RIJEKA – Još nas nekoliko dana dijeli do početka Međunarodnog festivala malih scena Rijeka, čije će 29. izdanje ove godine trajati od 6. do 12. svibnja. Ovim povodom razgovaramo s Jasenom Bokom, selektorom i producentom tradicionalnih riječkih Malih scena svibanjskih.

Na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci vidjet ćemo osam predstava, uglavnom iz Hrvatske i iz regije. Koliko ste predstava pogledali da biste napravili selekciju. Kakva je vaša ocjena recentne kazališne produkcije?

– Ne volim brojiti pa tako nisam ni brojio pogledane predstave. U svakom slučaju bilo ih je puno i nije bilo lako napraviti finalni izbor. Nažalost, vrijeme i novac ne dopuštaju pogledati sve njih onako kako bi trebalo, uživo u kazalištu, ali naučio sam se snalaziti i sa snimkama. Pogotovo što su posljednjih godina te snimke zaista sve bolje pa se s malo iskustva može prepoznati kazališna kvaliteta.

Teško bih mogao ocijeniti recentnu produkciju, čak i samo u Hrvatskoj, a nikako ne volim generalizirati. Preskočio bih u takvoj priči sigurno neke bitne predstave, jer nitko ne može pogledati sve. Ono što me raduje je nepostojanje neke unisone estetike, stila koji »sigurno pali«, kazališni umjetnici i dalje su spremni istraživati, kretati se prema nečem neobičnom i novom. Iako kazališno istraživanje ne jamči uspjeh, mislim da je jako zdravo za kazališnu umjetnost. Kako bi rekli Kinezi: »Da nema vjetra pauci bi nebo premrežili.«

Jasen Boko / Foto Marko Gracin

Poigravanje zbiljom

Kao tema koja na neki način povezuje izabrane predstave nametnula vam se (naša) zbilja, odnosno potraga za njom. Kako se svaka od predstava odnosi prema njoj?

– Kao i uvijek nisam prvo imao temu pa onda po njoj slagao predstave; završena selekcija sama je ponudila temu. Svojim ju je naslovom nametnula jedna posebna, zapravo eksperimentalna produkcija Drame zagrebačkog HNK-a u programu Festivala. To je jedno od onih hrabrih kazališnih istraživanja, koje je rodilo krajnje neobičnu, originalnu predstavu, zapravo, moram priznati da ne pamtim da sam gledao nešto slično u svom ipak bogatom kazališnom iskustvu. »Zbilja«, danas u vrijeme kad nam je sve više »otima« virtualna stvarnost, a onda i sve jača pojava umjetne inteligencije, čak i u svakodnevnoj komunikaciji, postaje ozbiljno i sveprisutno pitanje.

Što je ona i koja je zbilja uopće »prava«, ako takva postoji? Kad kroz takvu optiku promislite ovih osam predstava otvara se puno zanimljivih pitanja, a ako vas zanimaju odgovori – morat ćete ih naći sami.

Sve se te predstave poigravaju upravo zbiljom, svaka na svoj način, a u takvom pomaknutom kontekstu Ionescova »Ćelava pjevačica«, ta potpuno iščašena vizija svakodnevice dva bračna para, u vrijeme nastanka rodonačelnik teatra apsurda, danas djeluje kao – realistička drama.

Na Male scene dolazi i predstava “Zbilja” / Nemi Bulat

Ovogodišnji izbor predstava kombinacija je klasičnih i suvremenih tekstova. Kad je riječ o klasici, pretpostavljam da je riječ o novim, svježim čitanjima klasičnih predložaka?

– Vrlo rijetko se usredotočim na jedan stil ili određeno kazališno razdoblje, mislim da se zanimljive, kreativne predstave pojavljuju bez obzira na predložak pa ćemo i ove godine u Rijeci gledati presjek svjetske drame od nastanka u vrijeme antičke Grčke pa do suvremenosti. Uz poneki »dramski eksces« kao što je »Zbilja«!

Upravo zato što su svevremeni, neki tekstovi iz povijesti drame su i postali ono što zovemo klasicima. A takvi tekstovi nude mogućnost potpuno suvremene interpretacije, pa »Edip« umjesto na tebanskom dvoru može, u inovativnom čitanju, biti smješten u srpsku kavanu, a da se to doima potpuno logičnim mjestom za tragediju.

Drukčiji austrijski »Višnjik«

Postoje li neke predstave koje ste htjeli dovesti u Rijeku, a možda zbog nekih okolnosti niste mogli?

– Ono što uvijek određuje festival, osim mog kazališnog ukusa, svakako su financijske mogućnosti. Naš je budžet relativno skroman, ali to nikad i nigdje ne može biti opravdanje za eventualno lošu selekciju. Pa uvijek, pogotovo kad sam potpisan ne samo kao festivalski selektor, nego i kao producent, selekciju zajedno sa mnom rade i dostupna sredstva.

Bio je niz vrlo zanimljivih njemačkih predstava, to je kazalište i dalje jedno od najzanimljivijih u Europi, ali te su produkcije izvan našeg (financijskog) okvira.

Posljednje dvije godine, nakon nekog vremena, pojavile su se i dvije vrlo zanimljive grčke predstave, koje su osvajale nagrade po europskim festivalima, ali kad se zbroje svi troškovi i to ostaje izvan dohvata.

Pa uvijek ostaje regija – koja u ovom slučaju uključuje i Austriju iz koje dolazi sasvim drukčiji »Višnjik« od onih na koje smo navikli – i u kojoj i dalje postoje kazališta koja rade vrlo uzbudljive predstave. Ne mislim da je festival bez njemačke i grčke predstave manje zanimljiv i nemam namjeru »izvlačiti« se i pravdati nekakvim nedostatkom sredstava. Ali bilo bi lijepo malo proširiti kontekst u koji stavljamo odabrane hrvatske predstave.

Budućnost MFMS-a

Kako vidite budući razvoj Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci? Hoćete li i sljedeće godine biti selektor i producent?

– Načelno smo dogovorili da ću na ovom mjestu biti i sljedeće godine, a uskoro ćemo to, nadam se, moći potvrditi i službeno. Nekako mi se logično čini da svoj mandat, a već sam dva puta prije ovih posljednjih godina bio selektor, zaokružim jubilarnim, tridesetim izdanjem.

Međunarodni festival malih scena preživio je, nakon kratke pauze, najveći gubitak, smrt osnivača Nenada Šegvića. To što je festival opstao i što još postoji možemo zahvaliti prije svega Editi Karađole Šegvić i Višnji Višnjić Karković koje su s festivalom od samog početka. One dvije su, kao gotovo nevidljive kreativne eminencije, motori ovog festivala koji bi bez njih jednostavno bio nemoguć. Selektora pa i producenta možete naći, ali ovako dvije požrtvovane i sposobne žene, pritom i odlične poznavateljice kazališta, koje su sebe u potpunosti i nesebično dale festivalu – rijetko se pojavljuju. O njima svakako najviše ovisi i budućnost festivala.

Ono što me hrabri u pomisli da će festival nastaviti svoje umjetničko djelovanje jesu činjenice da je MFMS postao nezaobilazni dio kulturnog života Rijeke i njezina bitna sastavnica, da ga ne samo lokalna publika željno očekuje, da je problem kako naći dovoljan broj dodatnih stolica, a ne kako napuniti dvorane i, konačno, da je i te kako prepoznat i izuzetno popularan u regiji.

Ukratko, bez MFMS-a pojavila bi se velika kulturna praznina, a vjerujem da to Rijeka neće dopustiti. Tri desetljeća jednog respektabilnog festivala nisu mala stvar i toga su svi svjesni. A o toj budućnosti svakako bi trebalo početi razmišljati već sada.

Festival će otvoriti predstava »Ožalošćena porodica« / KEREMPUH

Program

Hrvatski kulturni dom na Sušaku

Ponedjeljak, 6. 5. 2024. – 19.30
Nušić: Ožalošćena porodica
Režija: Ivan Plazibat
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb

Hrvatski kulturni dom na Sušaku

Utorak, 7. 5. 2024. – 19.30

L. Kirkwood: Djeca
Režija: Nina Šorak
Slovensko narodno gledališče, DRAMA, Ljubljana, Slovenija

Hrvatski kulturni dom na Sušaku

Srijeda, 8. 5. 2024. – 19.30
Ionesco: Ćelava pjevačica
Režija: Jagoš Marković
Centar za kulturu Tivat, Crna Gora

Hrvatska čitaonica Trsat

Četvrtak, 9. 5. 2024. – 18.30
A. P. Čehov: Višnjik
Režija: Danielle Fend Strahm

Café Fuerte, Hittisau, Austrija

Hrvatski kulturni dom na Sušaku

Četvrtak, 9. 5. 2024. – 20.30
Šoban: Zbilja
Režija: Tomislav Šoban
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu

Hrvatski kulturni dom na Sušaku

Petak, 10. 5. 2024. – 19.30
Đ. Čilić: Fafarikul
Režija: Ivan Planinić
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu

Hrvatski kulturni dom na Sušaku

Subota, 11. 5. 2024. – 19.30
Adams: Gidionov čvor
Režija: Selma Alispahić
MESS-Intermezzo – Pozorište mladih Sarajevo, Bosna i Hercegovina

HNK Ivana pl. Zajca

Nedjelja, 12. 5. 2024. – 19 sati
Sofoklo: Edip
Režija: Vito Taufer
Jugoslovensko dramsko pozorište Beograd, Srbija

Goran Merkaš – Kazališni plakat

Kao prateći program u atriju HKD-a na Sušaku od 6. do 11. svibnja moći će se razgledati izložba »Goran Merkaš – Kazališni plakat«, nastala u suradnji s HNK-om u Varaždinu. Goran Merkaš, slikar je i grafički oblikovatelj (1950. – 1996.) koji je ostvario osebujan grafičko-dizajnerski opus radeći dvadeset godina neprestano za jedno kazalište (1977. – 1996.), Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu.

– 29. MFMS povod je i prilika da predstavimo njegovih 29 kazališnih plakata. Ova je simbolična brojka tek dio puno šireg opusa autora koji se čuva u arhivi varaždinskog HNK-a. Zbog njegovog preranog odlaska ili zbog sudbine većine autorskih osobnosti »s periferije«, ovaj je autor neopravdano zanemaren i nedovoljno vidljiv u širem kontekstu hrvatskog grafičkog dizajna, piše u najavi izložbe.