Foto: STEPHANY STEFAN/MFF
Marljivost, perfekcionizam, posvećenost glumačkom zanimanju, hrabrost, nekonvencionalnost, intelekt i duhovitost, uz sjajnu dikciju i nevjerojatnu fizičku spretnost, samo su neke od odlika velikog umjetnika koji nas je napustio
povezane vijesti
Od Mustafe Nadarevića, velikana našega glumišta, opraštaju se kolege diljem Hrvatske i regije. Od svojeg nacionalnog prvaka oprašta se i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, koje u in memoriamu podsjeća da je Nadarević gimnaziju završio u Rijeci, a prve glumačke korake napravio u riječkoj kazališnoj trupi »Viktor Car Emin«.
Nakon mature upisao je studij glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, koju uspješno završava, te počinje profesionalno nastupati u Zagrebačkom kazalištu mladih 1968., da bi 1969. postao stalni član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu gdje radi sve do umirovljenja 2018. godine.
Pomet – mitska uloga
– Iako je bio jedan od najnadarenijih studenata, njegova se kazališna karijera razvijala postupno, sve do grandioznih kreacija po kojima će ga pamtiti mnogi naraštaji. Na pozornici je odigrao više od 150 različitih uloga, većinom na svojoj matičnoj sceni HNK-a u Zagrebu, a surađivao je i s HNK-om Ivana pl. Zajca iz Rijeke, HNK-om u Splitu i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Prva glavna uloga u matičnoj kući je bila naslovna u »Lorenzacciu« Alfreda de Musseta (režija Vlado Habunek), da bi ulogom Pometa u slavnoj inscenaciji »Dunda Maroja« Marina Držića, u režiji Ivice Kunčevića, 1981. godine osvojio kritiku i publiku, neponovljivo odigravši lik snalažljivog sluge i dobivši brojne nagrade za svoju mitsku ulogu.
Od tada je Mustafa Nadarević na sceni HNK-a u Zagrebu igrao glavne uloge, postavši jedan od najboljih kazališnih umjetnika u povijesti hrvatskoga glumišta. Od brojnih njegovih sjajnih glumačkih kreacija posebno se ističu uloge Cyrana u predstavi »Cyrano de Bergerac« Edmonda de Rostanda (režija Ivica Kunčević), Stjepana Miletića u predstavi »Ostavka« Čede Price (režija Georgij Paro), Willyja Lomana u predstavi »Smrt trgovačkog putnika« Arthura Millera (režija Steven Kent), Nikolaja Petroviča Kirsanova u predstavi »Očevi i sinovi« Briana Friela- I.S. Turgenjeva (režija Ivica Kunčević), Don Zane u Marinkovićevoj »Gloriji« (režija Božidar Violić) i Hasanage u predstavi »Hasanaginica« kojoj je bio i autor i redatelj. Za sve te uloge je dobio brojne nagrade i priznanja te je tako postao jedan od najnagrađivanijih glumaca uopće.
Film i režije
Nagrada Marul, Orlando, Zlatni lovor vijenac MESS-a (tri puta), Sterijina nagrada, nagrada »Dubravko Dujšin«, nagrada »Vladimir Nazor«, Zlatni smijeh, nagrada »Mila Dimitrijević« (tri puta), nagrada Hrvatskog glumišta, nagrada Grada Zagreba, nagrada na Festivalu glumca u Vinkovcima te nagrade Hrvatskog glumišta i »Vladimir Nazor« za svekoliko umjetničko djelovanje.
Osim u kazalištu, Mustafa Nadarević je zadužio i film i televiziju svojim ulogama (glumio je u više od 60 serija i filmova), a duboki trag su ostavile i njegove rijetke, ali izuzetno kvalitetne i popularne režije kao što su predstave »Let iznad kukavičjeg gnijezda« Kena Kaseyja, »Balkanski špijun« Dušana Kovačevića, »Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja« Ive Brešana i »Hasanaginica« (prema istoiomenoj drami Milana Ogrizovića). Svaka od tih predstava je bila izvedena preko 100 puta, oduševljavajući publiku širom Hrvatske i regije.
Marljivost, perfekcionizam, posvećenost glumačkom zanimanju, hrabrost, nekonvencionalnost, intelekt i duhovitost, uz sjajnu dikciju i nevjerojatnu fizičku spretnost, samo su neke od odlika velikog umjetnika koji nas je napustio. Hrvatsko narodno kazalište je njegovim odlaskom izgubilo svog dugogodišnjeg virtuoza čijem smo se umijeću smijali i plakali u mraku gledališta.
Opraštamo se od dragog Mustafe njegovim riječima: »Umjetnost življenja i glume su vrlo bliske, s tim da je gluma bolja jer na sceni možeš umrijeti mnogo puta i ostati živ. Nažalost, život je netalentirani glumac.«
ARHIVA NL, Nadarević na probi predstave »Život je san« u Rijeci
Uloge u »Zajcu«
Mustafa Nadarević glumio je i u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca. Nenad Šegvić, glumac i nekadašnji ravnatelj Hrvatske drame podsjeća da je Nadarević svoje prve »Glembajeve« igrao upravo u Rijeci – bilo je to 1985. godine, predstavu je režirao Želimir Orešković, a glumili su Tonko Lonza, Mustafa Nadarević, Nenad Šegvić i Gordana Petrović.
Vezano za Nadarevića i riječko kazalište, prisjetili smo se i »Kamova« te naslova »Život je san« iz 2000. godine u režiji Zlatka Svibena u kojoj je Nadarević utjelovio poljskog kralja Basilija.
Sućut u povodu smrti Mustafe Nadarevića uputio je i predsjednik Vlade Andrej Plenković, poručivši kako je njegov odlazak velik gubitak za kulturnu scenu koju je obilježio na sebi svojstven i prepoznatljiv način te kako će ostati zapamćen po nizu maestralno odigranih uloga.
»S velikom žalošću primio sam vijest o smrti velikana hrvatskog glumišta, Mustafe Nadarevića«, napisao je premijer u sućuti obitelji, podsjećajući da je Nadarević tijekom bogate, više od pola stoljeća duge karijere odigrao niz zapaženih domaćih i svjetskih uloga. »Ljubitelji kazališne i filmske umjetnosti pamtit će niz njegovih maestralno odigranih kazališnih, filmskih i televizijskih uloga te više redateljskih kazališnih uspješnica«, navodi se u sućuti predsjednika Vlade.
Mustafa Nadarević i Mira Furlan u kultnom »Dundu Maroju«, HRT
Nagrade
U povodu Nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo, predsjednica Hrvatskog društva dramskih umjetnika Perica Martinović tada je istaknula:
– Svojim ukupnim umjetničkim radom, intrigantnim režijama i duhovitim scenarijima, dubokom posvećenošću božici Thaliji, pedagoškim radom i svakim svojim nastupom Mustafa Nadarević je doista potvrdio da je velikan hrvatskog glumišta, koji je cijeli svoj život posvetio umjetnosti riječi, geste i emocije obogativši kulturu Republike Hrvatske, kao i kulture susjednih zemalja – kazala je Martinović.
Mustafa Nadarević dobitnik je i nagrade »Pedeset godina« Motovunskog filmskog festivala. U povodu toga je naglašeno:
– Za ovoliku polustoljetnu maratonsku izdržljivost u uvjetima naše kinematografije koja nikad nije mazila svoju djecu, osim ljubavi i strasti prema filmu, nužno je imati i veliku snagu volje. Jedina nit koja povezuje sve dosadašnje motovunske laureate je da nikada nisu odustali. Ni od života ni od glume…
Iako je za sebe znao reći da se uvijek izvlačio na talent i da je tek iza tridesete počeo ozbiljno raditi, Nadarević je u svojoj dugoj karijeri – započetoj već u prvom osnovne kada je na školskoj priredbi zbog svoje duge kose i piskutavog glasa glumio Crvenkapicu – odigrao više od 150 kazališnih uloga i snimio više od 60 filmova, drama i TV serija s najvećim redateljima jugoslavenskog, hrvatskog i BiH filma. Spomenimo samo uloge u kultnim filmovima kao što su »Otac na službenom putu«, »Već viđeno«, »Kuduz«, »Žute dunje«, »Ničija zemlja«, »Gori vatra«, »Kod amidže Idriza«…
Uloga Izeta Fazlinovića u popularnoj humorističnoj seriji »Lud, zbunjen, normalan« obilježila je posljednjih devet godina njegova života i po njoj će ga zasigurno pamtiti nešto mlađe generacije, ali kako sam kaže, glumac radi dok živi…
Čudo i od čovjeka i od glumcaVijest o smrti Mustafe Nadarevića potresla je njegove kolege. Na društvenim je mrežama krenuo oproštaj od glumca: »Danas u 12 sati na bolji svijet preselio je velik čovjek i glumac. Moj uzor i moj brat. Moj glumački alter ego Mustafa Nadarević. Prije skoro 40 godina radili smo prvi put u filmu »Otac na službenom putu« Emira Kusturice. Kasnije ćemo raditi još nekoliko filmova. Svakako je film Pjera Žalice »Kod amidže Idriza« najznačajniji poslije »Oca«. Radili smo u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, kakva je to glumačka veličina bila… Radili smo 12 godina kultnu seriju i roman se može napisati s tog seta koji je trajao toliko godina. Osobni trijumf talenta, Mujica je doživio u svom matičnom teatru HNK u Zagrebu. Njegovi »Glembajevi«… Gogoljevi i Čehovljevi junaci bili su vrh, golemi vrh glumačkog posla. O Bože, kako mi je teško. Mujo moj dragi, falit ćeš mi beskrajno. Falit ćeš i svima onima koji su te poštovali i voljeli… – napisao je na Facebooku glumac Emir Hadžihafizbegović. »Leon Glembaj je moj Mustafa Nadarević. Najveća uloga domaćeg filma ikad. I jedan od najvećih glumaca. Izeta Fazlinovića nisam poznavao. Slava Muji, već se dugo mučio i odlazak mu je mir«, napisao je redatelj Anđelo Jurkas. »Otišao je jedan od najvećih glumaca s južnoslavenskog kulturnog prostora. Njegov filmski i teatarski opus je impresivan. Bio je posebno emotivno i umjetnički vezan za Bosnu u kojoj je volio snimati, režirati i učiti svoje mlađe kolege. Bio je beskrajno drag i dobar čovjek«, izjavio je redatelj Dino Mustafić za Radiosarajevo.ba. »Zbogom dragi druže. Hvala za sve životne, ljudske i glumačke lekcije koje si mi dao. Beskrajno sam tužan što si otišao i sretan što sam te poznavao i imao čast družiti se i raditi s tobom. Čuli smo se prije par dana i žao mi je da ti to tada nisam rekao: »Bio si moj idol«, napisao je na Instagramu Branko Đurić Đuro. Dugogodišnja Nadarevićeva prijateljica, glumica Mirjana Karanović, kazala je za Nova.rs da će ga dugo pamtiti kao dobrog glumca i dobrog čovjeka. »Ja sam s Mujicom radila »Oca na službenom putu« i te suradnje se sjećam i dandanas, iako je to bilo davno, ali u međuvremenu smo se dosta viđali. Kad god je bilo nekih predstava, premijera. On je kao glumac poseban, zaista poseban, i zaista velik. I dugo ćemo ga pamtiti po svemu što je uradio. Bio je dobar čovjek, to je ono što je isto važno, pored toga što je bio dobar glumac. Mnogo glumaca je u posljednje vrijeme otišlo, tuga je to. Tužno je kada neki veliki ljudi odlaze. Laka im zemlja«, zaključila je Karanović. Glumac Rade Šerbedžija kazao je medijima da je Nadarević bio vedar, divan čovjek, dodajući: »Jako sam ga volio, kao i svi. I on je volio ljude. Bio je stvarno čudo i od čovjeka i od glumca. Tako poseban glumac«, izjavio je Šerbedžija. |
