Hrvatska operna prvakinja Mila Kirinčić-Degan preminula je u 90. godini. Rođena je u Dobrinju na Krku 1931. godine. Kako čitamo u tekstu Marije Barbieri, koji je objavila Opera.hr, Kirinčić-Degan završila je Učiteljsku školu u Rijeci. Pjevanje je počela učiti kod nekadašnje mezzosopranistice Opere Narodnog kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci, Blanke Zec.

Državnu muzičku školu završila je u Zagrebu kod profesora Zlatka Šira. Usavršavala se na Accademia Musicale Chigiana u Sieni kod slavnog talijanskog baritona Gina Bechija i dobila Diploma di merito, te u Sofiji kod Hrista Brmbarova. Debitirala je 1961. u Rijeci u mezzosopranskoj ulozi Mercedes u Bizetovoj »Carmen«.

U repertoar dramskog soprana uputio ju je pijanist i korepetitor Alessandro Petterin. Odmah je postala solistica riječke Opere i nakon godinu dana pjevala je svoju prvu veliku ulogu – Santuzzu u premijernoj realizaciji Mascagnijeve »Cavallerije rusticane« koja je na određeni način postala simbolom njezine umjetničke osobnosti.

Norma, HNK u Zagrebu, 1981.

Riječki angažman

– Već prvih godina svojega riječkog angažmana Mila Kirinčić-Degan pjevala je 1963. Toscu na premijeri istoimene Puccinijeve opere uz sjajnog riječkog tenora Gina Bonellija, malu ulogu Kate u Puccinijevoj »Madame Butterfly« uz Viktora Bušljetu koji je također bio na početku karijere, i dalje Santuzzu i Mercedes. Tosca je postala jedna od ključnih uloga u njezinu repertoaru koju je pjevala na mnogim pozornicama, a molitva Tosce bila je i njezina prva snimka za tadašnji Radio Zagreb.

U veljači 1964. u premijernoj realizaciji »Nikole Šubića Zrinjskog« bila je Eva uz Vladimira Ruždjaka, a u Rijeci je pjevala i dvije Verdijeve Leonore, u operama »Trubadur« i »Moć sudbine«.

U sezoni 1968./1969. Mila Kirinčić-Degan otišla je u angažman u Operu u Novom Sadu i repertoaru dodala Tatjanu u »Evgeniju Onjeginu« Čajkovskog, a 1969. došla je u Operu HNK-a u Zagrebu i ostala do odlaska u mirovinu 1991. godine, s izuzetkom sezone 1972./1973. koju je provela u Kielu. Repertoaru je dodala Ameliju u »Simonu Boccanegri« i oduševila njemačku publiku glasom »koji svojim metalnim sjajem bez muke blista nad pjevačkim ansamblom i orkestrom«, kako je njezine nastupe ocijenio kritičar časopisa Opernwelt, osvrnula se Marija Barbieri.

Foto: Arhiva NL

Osebujne kreacije

»U svojoj raskošnoj snazi, u čudesnom zamahu, u odlučnom i gotovo okrutnom intenzitetu njezin glas izvanredno oblikuje sve zahtjeve interpretacije. To je glas koji obuzima slušatelja već od prvih tonova i koji nećemo lako zaboraviti«, osvrt je iz talijanskog tiska za izvedbu arije Amelije u interpretaciji Mile Kirinčić-Degan na koncertu u Sieni. I doista to je bio čudesan glas pravog, toliko rijetkog, dramskog soprana, ujednačenog u cijelom velikom opsegu, jednako snažnog u dubokim i srednjim položajima kao i u visinama u kojima je mogla ostvariti neke od najljepših piano tonova koji su se čuli na zagrebačkoj sceni – ističe Barbieri.

Kako navodi Hrvatski biografski leksikon, Mila Kirinčić-Degan istaknula se osebujnim kreacijama zahtjevnih uloga dramskoga soprana, poglavito iz talijanskoga opernoga repertoara. Odlikovala se istančanom muzikalnošću, a svojim se bogatim, snažnim i sugestivnim glasom, tamno obojenih i čvrstih srednjih i dubokih položaja, sigurnih visina i osobito lijepih piana, s belkantistički zasvođenim lukovima fraze, služila za uvjerljivu vokalnu interpretaciju. Intuicijom i oštroumnom logikom scenski je oblikovala likove u dojmljive dramske kreacije.

Zbog gesta, mimike i manira oprječnih ustaljenoj opernoj tradiciji nazivana je »antiopernom zvijezdom«.