Foto: Promo
Radnja romana smještena je u daleku budućnost koja jako sliči na prošlost ljudskog roda,
povezane vijesti
“Vrata obeliska” – drugi dio trilogije »Slomljena zemlja«, potvrda je zbog čega je Nora Keita Jemisin prva autorica koja je osvojila prestižnu SF nagradu Hugo tri godine zaredom.
To veliko priznanje zaslužila je baš zbog ove trilogije s čijim smo se prvim dijelom, knjigom »Peto doba«, upoznali prošle godine zahvaljujući zagrebačkom izdavaču Vorto Palabra koji je ove godine, iznova u prijevodu Dubravke Petrović, objavio i drugu knjigu »Vrata obeliska«, a sljedeće godine bit će objavljen i finale »Kameno nebo«.
Fantasy fanovi očekuju ga s nestrpljenjem, a dobro će doći i svima drugima koji od književnosti žele maštovitost, napetost, neizvjesnost, čaroliju… Uostalom, fantasy književnost i nije ništa drugo doli bajka na moderan način, književnost u kojoj je sve, ama baš sve moguće, od zmajeva i zlih čarobnjaka, do viteza i princeza koje žude za njihovim poljupcima.
Naravno, ti klasični okviri štorija koje još u davne dane djetinjsta stvaraju ljubitelje čitanja, kroz stoljeća su dobili nekad za tu vrstu književnosti nezamislive okvire nasilja prenesenog ritmom suvremenog brzog pripovijedanja i okrenutog realističkom, često i naturalističkom stilu.
Kad se svemu tome dodaju još i određeni znanstveno-fantastični elementi i okviri, onda sve skupa i ne sliči na bajku. Iako, u osnovi to zaista i jest bajka – priča u kojoj se spašava svijet i nastoji osigurati pobjeda dobra nad zlom.
Planet Mirnoća
Baš to sve su knjige trilogije »Slomljena zemlja«, troknjižja koje je njena autorica smjestila u daleku budućnost koja pak jako sliči na prošlost ljudskog roda. Naime, iz priče se naslućuje kako je jednom davno, davno – možda baš u ovo naše doba, tko zna! – čovječanstvo svojom potpunom nebrigom prema planetu i gramzivošću prema imutku uzrokovalo brojne katastrofe među kojima nisi bili samo požari, suše i slične ekološke kataklizme, već je čak i Mjesec izbačen iz svoje putanje.
Od tog trenutka na Zemlji (u doba kad se radnja ove trilogije zbiva taj pojam ne koristi više nitko) se živi potpuno drukčije, a uz četiri uobičajena godišnja doba, postoji i peto doba, doba šestomjesečne (neki put i znatno duže) zime tijekom koje vladaju tako strašni prirodni uvjeti da veliki dio stanovništva umire. Sve to zbiva se na kontinentu koji se više ne zove Zemlja, već Mirnoća i sastavljen je od nekadašnjih dijelova Antarktika, Južne Amerike, Europe, Azije i Afrike.
Pojava tog novog velikog kontinenta rezultat je dramatičnih, žestokih i velikih potresa koji se događaju milenijima, uništavaju civilizacije, mijenjaju izgled kontinenta, određuju način života… Ukratko, sile prirode vraćaju čovječanstvu sve zlo koje je ljudski rod prije toga stoljećima činio prirodi.
Tri vrste ljudi
U tom i takvom svijetu postoje tri vrste ljudi – obični ljudi koji su nastavljači loze nekadašnjeg čovječanstva. Orogeni koji imaju sposobnost izazivanja i kontrole potresa te Kamenojedi, moćni i opasni mutantski soj sastavljen od zemlje, kamena i ljudskog tijela. Društvo je podijeljeno u sedam kasta od kojih su najbitniji Čuvari.
Oni kontroliraju i štite Orogene, kako od drugih ljudi koji ih zbog opasnosti koje mogu izazvati stvaranjem potresa, progone i ubijaju, tako i od njih samih, točnije njihovih opasnihi smrtonosnih orogenskih sposobnosti. Nitko još nije otkrio kako nastaju Orogeni. Jednostavno, u najobičnijoj obitelji rodi se dijete koje već s dvije-tri godine može kontrolirati ili izazvati potres, zalediti svoju okolinu, pomicati stvari…
Uoči li se dijete s takvim sposobnostima, prva i najčešća reakcija okoline je – ubijanje. To jest surovo i bolno, ali time se spašavaju svi ostali. Čuvari su tu da takvu djecu otkriju prije okoline, izdvoje ih i odvedu na školovanje gdje će od njih stvarati iznimno sposobne pojedince koji će koristiti, a ne štetiti društvu. No, opasnost krivog korištenja tih opasnih sposobnosti uvijek postoji.
Spašavanje svijeta
Eto, to su okviri u koje je N.K. Jemisin smjestila radnju svog trotomnog djela »Slomljena zemlja«. Prva knjiga počinje bolnim i dramatičnim ubojstvom trogodišnjaka Uchua kojeg njegov otac Jiji ubija shvativši da je Orogen.
Essun, majka nesretnog dječačića, u tom trenutku nije bila kod kuće, a kad shvati što se dogodilo, odlučuje krenuti u potjeru za pobjeglim suprugom i osmogodišnjom kćeri Nassun, djevojčicom koja je također Orogenka. Naravno, Orogenka je – i to izuzetno velikih sposobnosti – i Essun.
Sve što može i zna, ovog puta bez kontrole bilo kog Čuvara, ona će koristiti da bi pronašla svoju kćer, a njezina će se potraga – čega ona u početku nije svjesna – pretvoriti u misiju spašavanja svijeta, odnosno kontinenta Mirnoće i svih njezinih stanovnika. Pri kraju druge knjige Essun i Nassun su blizu jedna drugoj, a najvjerojatnije će u trećem i završnom dijelu njih dvije pronaći jedna drugu te, pretpostavljamo, spasiti Mirnoću.
Televizijske ili filmske adaptacije
U okvire ovako postavljene radnje autorica uključuje sve ono što čitatelja može zanimati i s čime se može poistovijetiti, a nije vezano uz izmišljeni i izmaštani svijet, već je dio onoga što razumije svaki čovjek – ljubav, patnja, mržnja, spletke, ratovi, borba za vlastiti život, traženje sreće i smisla života…
O tome maštaju i to traže svi najbitniji likovi ove sage koja pažnju plijeni i visokom razinom maštovitosti, odnosno sposobnošću stvaranja posebnih svjetova u kojima uz ljude žive i najrazličitije kreature, čudovišta i monstrumi. Uz maštovitost očigledna je i autoričina sklonost ka kritici svega što nije vezano uz ekološki i pošten odnos prema prirodi, kao i kritika svih onih koji ne priznaju drugačije, bez obzira na to o kakvoj se razlici radilo.
Štoviše, ova je trilogija na jedan način i priča o zlu koje čovjek čini prema prirodi i okolišu. Uz dobru priču N.K. Jemisin jako je dobra i uvjerljiva u opisu brojnih karakteristika prirode, posebno mnogo toga vezanog uz potrese, vrlo je dobra i u dijalozima te suvereno vodi priču pri čemu zna iskazivati i pažnje vrijednu originalnost pa tako čitatelj tek pri kraju prve knjige shvaća da je priča o djevojčici Damayi, djevojci Sijenit i ženi Essun, u stvari priča o jednoj te istoj osobi!
Sve u svemu, i »Peto doba« i »Vrata obeliska« vrijedne su čitanja, tim više što se sprema i filmska adaptacija. Naime, prošle godine Sony’s TriStar Pictures kupio je prava za adaptaciju trilogije pri čemu je autorica potpisala ugovor od sedam znamenki za adaptaciju trilogije u svijet filma ili TV serije. U svakom slučaju, ljubitelji fantasy i SF književnosti neće požaliti poklone li povjerenje Nori K. Jemisin i njezinim knjigama.
O autoriciNora Keita Jemisin rođena je 19. rujna 1972. godine u Iowa Cityju u američkoj saveznoj državi Iowi. Odrasla je u New Yorku i gradu Mobileu u Alabami, a na poznatom Sveučilištu Tulane (New Orleans) završila je studij psihologije te kao psihologinja i radila sve dok se nije u popunosti posvetila književnosti. Književnost je počinje zanimati 2002. godine otkada piše kratke priče, a uspjeh počnje 2010. knjigom »The Hundred Thousand Kingdom«, prvim dijelom trilogije »Inheritance« koju još čine knjige »The Kingdom of Gods« (2011.) i »The Killing Moon« (2012). Već tim knjigama postaje popularna i rado čitana, a trilogija »Broken Earth« čini je jednom od najuspješnijih u tom žanru. »The Fifth Season« objavljena je 2015. godine, »The Obelisk Gate« godinu kasnije, a »The Stone Sky« 2017. godine. Trenutačno radi na novoj trilogiji nazvanoj »Great Cities Series« koju za sada čine »The City We Became« (2020.) i »The World We Make« (2022.). Živi i radi u Brooklynu. |