Najtoplije od Bosne, najprodornije od Hercegovine i najljepše od Dalmacije stopilo se sinoć na liticama splitskog Sustipana, gdje su sevdalijski funkeri Mostar Sevdah Reunion održali pretposljednji koncert ovogodišnjega Splitskog ljeta.

“…uđe Fata u magazu sama, za njom Mujo zamandali vrata; aj, za njom Mujo… Zamandali vrata.”

Od prve pjesme koja završava tim stihovima – amblematske “Lijepi li su mostarski dućani” – pa do posljednje, ništa manje kultne “Mujo kuje konja po mjesecu”, bila je to večer višestrukog užitka: u blagom mediteranskom ambijentu starih sustipanskih borova nad morem; u filigranskoj osjećajnosti bosankog sevdaha, i u perfektnoj glazbenoj izvedbi predvođenoj vokalima Antonije Batinić i Milutina Sretenovića Srete.

To dvoje pjevača, kristalna a snažna Antonija i bolni brat Šabana Bajramovića Sreta, oduševili su splitsku publiku, koja je popunila sustipansko gledalište. Od trenutka kada je vođa sastava Mišo Petrović, multižanrovski virtuoz gitare, poveo “Čudna jada od Mostara grada”, neodoljivi ljuljajući ritam te skladbe poveo je publiku na putovanje kakvo ljubitelji “world  musica” mogu nazvati samo jednom riječju – magično.

Zadivljujuća je glazbena i kreativna sposobnost Mostar Sevdah Reuniona da stopi izvornu bosansku muziku sa suvremenim ritmovima funka, bluesa i soula. U suvremenom revivalu sevdaha posljednjih godina, koji možemo samo svesrdno pozdraviti, Mostar sevdah reunion ističe se vedrom odvažnošću da prekorači žanrovske granice, stvarajući nov i jedinstven zvuk, koji čuva i poštuje tanahnu mudrost stare bosanske sevdalinke, obogaćujući njome buntovni nemir američkih ritmova dvadesetog stoljeća.

I pritom Mostar Sevdah Reunion neprestano napreduje. Nastao 1998. u uništenom Mostaru kao prkosni čin otpora ratnom rasulu, nasilju i razaranju, taj band koji je ime odabrao kao znak u posljednja je dva desetljeća nesumnjivo dosegnuo svjetske visine world music glazbe. Splitska publika u to se sinoć nedvosmisleno uvjerila. Pretposljednji koncert ovogodišnjega Splitskog ljeta pružio je nezaboravan a autentičan ugođaj dubokog životnog iskustva preoblikovanog u zanosnu muziku, koja čini život lijepim i kada ga gleda tužno oko mostarskoga dede Jusufa iz stare sevdalinke: “Šta je život… Par koraka, od avlije do sokaka.. Kratak, kaljav put.”