SENJ – Nakon što je tijekom 2023. godine objavio roman za djecu »Tko sam ja zapravo?« te knjigu basni u stihu »Repati dom«, hrvatski književnik Milan Krmpotić ove je godine to svoje još jedno okretanje dječjoj književnosti nadogradio, oplemenio i obogatio knjigom sabranih dječjih pjesama i crtica koja pod nazivom »Došao leptir u moj stan« nudi ponajbolje dijelove njegove poezije za djecu prethodno objavljene u nekima od osam njegovih knjiga namijenjenih djeci, točnije u zbirkama »Zeleni vjetar« te »Dječak i sjena«, a tom je izboru autor dodao i nekoliko do sada neobjavljenih pjesama. Štoviše, Krmpotić je u ovaj izbor uključio i nekoliko zaista sjajnih pejzažnih i refleksivnih pjesama pa ova zbirka predstavlja jedan pravi mali poetski biser nježnosti i ljubavi prema obitelji, djetinjstvu, djeci, prirodi, zavičaju…

Ptice djetinjstva

»Sve što je zapisano u ovoj knjizi napisao je onaj davni dječak s kojim danomice šetam po rascvjetanim poljanama djetinjstva i ne da mi ostarjeti. Na polju života važno je biti s nekim; s mamom, s tatom, s knjigom, sa svojim djetinjstvom… Zato brižno čuvajmo leptire i ptice djetinjstva! Izgubimo li ih, izgubit ćemo divna krila mladosti i nikada nećemo polejeti«, piše u obraćanju čitatelju prije prve stranice svojih odabranih stihova Krmpotić određujući ovim lijepim zapisom smjer svojih stihova koji, logično je s obzirom na temeljnu ideju ove zbirke izabranih stihova, ponajviše teku k izvorima njegova djetinjstva, ali i djetinjstva njegove djece te, posebno, unuka i unučica s kojima je iznimno blizak. U tim su stihovima namijenjenim djeci bitni svi koji djecu okružuju, ponajprije roditelji, djed i baka, ali i životinje, priroda, dječje igre, prijateljstva, prve ljubavi… Sve ono, dakle, što čini onaj nezaboravni i za svakog čovjeka ponaosob najbitniji dio početnog odrastanja i privikavanja na svijet i ljude oko sebe.

Refleksivni stihovi

Na svu sreću, to nisu i jedine teme ove zaista divne zbirke lirike, zbirke koja daleko nadilazi određenje iz podnaslova koji glasi »Sabrane dječje pjesme i crtice«. No, tu ćemo »grešku« Krmpotiću rado oprostiti jer je to što je ponudio kroz niz pejzažnih i refleksivnih stihova pravo malo bogatstvo koje može izgraditi, usrećiti i boljim učiniti ne samo male čitatelje, već i sve odrasle koji zarone u ovu divnu malu zbirku poezije. Sjajnu je, istodobno nježnu i produhovljenu, pejzažnu liriku Krmpotić stvorio u pjesmama cikusa »More, šume i livade« (»Podne«, »Noć«, »Hrid«, »Zimska ponoć u šumi«), nadodavši toj vrsti poezije potom i jasno ekološki osviještene stavove u pjesmama ciklusa »U svijetu životinja« ili maloj ekološkoj poemi »Buna u sretnoj šumi«. O prolaznosti je Krmpotić divno progovorio u »Tužni Tine« i već spomenutoj »Hridi«, bezgraničnu ljubav prema prirodi iznio kroz »Mali ribič« i moćni prozni zapis »Djed Pekmez«, voljenom se senjskom zavičaju i bunjevačkom podrijetlu okrenuo u ciklusu »Nedjeljiv od zavičaja«, divno o majci progovorio u »Oči moje majke« i »Cvijeće za majčicu«, a »Moja učiteljica«, pisana i na bunjevačkoj i na književnoj štokavici, ide u red ponajboljih hrvatskih ikad napisanih pjesama o vrijednosti i značaju pravih i iskonskih pedagoga.

Ilustracije

Zbirka »Došao leptir u moj stan« nudi, dakle, puno više od tekstova namijenjenih djeci, a ta tematska raznolikost nadograđena je i stilskom pa uz klasičnu rimu svjedočimo i slobodnom stihu, ali i proznim iskoracima kojima je u cijelosti posvećen deveti, ujedno i završni ciklus ove zbirke nazvan »Zapisi starog pekmeza«. Rječnik koji Krmpotić koristi kreće se u rasponu od oponašanja dječjeg govora do savršene jednostavnosti koja izvore nalazi u izričaju haiku pjesnika, a uz književnu štokavicu autor vrlo vješto stvara pjesme i na bunjevačkoj krivoputskoj štokavskoj ikavici. Bitno je napomenuti i to da su stihovi u niz navrata upotpunjeni i obogaćeni ilustracijama Zrinke Ostović koja s autorom surađuje već nekoliko godina.

Ono što dodatno oduševljava, a ujedno podiže vrijednost ove zbirke stihova, je pozitivan ton, ton radosti kojim je ona u cijelosti obilježena. Optimizam, pozitivnost, vjera u dobrotu, ljubav prema prirodi i bližnjima, izviru iz brojnih stihova pisca, pjesnika i prozaika Milana Krmpotića koji je rođen davne 1945. godine i sve te silne godine nisu u njemu ugasile onu dječju iskrenost, vatru i zadivljenost pred misterijom života. Kroz pregršt svojih stihova Krmpotić nam o tome divno progovara, uspješno spajajući u svojim pjesmama profinjenu osjećajnost, ljubav prema životu i nježnost sa, za djecu toliko bitnom i uvijek potrebnom, edukativnom stranom. Krmpotićevi stihovi nisu samo osjećaji, oni su i poduka, i to ne samo malima, već i velikima pa »Došao leptir u moj stan« trebaju čitati baš svi. Oplemenit će ih i učiniti boljima.

O autoru

Milan Krmpotić rođen je 2. rujna 1945. godin u Vejunu Primorskom u obitelji Ivana i Kate Krmpotić. Osnovnu je školu pohađao u Mrzlom Dolu i Krivom Putu, gdje ju je i završio 1960. godine, da bi srednjoškolsku naobrazbu stekao u Šumarskoj školi u Delnicama, gdje je maturirao 1964. godine. Šumarstvo je studirao na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i diplomirao 1971. godine na Šumsko-gospodarskom odjelu.

Uz šumarstvo, njegov je poziv i književnost, a od prve knjige pjesama (»Skamenjene svrale«, 1978.) do danas je objavio više od trideset knjiga, među kojima su zbirke pjesama i pripovijedaka, romani za djecu i odrasle, igrokazi, basne u stihu, epski spjev »Put u hrvatski raj«, drama »Stigla je sloboda«… Živi i radi u Senju.