Novo, sedmo izdanje u ediciji »Bootleg« Milesa Davisa donosi komplet od tri CD-a na kojima je predstavljen sa snimkama ostvarenim u prvoj polovini 1980-ih, nakon šestogodišnje pauze od snimanja i nastupa. Naime, 1975., nakon više od trideset godina aktivnosti, Miles se povukao iz glazbe.

Loše zdravlje i opća iscrpljenost doveli su do toga da se sakrije do kraja tog desetljeća. U međuvremenu, prema vlastitom priznanju, bio je zaokupljen ženama, kokainom, raznim narkoticima, tabletama za spavanje, konjakom, pivom, izlascima na predstave, boravku u zatvoru…

Prema vlastitom priznanju, nije se potpuno odrekao droga i pića, tako da mu je trebalo vremena da se ustali na nastupima i na kraju očisti, što je bilo neophodno da ponovo počne zvučati kao u ranijem razdoblju.

Ova je tema uvijek bila zastupljena i u razgovorima koje sam radio s glazbenicima koji su s njim svirali. Primjerice, Mike Stern mi je pričao o nekim manje poznatim detaljima iz tog razdoblja Milesove karijere i njihove suradnje.

»Miles je bio bolestan u razdoblju kad sam svirao s njim«, rekao je sjećajući se upravo tog razdoblja. »Imao je upalu pluća koju je prehodao dok smo bili na turneji, ali i mali moždani udar, što ljudi ne znaju. Bilo je to u zrakoplovnoj luci, nakon jednog koncerta. Morali smo otkazati već dogovorene koncerte za tri mjeseca.

Kad smo ponovo počeli putovati i koncertirati uvijek je nešto držao u ruci kako bi održavao prste razdvojenima, ali svirao je svake večeri«.

Zaštita integriteta

Bio je to još jedan zaokret u njegovoj karijeri i približavanje tadašnjim trendovima u glazbi. Na dva su CD-a prethodno neobjavljene studijske snimke ostvarene prigodom snimanja albuma »Star People«, »Decoy« i »You’re Under Arrest«, a na jednom snimka koncerta što ga je Miles održao 7. srpnja 1983. u kazalištu St. Denis na jazz festivalu u Montrealu.

Izdanje je obogaćeno knjižicom koja sadrži bilješke Marcusa J. Moorea i novoobjavljene intervjue s članovima Milesovih sastava iz 1980-ih, uključujući bubnjara Vincea Wilburna Jr., gitarista Johna Scofielda i Mikea Sterna te bas gitariste Darryla Jonesa i Marcusa Millera.

Osim spomenutih glazbenika, na ovim su snimkama prisutni i drugi glazbeni uglednici: saksofonisti Bob Berg i Bill Evans, gitarist John McLaughlin, bubnjari Al Foster i Robert Irving III te udaraljkaši Mino Cinelu i Steve Thornton. Iskustvo koje su dobili svirajući s Milesom neprocjenjivo je. Suradnje s njim obilježile su njihove karijere i snažno utjecale na glazbu koju su razvijali u sljedećem razdoblju.

»Još uvijek me ohrabruje«, tvrdi Mike Stern. »Bio je duhovit. Imao je sjajan smisao za humor. Ponekad je to bio crni humor, ali uvijek je bio ‘histeričan’.

Uvijek bi te mogao nasmijati. Rekao bi nešto o čemo bismo pričali još dva dana i uvijek iznova prasnuli u smijeh. Ponašao se baš onako kako je svirao, a svirao je izravno iz srca, bez obzira na sve, i to uvijek. Imao je veliko srce.

Bio je izuzetno osjetljiv čovjek. Nosio je »oklop« kako bi zaštitio svoju osjetljivost. Izgledao je kao da je uvijek ljut, a zapravo je bio sramežljiv ili osjetljiv na mnogo načina, vjerovali ili ne. Imao je i neku vrstu ciničnog stava, ali mnogo je toga proizašlo iz potrebe da zaštiti svoj integritet.

Tako se nosio sa svijetom, ali bio je također i vrlo topla i ljubazna osoba. Često bi vas iznenadio svojim postupcima, kao kad mi je rekao da me ubacio na odvikavanje i platio je za to, a to je skupo.

Još uvijek ga slušam, cijelo vrijeme, i to me puni energijom. Imao je onu vrstu emocionalnog načina sviranja što uvijek pokušavam dosegnuti, kao, uostalom i mnogi drugi.

On je bio upravo takav, nikad savršen, ponekad hrapav, ponekad pomaknut, ali poruka je uvijek bila jasna, stav je bio jasan.

Jednostavno bio je predivan. Uvijek sam učio od Milesa Davisa.«

Neočekivana suradnja

Miles je autor većine skladbi uvrštenih na ovo izdanje, a ubačene su i obrade globalnih hitova koji su u to doba bili na njegovom repertoaru: »Time After Time« Cyndi Lauper, »Human Nature« iz repertoara Michaela Jacksona te »What’s Love Got To Do With It« iz repertoara Tine Turner.

Pravi je raritet i kuriozitet ovog izdanja, ali i glazbeni biser, izvedba njegove skladbe »Minor Ninths« ostvarena u dva dijela. Gotovo da možemo zamisliti kako bi sam Miles reagirao da mu je netko predložio da je uvrsti na neki od svojih albuma iz tog razdoblja.

Naime, stilski potpuno ispada iz tračnica kojima je u to doba vozio. Doima se poput nostalgičnog povratka u doba kad je svirao mainstream jazz, gotovo trideset godina u prošlost.

Snimio ju je svirajući električni klavir, a ne trubu, u duu s J.J. Johnsonom, jednim od najvažnijih trombonista u povijesti jazza, koji nikad nije bio stalni član njegovog sastava, ali s kojim je surađivao tridesetak godina prije nego je ostvario ove snimke.

Primjerice, zajedno su svirali na snimanjima Milesovih albuma »Young Man with a Horn«, »Miles Davis, Volume 2«, »Miles Davis All Star Sextet« i »Birth of the Cool«.

Sve su iz 1950-ih. Iako je uvijek govorio da se ne želi osvrtati na ono što je već radio, ovo je bila iznimka, barem u stilskom smislu jer Johnson svira sebi svojstvenim bluesy mainstream pristupom, a Miles je odigrao ulogu pratećeg glazbenika.