Riječka kulturna baština zaista je bogata i njeni istraživači često naiđu na dokumente i podatke kojima dosad nije poklanjana prevelika pažnja. Tako je Mario Pintarić, asistent i doktorand kod izv. prof. dr. sc. Damira Tulića na Odsjeku za povijest umjetnosti riječkog Filozofskog fakulteta, koji svoja istraživanja provodi u sklopu razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti Hrvatske zaklade za znanost i projekta »Et tibi dabo« otkrio potpuno nove pojedinosti o monumentalnoj fontani »Francesco – Giuseppina« koju je krasio mramorni kip cara Franje Josipa I.

Ona je podignuta u travnju 1857. godine, a nalazila se u tadašnjoj Ulici Via Lido, što je današnje križanje Ulice Ivana Zajca i Ulice Ignacija Henckea. Mramornu skulpturu vladara isklesao je najznačajniji riječki kipar prve polovice 19. stoljeća Pietro Stefanutti, a više o njemu te kipu i fontani ispričao nam je mladi znanstvenik.

Mario Pintarić

– Franjo Josip I., tada mladi 22-godišnji vladar Habsburške Monarhije, odlučio je u ožujku 1852. godine osnovati Trgovačko-obrtničku komoru koja je trebala unaprijediti riječko gospodarstvo. Tijekom ljeta te godine car je posjetio Rijeku, a Komora je njegov dolazak u grad odlučila ovjekovječiti gradnjom raskošne fontane koja će stanovništvo opskrbiti pitkom vodom i podsjećati građane na »najveličanstvenijeg« cara te vrijeme koje je proveo u gradu, kaže Pintarić te dodaje kako je dopuštenje za izgradnju stiglo 23. siječnja 1854. iz Beča nakon čega je odlučeno kako će se klesanje fontane s mramornom skulpturom vladara povjeriti akademskom kiparu Pietru Stefanuttiju.

Talentirani kipar

– On se školovao na Accademia di Belle Arti u Veneciji, a kako je bio talentirani kipar, njegovo je školovanje godišnjom stipendijom financirao grad. Tijekom boravka u Veneciji dobio je narudžbe za izradu portretne biste riječkog liječnika Giovannija Battiste Cambierija, a nakon povratka u Rijeku, i otvaranja kiparskog studija, isklesao je mramorne kipove svetog Emigdija i svetog Fortunata za barokni oltar svetog Josipa u nekadašnjoj isusovačkoj crkvi sv. Vida, no kip Franje Josipa svakako je njegovo najznačajnije djelo – opisuje Pintarić te kaže da je otvaranje fontane bio prvorazredan kulturni događaj.

– Gradske vlasti i Komora organizirale su veliku proslavu koja se održala 23. travnja 1857. prijepodne. Tada je grad bio prepun ljudi iz bliže i dalje okolice, a ulice su bile ukrašene zastavama i cvijećem. Otvorenje je vodio Iginio Scarpa, tadašnji predsjednik Trgovačko-obrtničke komore te su okupljeni nakon nabrojenih carevih zasluga za grad Rijeku klicali: »Viva, viva sua maesta Francesco Giuseppe I. imperatore!«. Potom je orkestar intonirao carsku himnu te su fontana i kip svečano otvoreni i predstavljeni javnosti. Uslijedio je blagoslov fontane koji je izvršio opat Antonio Cimiotti kanonik Zborne crkve, a otvaranje je završeno počasnim plotunom 101 topovskog hica te čitanjem soneta posvećenog fontani i caru, kaže Pintarić, a potom objašnjava da ova fontana nije bila dugog vijeka.
– Gradonačelnik Giovanni Ciotta i gradske vlasti iznenada su odlučile demontirati fontanu u veljači 1874. godine, odnosno premjestiti je zbog nove prometne regulacije obale. Razumno je pretpostaviti da micanje fontane može biti uvjetovano ekonomskim razvojem grada i nužnim urbanističkim širenjem, odnosno industrijalizacijom i modernizacijom grada u drugoj polovici 19. stoljeća, no moguće je i da se radilo o revoltu gradskih vlasti i građana zbog događaja iz 1868. kada su grad i luka nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe »Riječkom krpicom« ponovo pripali pod nadležnost ugarskih vlasti. Iz dosad nepoznatih arhivskih dokumenata saznajemo da su neki dekorativni dijelovi fontane bili demontirani i preneseni na tadašnju Piazzu Urmeny, gdje se 1885. gradi »Teatro Comunale«, danas Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca.

Sačuvan samo kip

Međutim, upravo prilikom gradnje novog gradskog kazališta najvjerojatnije je zauvijek izgubljena većina dijelova rastavljene fontane. Od nekadašnjeg izvornog izgleda fontane danas je ostao samo sačuvani mramorni kip cara. Njega su predstavnici tehničkog ureda i gradske vlasti odlučile premjestiti u novi park na Mlaci (»Giardino Pubblico«), koji je otvoren 1875. godine. Za sada još uvijek nije pronađen njegov točan smještaj unutar novootvorenog parka, ali najvjerojatnije se radilo o prostoru Paviljona. Naposljetku, kip je između dvaju svjetskih ratova premješten u današnji prostor Državnog arhiva u Rijeci. Ovaj izuzetno vješto isklesan mramorni kip s jasnim portretnim karakteristikama cara danas je daleko od očiju javnosti, lišen konteksta, kaže Pintarić.

– Smatram kako bi se mramorni kip cara Franje Josipa I. iz Državnog arhiva u Rijeci mogao premjestiti na neko primjerenije mjesto. Podsjetimo, riječ je ovdje o najvažnijem djelu najznačajnijeg riječkog kipara prve polovice 19. stoljeća. Uz to, ovaj je kvalitetan kip jedini »preživjeli« dio važnog urbanog obilježja – nekadašnje monumentalne fontane »Francesco – Giuseppine«, ali i svjedočanstvo o posjetu Franje Josipa I. Rijeci, kao i o kulturno-političkom ozračju koje je dominiralo gradom sredinom 19. stoljeća, zaključio je Pintarić.