Nezavisne vijećnice

Maša Magzan i Iva Rinčić: ‘Rijeka je od prijestolnice kulture postala prijestolnica kulturnih afera’

Davor Mandić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Ukazavši na nekoliko aktualnih primjera koji su odjeknuli u javnosti, vijećnice su postavile pitanje o načinu na koji se u gradu koji je bio Europska prijestolnica kulture promišlja kultura na razini gradske uprave, odnosno onih koji bi o kulturi trebali brinuti



RIJEKA – Nezavisne vijećnice u Gradskom vijeću Grada Rijeke Maša Magzan i Iva Rinčić održale su danas na riječkom Korzu konferenciju za novinare pod naslovom “Od prijestolnice kulture do prijestolnice kulturnih afera”. Ukazavši na nekoliko aktualnih primjera koji su odjeknuli u javnosti, vijećnice su postavile pitanje o načinu na koji se u gradu koji je bio Europska prijestolnica kulture promišlja kultura na razini gradske uprave, odnosno onih koji bi o kulturi trebali brinuti.


Iva Rinčić rekla je da je riječka kultura postala tužna saga o kojoj se tek povremeno čita kad stručnjaci, mediji ili gradski vijećnici istaknu u javnosti neki novi problem, a takvih je sve više. Podsjetila je Rinčić na pitanje HNK-a Ivana pl. Zajca, i to ponajviše s aspekta nesukladnog djelovanja Gradskog vijeća i gradonačelnika Marka Filipovića. Naime nakon što je Kazališno vijeće donijelo prijedlog odluke o razrješenju intendanta Marina Blaževića, a Gradsko vijeće odluku izglasalo, gradonačelnik umjesto da zauzme stranu struke i parlamentarne vlasti u gradu u kojem je gradonačelnik, on, kao SDP-ovac, prihvaća odluku HDZ-ove ministrice kulture da ne prihvati razrješenje intendanta.


SDP i HDZ


Navela je potom i slučaj Muzeja grada Rijeke, pri čemu je gradonačelnik samostalno imenovao novo Upravno vijeće, koje je predložilo kandidatkinju Sabrinu Žigo, koju Gradsko vijeće nije potvrdilo, kao ni prijedlog v.d. ravnatelja Darija Kulišića. Tada ministrica za v.d. ravnatelja imenuje Vinka Ivića, a na zadnjem natječaju Upravno vijeće biva suzdržano o svim trima prijavljenim kandidatima. Prema Rinčić, tu se radilo o riječkoj detronizaciji struke i Gradskog vijeća te nametanju političke samovolje, ali i o mehanizmu suradnje lokalnog SDP-a s nacionalnom HDZ-ovom vlasti.





Izložba “Mi. Ona. Coco” prema Rinčić je zadnji riječki slučaj financiranja privatnih poduzetničkih pothvata javnim novcem koji time svjedoči o dubini političke, upravljačke i moralne krize.


– Ponovno je otvoreno pitanje upravljanja javnim prostorima, transparentnosti javnih politika, odnosa grada i gradskih institucija prema umjetnosti kao javnom dobru, korištenje javnog novca i prostora za privatne inicijative bez jasnih kriterija, manipuliranja informacijama o široj podršci i humanitarnom aspektu. Da preduhitrimo zlobnike – ovo nije ženski obračun. Dapače, ovim putem izražavamo podršku poduzetničkim nastojanjima Riječanki. Ovo je kritika onih koji su izabrani da odgovorno, transparentno i razvojno upravljaju ovim gradom, a umjesto da to čine, vode nas iz afere u aferu – zaključila je Iva Rinčić”.


Maša Magzan, vijećnica koja je i predsjednica Odbora za kulturu, nastavila je s osvrtom na rečenu izložbu “Mi. Ona. Coco”. Prema Magzan ta je izložba dio najnovije pojave na horizontu kulture: umjetnički projekti koji su prema tvrdnjama struke diskutabilnog porijekla i kvalitete, a najavljuju se kao vrhunske senzacije.


Pitanje bez odgovora


– Izložba bi se mogla prigodno zvati i “Coco: tko, kako i zašto”, zbog sljedećih zamjerki struke: nepoznati autori, nejasan koncept postava i propusti vezani uz realizaciju izložbe, upitna autentičnost i namjena, nejasan humanitarni karakter izložbe, kao i službeno najavljena institucionalna podrška ovoj izložbi – rekla je Magzan, apostrofiravši da je najveći problem netransparentnost.


– Sredinom lipnja sam postavila vijećničko pitanje, a onda i dopunsko, no još nema odgovora na ta pitanja: o stručnom timu, odnosno autorima izložbe Coco na Korzu, o udjelu sredstava od kupljenih ulaznica koje idu u humanitarne svrhe, a to je obnova krova Caritasovog doma Sv. Ane za žene i žrtve obiteljskog nasilja, o institucijskoj podršci kojom je projekt najavljen. Iako se službeno navodi da je projekt koncipiran uz podršku Ženskih studija i Akademije primijenjenih umjetnosti i brojnih drugih institucija, s obje navedene institucije su pristigli demantiji koji negiraju bilo kakvu formalnu podršku ili sudjelovanje na projektu. Izložba je otvorena 4 mjeseca i za potrebe njene organizacije, gradska uprava je pokazala kreativnost i fleksibilnost za ostvarivanje ideja iliti “ipak se može kad se hoće” kako bi se stvorio pravni okvir za dodjeljivanje besplatnog gradskog prostora na korištenje. Prostor “Stare Name” je na 7 mjeseci izuzet iz upravljanja sadašnjeg Upravnog odjela za gradsku imovinu i dodijeljen Upravnom odjelu za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade – rekla je Magzan, zaključivši da je taj potez opasan, jer bi se po tog logici i drugi gradski prostori mogli na sličan način prebacivati između odjela i dodjeljivati na korištenje temeljem upitnih kriterija ili dogovora.


Poziv na dijalog


Iva Rinčić rekla je da je ova konferencija za novinare poziv na dijalog i odgovornost.


– Kako vladajući objašnjavaju činjenicu da grad koji je bio prijestolnica kulture 2020. od te godine nema strategiju kulture? Ovo je istovremeno i nedvosmislena kritika, rekla bih čak upozorenje da ovakav način upravljanja ne stvara štetu samo kulturi i njenim akterima na svim razinama, nego i gradu kao takvom. Kultura jest i politička tema, ali ne smije biti prostor politizacije i monopol stranke ili stranaka na vlasti. Ona je način življenja i upravo ono što grad čini gradom – rekla je Rinčić.