Željka Tonković, Krešimir Krolo i Sven Marcelić započeli su prije šest godina na području grada Zadra, a zatim i Zadarske županije, sociološko istraživanje koje ih je zanimljivim rezultatima vuklo da nastave dalje, što su i učinili u još pet gradova na jadranskoj obali. Kao rezultat napisali su i objavili knjigu »Klasika, punk, cajke: kulturni kapital i vrijednosti mladih u gradovima na jadranskoj obali«, koja je u petak predstavljena u Rijeci kao jednom od gradova u kojem se istraživanje provodilo.

Predstavljanje ove knjige, koja je objavljena prošle godine u izdanju Sveučilišta u Zadru i Hrvatske sveučilišne naklade, bio je zadnji događaj u okviru programa Refleks udruge Drugo more, koji se održao u velikoj dvorani Filodrammatike. S autorima knjige razgovarala je Bojana Ćulum Ilić, izvanredna profesorica na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i voditeljica programa cjeloživotnog obrazovanja Mladi u suvremenom društvu.

Kulturne prakse

Sociološko istraživanje na kojem je temeljena knjiga provedeno je na uzorku od 2.650 učenica i učenika trećih i četvrtih razreda srednjih škola u šest najvećih obalnih gradova: Puli, Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Istraživanje je u Rijeci obuhvatilo 556 učenica i učenika, što je 21 posto uzorka, a podaci su prikupljani pomoću anketa. U knjizi se analiziraju i interpretiraju kulturne potrebe i prakse, kao i različiti pokazatelji vrijednosti srednjoškolske populacije. Pritom se posebno razmatraju obrasci kulturne potrošnje, glazbenog ukusa i preferencija televizijskih sadržaja kao specifični indikatori kulturnog kapitala.

Unutar istraživanja mapirane su kulturne prakse i ukusi mladih te se tako gradovi i regije međusobno mogu uspoređivati s obzirom na vrijednosne orijentacije. Autori su se na predstavljanju osvrnuli na najvažnije podatke o kulturnim praksama srednjoškolaca u Rijeci s namjerom da potaknu javnu raspravu o kulturnim i razvojnim potencijalima grada, te o kulturnom profilu mladih.

Foto: Marko Gracin

Potrošački hedonizam

Zanimljivi i iznenađujući rezultati istraživanja ukazali su na to da se u Rijeci najmanje posjećuju svirke demo bendova, no i da će mladi Riječani u većini slučajeva radije otići u muzej ili kazalište nego na »cajke«. Također, mladi iz šest istraženih gradova na obali više posjećuju sadržaje koji su im dostupni, nego one kulturnog karaktera, a što se tiče glazbe – najgore prolazi suvremena alternativna glazba. Rijeka u odnosu na Split uvelike prednjači što se tiče broja učenika koji slušaju »cajke«, te prema svemu sudeći ne prate nekadašnji »imidž Rijeke«, jer ga više nema, već prevladava potrošački eklekticizam i hedonizam.

Ipak, riječki srednjoškolci pokazali su se kao tolerantniji i otvoreniji u odnosu na učenike iz Dalmacije, uz manji izuzetak Šibenika, međutim baš takav tip mladih sve više odlazi izvan svog grada ili čak države, jer posjeduju tzv. kozmopolitski kapital zbog kojeg se lakše prilagođavaju različitim situacijama i mjestima.

Razgovaralo se i o tome kako je zabluda s nostalgijom gledati na prošla vremena s mišlju da je tada bilo više alternativne glazbe, a jednostavan dokaz ovome je popularnost filma »Toma«, jer da je takav film napravljen o primjerice EKV-u, iznimno su male šanse da bi dostigao toliku gledanost, iz čega je lako zaključiti da su slušatelji popularne i narodne glazbe oduvijek u većini.

Vremenski odmak između samog istraživanja koje se provodilo 2015. i 2016. godine i rada na knjizi autorima je bio koristan za samu dublju interpretaciju nalaza, a u međuvremenu im je pažnju zaokupilo i pisanje članaka o istraživanju, kao i neka druga istraživanja.

Društveno-kulturni centri

Nakon ovog istraživanja, otvaraju se mnoge teme za daljnja istraživanja, posebice ona s fokusom na društveno-kulturne centre. Željka Tonković objasnila je da, iako podaci o radu i posjećenosti društveno kulturnih centara s jedne strane ohrabruju, teško je očekivati da će takvi prostori inkluzivne društvenosti i autonomnog pristupa kulturi ostati živi bez dovoljnog ulaganja, odnosno da mogu opstati na dobroj volji samih protagonista scene.

U istraživanju se pokazalo i da je najbitniji problem kako uključiti mlade, pogotovo one koji dolaze iz manje privilegiranih obitelji i sredina.
– U principu bi to dobre kulturalne politike morale uzimati u obzir, dakle nije problem neki gimnazijalac iz centra grada, nego netko tko živi na selu, putuje prema gradu, nema novaca, nema baš nekih resursa, dakle kako da ta osoba sudjeluje u kulturi, možda ne jednako kao ona koja je privilegirana, ali barem da ima dostupno nešto, i tu bi zapravo društveno-kulturni centri trebali imati važnu ulogu, ali isto tako i neka opća politika koja bi ih uključivala u takve stvari – rekao je Sven Marcelić.

Osim u Zadru, gdje je bilo prvo predstavljanje knjige, sva ostala predstavljanja organizirana su s udrugama i organizacijama na nezavisnoj izvaninstitucionalnoj kulturnoj sceni, zahvaljujući tome što autori cijelo vrijeme s njima imaju dobru suradnju, što zapravo pokazuje da njih ovakva vrsta istraživanja najviše i zanima.