Ivan Matetić Ronjgov, kad je bio mali, čuo je sopile, koje su se nekad svirale tu, sople, na Viškovu, va Sveten Mateje, i od malih nogu se inficirao tim zvukom. Cijeli život posvetio je tome da bi spasio zvuk sopila i kanat po starinskom. Školovao se i educirao glazbeno, tako da je i teoretski postavio način zapisivanja te naše autohtone, netemperirane glazbe, koja je najarhaičnija u Hrvatskoj, rekao je Darko Čargonja, urednik monografije Ivana Matetića Ronjgova »Ljestvica jednog života«, koja je predstavljena u Ronjgima na Viškovu.

Uz Čargonju, o monografiji su govorili recenzentica prof. dr. Vjera Katalinić, autorica dr. Diana Grgurić i akademik Stanislav Tuksar. Na predstavljanje je došla i unuka Matetića Ronjgova, Mira Ristić, i njezin sin Goran Ristić. U glazbenom dijelu programa nastupili su sopci s otoka Krka, Klaudije Dunato i Branko Brnić. Nakladnici monografije su Ustanova »Ivan Matetić Ronjgov« i Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet.

Poput romana

Čargonja je rekao da je autorica savršeno napisala ovu monografiju, jer »tko počne čitati ovu knjigu, pročitat će je od korica do korica«.

– Knjiga nije napisana suhoparno, nisu nabrajane činjenice, nego je pisana kao roman. Njegov život, i ne samo njegov, nego i što se događalo u momentima kad je nešto stvarao, kada je selio u Beograd, bio u Zagrebu…, odnosno što se u tom momentu događalo u društveno-političkom životu, opisao je Čargonja.

Katalinić je rekla da je doista vrijedno imati ovakvu knjigu u rukama.

– Možda nemaju svi ljudi smisao za glazbu, niti ih to možda zanima, ali kako je ovdje predstavljen Matetićev životni put, to je nešto posebno, i moglo bi zapravo poslužiti kao izvjestan model za biografije koje ne teže samo tome da postanu nekakva strogo muzikološka ili glazbena literatura, nego doista žele prodrijeti šire u kulturologiju, kulturnu povijest, i do svih onih koji su lokalpatrioti ili naprosto zainteresirani za ovo područje. Knjiga je koncipirana na specifičan način. Sam naslov direktno aludira na koncepciju, na glazbenu ljestvicu, kazala je Katalinić, nabrojivši naslove poglavlja koja obuhvaćaju život Matetićev, kroz rano djetinjstvo i školovanje, rad u školama u Istri i sakupljanje napjeva, prvo zagrebačko razdoblje, na Sušaku, drugo zagrebačko razdoblje, u Beogradu, u oslobođenoj zemlji Istri i Kvarneru, povratak na Kvarner i, kao nota finalis, zaključak.

Policentričnost

Tuksar je kazao da mu je uvijek posebno drago doći na neki događaj koji se zbiva izvan naših velikih centara, što izravno potvrđuje nešto što, kaže, nitko ne može demantirati, a to je da je naša zemlja izrazito policentrična. Kaže da je to vrijednost i kvaliteta, a na to se, istaknuo je, nadovezuje i policentričnost u glazbenom odgoju.

Grgurić je kazala da joj je pisanje ove monografije bio velik izazov, ali da ju je na neki način bilo i strah, jer je toliko puno ljudi, različitih dokumenata, istraživanja, a sve to skupa trebalo je, kaže, skupiti, sistematizirati, vidjeti što još nedostaje i uopće odlučiti što želi od te monografije napraviti.

– Moj motiv su bile mlade generacije, kao i to da pišem jednostavno, da to ne bude stručni tekst koji će ponovo nekog odbiti. Jer, ako krenem pričati o anatomiji glazbe, to će odmah odbiti. Tako da sam svoj prvi tekst dala svojim ukućanima da pročitaju, razumiju li. Promišljajući o Ivanu Matetiću Ronjgovu shvatila sam da smo tolike ulice i spomenike nazvali, stavili njegovo ime u svoju povijest, ali da mlađe generacije zapravo to ime gledaju kao prazno značenje.

Htjela sam redefinirati to značenje, mladima dati da uđu u tu priču i shvate tko je bio taj čovjek, i zašto se neka ulica tako zove, koja je njegova vrijednost, podvukla je Grgurić. Kaže da je Ronjgova htjela oživjeti u našim životima, sve integrirati, a da »istovremeno u liniji drži karakter jednog čovjeka, koji je toliko živopisan, toliko pismen«.

S izložbe “Glagoljica iskazana glinom”, Foto: Vedran Karuza

Veliki borac

– Svaka njegova rečenica imala je melodiju, rekla je Grgurić. Čargonja je naveo da monografiju na engleski prevodi Matetićeva unuka Mira Ristić, koja je istaknula da je njezin nonić bio veliki borac, a borio se, kaže, za identitet naroda ovoga velikog poluotoka, naše male, ali velike Istre. Objektivno, rekla je Ristić, on je bio političar.

– Borio se za nacionalnost, za identitet, za očuvanje jezika, ovoga melosa. Mislim da ova knjiga treba poslužiti, ne samo mladima ovog kraja, nego da bude i osnova da se ispoštuje melos i jezik i ostalih naroda i narodnosti, kazala je Ristić. Skup je pozdravio i Goran Petrc, pročelnik Ureda Primorsko-goranske županije, istaknuvši da Ustanova ovime daje još jedan doprinos očuvanju djela Ivana Matetića Ronjgova, čovjeka ovog našeg kraja.

– Upravo ta velika ljubav prema narodu, prema kulturi naših ljudi, učinila je da je prepoznao u netemperiranoj muzici Istarsku ljestvicu, čime je ovaj naš kraj i našu kulturu učinio nezaobilaznom kada govorimo o svjetskoj kulturnoj baštini, poručio je.