeriji, zatvarajući krug od ulova do prodaje morskog blaga.

Ono što je kod ove instalacije dobro, to je što Čeh nije u Rijeku došao kao osvajač ili kolonizator, već se pokazao kao istinski poštovatelj procesa, stvorivši moćnu, a ipak ne toliko nametljivu instalaciju, koja će privlačiti one poglede koji joj se budu željeli uputiti, bez »silovanja« svojim postojanjem.

Ljudima s mora motivi su prepoznatljivi, nekima će možda biti i pomalo otrcani, no ostaje činjenica da su homagge procesima koje treba slaviti do te mjere da nikada nikom ne padne napamet da ih naruši.

Ono što je također zanimljivost vezana uz instalaciju, a koju će zamijetiti svatko tko joj se angažiranije približi, njena je tehnička složenost. Naime četiri projektora usmjeravaju nevjerojatno preciznu kružnu sliku, pod iznimno zahtjevnim kutom, i to dvostrano, tako da se instalacija može gledati i iz »partera« i s galerije, ali onda sa stražnje strane.

Od organizatora inače saznajemo da su s tim umjetnikovim zahtjevom kontaktirane tri hrvatske tvrtke koje se bave projektorima i sve tri su rekle da je taj zahtjev nemoguće ostvariti. Četvrta je bila sretna, ali ona nije bila hrvatska. Bila je češka.

Na izlazu iz ribarnice upitali smo jednu prodavačicu što misli o svemu tome, a ona nam je razdragano poručila: »Jao, super je, top top!« Uz mahanje još je vikala za nama: »Forza Fiume!«