Duhovitost i pitkost možda su i najbolje strane ovog sasvim solidnog romana. Jer, oko 250 stranica pročita se vrlo brzo, priča je zanimljiva, likovi dobro izgrađeni, poruke jasne...
povezane vijesti
ZAGREB – Duhovitost i pitkost možda su i najbolje strane sasvim solidnog romana »Ministar u jezeru« hrvatskog književnika Hrvoja Kovačevića. Jer, oko 250 stranica pročita se vrlo brzo, priča je zanimljiva, likovi dobro izgrađeni, poruke jasne… Dakle, riječ je o dobroj knjizi. Glavni lik je 36-godišnji Renato Romić, novinar HZTV-a (Hrvatsko zagorje TV), koji radi i živi u Zaboku gdje je ta televizija i smještena. Iza njega je 15 godina novinarskog rada, pri čemu je nekoliko posljednjih solidno jer HZTV zahvaljujući agilnom direktoru Željku Kruliću redovno osigurava plaće pa baš stoga Renato ne može odbiti nalog da iz Zagreba prati istragu oko ubojstva ministra Pavelića, koji je pronađen mrtav – ubijen – u jezeru Jarun.
Renato odlazi na mjesto zločina s namjerom da uhvati kakvu-takvu izjavu. Kad ono – obrati mu se tip koji tvrdi da je ubojica! On ga, uz kamermana Klempa, snimi i intervjuira, a nakon što tip pobjegne, Renato postaje zvijezda. Naravno, uskoro kreće i policijska istraga koja će, baš kako i treba biti u krimićima, zavoditi čitatelja na krivi put, ali će se na kraju krivac ipak otkriti i to, naravno, uz veliku pomoć Renata, ali i njegove bake Alojzije.
Anarhistički stavovi
Iako sve skupa djeluje podosta prpošno, neobavezno i pomalo ironično, poruke koje priča nudi itekako su ozbiljne, a najveći dio njih usmjeren je k podizanju revolucije i propagiranju anarhističkih stavova. Tako Arsen Dončić, tip koji se predstavlja kao ubojica (a nije) na pitanja o motivu ubojstva ministra u kameru kaže: »Pozivam sve one koji se slažu sa mnom da se late kolca i motike pa da istrijebimo svu ovu gamad što se nakotila da nas pljačkaju, ponižavaju i sistematski zaglupljuju.
O piscuHrvoje Kovačević rođen je 1966. u Požegi. Trideset mu je godina kad objavljuje roman »Tajna ribljeg oka«, prvu u nizu od dvadesetak knjiga za djecu, od kojih je danas šest u školskoj lektiri. Za odrasle piše od 2001. godine, pri čemu se u tom dijelu njegova rada ističe serija od pet kriminalističkih romana vezanih za detektiva Roberta Vidmara i policajca Mladena Crnkovića iz Policijske uprave požeško-slavonske. »Ministar u jezeru« mu je osmi roman. |
Ako mi koji nešto vrijedimo ne istrijebimo njih, oni će istrijebiti nas«, kaže Dončić koji isto tako tvrdi: »Nikada na svijetu nije bilo ovoliko dobara, u zapadnoj civilizaciji nema gladnih, a ljudi nikada nisu bili ovako ponižavani.«
U okvir ove anarhističke kritike svakako treba svrstati i izjavu Romićeve bake koja Dončiću, misleći da je on ubojica, kaže kako je šteta što je ubio tog ministra, jer u Vladi ima – puno gorih! Uz zastupanje anarhizma i revolucionarnih promjena do kojih se može i treba doći i silom, Kovačević nudi i niz drugih zanimljivih i britkih komentara pa tako, primjerice, Renato govoreći o pošasti komentara na članke i TV priloge na internetu kaže: »Ti čitatelji koji komentiraju tekstove i videozapise na portalima visokonakladnih medija posebna su tema kojoj bi se trebali posvetiti psihijatri. Ni izložba keramike ne može proći, a da komentatori ne završe na ustaško-komunističkom prepucavanju«, kaže Renato.
Polukarikaturalno društvo
Naravno, kroz roman je sasvim dobro prikazan svijet novinarstva, posebno TV novinarstva te dobro uočena snaga koju imaju mediji, a na inteligentan su način istaknute i određene negativnosti pa tako, primjerice, tijekom istrage, realna postaje mogućnost da je ubojstvo ministra Pavelića planirala farmaceutska industrija kojoj nije svojim stavovima odgovarao. To što se na kraju otkriva da je iza svega najobičnija ucjena, još je jedan doprinos priči o negativnostima suvremenog hrvatskog društva.
Iz opisa knjigeMinistar je doslovce u jezeru, licem prema dolje u mutnoj vodi Jaruna. Naravno, vijest o njegovom ubojstvu učas postaje glavna tema svih medija i glavna zagonetka snagama reda. U centru te zagonetke naizgled slučajno našao se Renato Romić, novinar lokalne televizijske kuće koji pati od nedostatka ambicije svake vrste, a pogotovo ambicije da rješava ubojstvo ministra iz Vlade Republike Hrvatske. On trenutno ima važnijih briga – cura ga je isprašila iz stana jer predugo piše svoj drugi roman pa se morao opet useliti baki koja ga cijeli život prihvaća kao ostavljenog mačića kojeg nitko drugi ne želi udomiti. Samo mu je još trebao navodni ubojica, njegova nametljiva odvjetnica, ministrov seks skandal, autoritativan direktor koji ga ne prestaje slati na teren… |
Kovačević piše jednostavno i vrlo razumljivo s nizom životnih dijaloga, a u stvaranju likova – posebno onih karikaturalnih (Klempo, TV voditelj Bokan, novinarka Lidija, tajnica Lidija…) – izuzetno je dobar pa se sve skupa pretvara u sasvim solidan humoristični krimić kojim se uspješno progovara o suvremenoj hrvatskoj stvarnosti, pri čemu se ismijava podosta toga što je inače na cijeni u ovom našem polukarikaturalnom društvu.
