Dr. sc. Mirjana Crnić Novosel znanstvena je suradnica u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, voditeljica Podružnice u Rijeci i vanjska suradnica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Njezino znanstveno područje je dijalektologija te se ponajprije bavi Gorskim kotarom, ali i cijelim primorsko-goranskim krajem, pa i Likom – od suradnje s lokalnom zajednicom na očuvanju govora do znanstvenih radova iz dijalektologije. Objavila je više znanstvenih i stručnih radova, kao i znanstvenu knjigu o štokavskim ikavskim govorima u Gorskome kotaru, a jedan od tih govora je i govor Liča, koji smatra predstavnikom bunjevačkih govora u Gorskome kotaru.

Doseljenički govori

– Bunjevci predstavljaju specifikum u novoštokavskom ikavskom svijetu, ali primarno se određuju identitetom, oblikovanim u pradomovini, a nadograđenim migracijskim kretanjem. U nekoliko se seobenih kretanja, bježeći pred Osmanlijama, Bunjevci raseljavaju u sjevernu Dalmaciju, Liku, Primorje i Gorski kotar te u Bačku (današnju Vojvodinu) sa širim područjem Podunavlja. Te seobe bunjevačku zajednicu, ali i njihove identitete, dijele u tri glavna ogranka: dalmatinski, primorsko-lički i podunavski. U svim tim oazama Bunjevci su doseljenici pa njihove govore smatramo neautohtonim, doseljeničkim govorima. Ni na prostorima s kojih su došli na primorsko-ličko područje nisu bili heterogeni etnički i kulturno. Temeljni su identitetski markeri svih grupa: zajedničko ime Bunjevac, govor (specifičnost po ograncima), specifični kulturni elementi (običaji, tradicija, glazba), podrijetlo. U tom smislu Bunjevce valja promatrati kao zasebnu skupinu koja se tako i određuje.

Mirjana Crnić Novosel
Foto Marko Gracin

Za primorsko-lički ogranak valja istaknuti da su se tijekom 17. stoljeća Bunjevci raselili na pojedina područja, a potom dalje migrirali u zabačenija brdovita mjesta, ostajući dijelom na obali.
U nekoliko etapa iz sjeverne Dalmacije dolaze: u Hrvatsko primorje, na obronke Velike Kapele i Velebita (od Krmpota, zaleđe Novog Vinodolskog, do granice sa sjevernom Dalmacijom – Sv. Marije Magdalene), na područje Gorskoga kotara (Lič), a naseljavaju i mjesta u zaleđu Senja (Krivi Put, Vratnik, Krasno, Senjska Draga). Bunjevci su se zadržali i uz obalu južnije od Senja (Jurjevo, Karlobag, Prizna, Jablanac itd.). Otuda su prema nekim tumačenjima prelazili na Pag i odlazili u Istru. Dio je primorskih Bunjevaca prešao u Liku (Pazarišta, Smiljan, Gospićko Polje, Široku Kulu…), a Lovinac i lovinačko područje Bunjevci naseljavaju kasnije s područja Obrovca i okolice.

Opisi bunjevačkih govora

Koliko su istraženi govori Bunjevaca? Kako izgleda lingvistička geografija Bunjevaca?

– Prve su opise bunjevačkih govora dali G. Tomljenović i M. Japunčić početkom 20. stoljeća opisujući značajke bunjevačkih govora u senjskom zaleđu i u Lici. No, većinom su bunjevački govori dijelom sintetskih dijalektoloških prikaza o štokavskom narječju, to jest o novoštokavskom ikavskom dijalektu. Pojedinačno su više ili manje opisani govori Liča, Vratnika, Krivog Puta, Krasnog, Lovinca i Jurjeva. Upravo je Lič jedno od prvih naseljenih mjesta Bunjevcima. Oni su na to područje došli s područja između Zemunika i Pozrmanja u seobama 1605., 1627. i 1654. godine. I kasnije, ali u manjem broju. Liču su najbliži bunjevački govori u Krmpotama, Zagonu, Sv. Jakovu i okolnim krmpotskim selima te oni u blizini Senja (Krivi Put, Vratnik).

Put bunjevačkih govora nastavlja se preko obalnih mjesta južnije od Senja i u njegovu zaleđu, pod Velebitom pa sve do Sv. Marije Magdalene. Velika je koncentracija bila oko Obrovca, Vinjerca, Ražanjca, Bukovice itd., no pitanje je koliko je Bunjevaca danas u Dalmaciji. To tek treba istražiti.
Podrijetlo Bunjevaca pak treba potražiti u zapadnoj Hercegovini i nekadašnjoj Dalmaciji, o čemu postoje povijesni podaci, a potvrđuju i ogromna migracijska kretanja u doba osmanske vlasti koja nisu samo vezana za Bunjevce i njihove seobe. Njihova je pradomovina, kako stoji u relevantnoj literaturi, područje JI Bosne, Hercegovine i Dalmacije, a jedno od staništa na kojem su duže vrijeme boravili zasigurno je sjeverna Dalmacija. Otuda sele u Gorski kotar, Primorje i Liku.

Dosadašnja su istraživanja pokazala temeljne osobitosti bunjevačkih govora, no tek preciznim istraživanjem i komparacijskom analizom ovih i njima okolnih govora s ostalim novoštokavskim ikavskim govorima, pokazat će se u kojoj su mjeri Bunjevci još zastupljeni na tom području i koliko ih izoglosa veže za zapadnohercegovačke govore. To jest preciznim dijalektološkim istraživanjem dobit će se lingvistička karta Bunjevaca u Hrvatskoj i izvan naših granica. Razriješit će se i neka temeljna pitanja o njihovu podrijetlu, osobitostima njihova govora, ali i o identitetu koji je oblikovan njihovim stoljetnim migracijskim kretanjima i zadržavanjima na pojedinim mjestima od nekoliko desetljeća do nekoliko stoljeća.

Govor Liča

Koje su posebnosti primorsko-ličkih bunjevačkih govora; koje dijalekta Liča?

– Bunjevački su govori novoštokavski ikavski govori, najčešće štakavski prema zadržanom skupu št podrijetlom od starojezičnih jotiranih skupova. Novoštokavski su zbog novoštokavske akcentuacije i nekih morfoloških rješenja, a prepoznatljivi po ikavskom odrazu jata (bilo mliko, lipo vrime) i preinaki dočetnoga -l u glagolskom pridjevu radnom muškoga roda (vidija, čuja, ili u Lovincu primjerice: vidije, čuje). Uz to, mnoštvo je zanimljivih značajki koje ove govore povezuju međusobno, ali i s drugim novoštokavcima ikavcima, uz zadržane osobitosti koje ih obilježuju kao posebne.

Lič se po svojim značajkama ne izdvaja od ostalih bunjevačkih govora, a njegovi su govornici sačuvali svoj govor od okolnih utjecaja. On je osim bunjevački, dakako i novoštokavski ikavski, no govor Liča ima i nekoliko značajki koje u ostalih Bunjevaca nisu zabilježene, a vežu ga za zapadnohercegovačke govore, poput npr. zamjenice vas ‘sav’ ili instrumentalnog oblika zamjenice za 1. l. mljon (sa mljon ‘sa mnom’), uz još pokoji razlikovni primjer. Ipak, zaključke o sličnostima i razlikama među ovim govorima sada temeljimo isključivo na malom uzorku jer nisu svi govori ispitani. Novijim terenskim istraživanjima i usporednom analizom bunjevačkih govora, koji se nastavljaju na zapadnohercegovačke govore i koje pratimo ne samo na području Hrvatske, nego i izvan naših granica, razbistrit će se slika nekadašnjih njihovih kretanja i današnjeg staništa. Takva analiza premašuje okvire popisivanja i opisivanja hrvatskih mjesnih idioma s ciljem arhiviranja građe i očuvanja narodnih govora jer ima ne samo lingvističku, već i povijesnu svrhu.