Državni arhiv u Rijeci, ustanova u kojoj se čuva i pohranjuje bogata pisana povijesna baština Rijeke i cijeloga kvarnerskoga kraja, Gorskoga kotara i dijela Istre, početkom godine dobio je novog ravnatelja. Riječ je Markusu Leidecku, povjesničaru i arhivistu koji u riječkom Državnom arhivu kao viši arhivist radi od svibnja 2018. godine. Markus Leideck u arhivskoj službi radi od 2009. godine, od kada je u Državnom arhivu u Pazinu obavljao posao arhivista u Odsjeku za sređivanje i obradu arhivskoga gradiva do 1945. godine.

Prije dolaska na mjesto ravnatelja riječkog Državnog arhiva, kao arhivist u pazinskom arhivu svoju je djelatnost u potpunosti usmjerio na stručni rad, odnosno obradu i sređivanje arhivskih fondova i zbirki, te je postavio i dvije samostalne izložbe i radio na dvama tematskim projektima prikupljanja preslika arhivskog gradiva u zemlji i inozemstvu, i to »Juraj Dobrila« i »Ysterreich-Austrijska Istra«. Posljednji je projekt realiziran u suradnji s Istarskim arhivističkim društvom, koje vodi i kroz njega je prikupljeno više desetaka tisuća preslika arhivskoga gradiva iz arhiva u Sloveniji i Austriji, a koji su značajni za povijest Istre, Liburnije i Rijeke.

Također, za područje Liburnije i Rijeke izradili su preslike preko 15.000 stranica arhivskog gradiva koje će nakon obrade i izrade popisa biti dostupne u čitaonici, a snimljeno gradivo vremenski obuhvaća razdoblje od srednjeg vijeka do 1813. godine. Rad na ovom projektu Markus Leideck nastavio je i nakon prelaska u riječki Državni arhiv, gdje je uz stručne, u manjoj mjeri radio i neke administrativne poslove.

Nove aktivnosti

Zainteresirani, oni koji prate rad Državnog arhiva u Rijeci, upoznati su s njegovom djelatnošću i s bogatom povijesnom građom koju čuva, ali i činjenicom da ima razvijenu izdavačku i izložbenu djelatnost te da je organizator brojnih aktivnosti, izložbi, seminara i okruglih stolova koji govore o povijesti Rijeke i našega kraja. Buduće planove i programe, kao i izazove s kojima se susreo prilikom dolaska na mjesto ravnatelja te značaju povijesne arhivske građe i njenoj digitalizaciji, u razgovoru nam je otkrio njegov novi ravnatelj Markus Leideck.fdotografije

Koji su budući planovi u radu Državnog arhiva u Rijeci i što ste, kao ravnatelj, odlučili ostvariti unutar svog programa tijekom mandata?

– Arhiv će nastaviti s javnim aktivnostima i započeti s nekim novima. U javnom predstavljanju rada Arhiva naglasak će u prvom redu biti stavljen na predstavljanje, popularizaciju i dostupnost arhivskih izvora o kojima mi skrbimo i onih izvora koji su povijesno važni za naše područje, a koji se nalaze izvan našeg Arhiva u zemlji i inozemstvu. Nadalje, planiramo pokrenuti pedagoški program s ciljem da učenike, ponajprije srednjih škola, upoznamo s arhivskim gradivom kao dijelom kulturne baštine Republike Hrvatske.

Planiramo uspostaviti suradnju s privatnim posjednicima i stvarateljima arhivskog gradiva. Stoga ćemo nekoliko puta godišnje organizirati Dane vlastite povijesti. Programom će biti besplatno digitalizirano arhivsko gradivo privatnih osoba i obitelji, koje će uz njihovu pomoć i znanje koje je tu neophodno biti opisano i mrežno predstavljeno. Nadalje, planiramo i suradnju s vjerskim zajednicama i hrvatskim braniteljima te udrugama branitelja iz Domovinskog rata.

Suradnja s braniteljima je osobito važna, jer gotovo svaka obitelj kod kuće ima materijal iz vremena Domovinskog rata koji treba sačuvati. Tu su fotografije osobito važne, jer se radi o vrlo osjetljivom materijalu koji vrlo brzo propada. Naša namjera je evidentirati i izraditi digitalne preslike njihovog gradiva kako bi informacije koje ono sadrži bile zaštićene. Sve navedene aktivnosti moramo učiniti vidljivima javnosti te moramo puno raditi i na promidžbi, kako putem medija, tako i na mrežnim stranicama i društvenim mrežama.

Trajna vrijednost gradiva

Prilikom dolaska na mjesto ravnatelja susreli ste se s pandemijom koronavirusa i nizom donesenih mjera i preporuka. Je li bilo teško organizirati rad?

– Pandemija COVID-19 i organizacija rada u vrijeme lockdowna bila je svakako najveći izazov s kojim sam se susreo po preuzimanju funkcije ravnatelja. No, zahvaljujući podršci, profesionalnosti i visokoj učinkovitosti u radu u smjenama i od kuće svih kolegica i kolega u Arhivu tijekom tog razdoblja taj izazov smo uspješno svladali. Ovdje im želim svima zahvaliti na podršci i čestitati na odlično obavljenim poslovima.

Državni arhiv u Rijeci u svojim spremištima čuva pisano povijesno gradivo kvarnerskoga kraja, Gorskoga kotara i dijela Istre. Koja je količina pohranjene arhivske građe i koji značaj ima?

– Arhiv trenutno pohranjuje nešto manje od 8.000 dužnih metara arhivskog gradiva u spremištima u Rijeci i Senju. Naša temeljna zadaća je čuvati, obrađivati i omogućiti korištenje dokumentarnog i arhivskoga gradiva koje pohranjujemo. Činimo to još dok je gradivo kod posjednika i stvaratelja javnog arhivskog gradiva, a potom nakon preuzimanja arhivističkom obradom i sređivanjem gradiva i potrebnim konzervatorsko-restauratorskim zahvatima na gradivu. Arhivsko gradivo je pod osobitom zaštitom Republike Hrvatske, a značaj gradiva je u tome što ima trajnu vrijednost za kulturu, povijest, znanost ili druge djelatnosti. Gradivo koje je pohranjeno u Državnom arhivu u Rijeci prvi je i najrelevantniji izvor za proučavanje i poznavanje povijesti na području Primorsko-goranske županije.

Kakav istraživački potencijal ima arhivsko gradivo pohranjeno u riječkom Arhivu i je li bogata arhivska građa dovoljno istražena?

– Istraživački potencijal gradiva je ogroman, istraženost gradiva je nedovoljna, a o količinama neobjavljenog gradiva, bilo Rijeke, bilo drugih mjesta, ne može se ni govoriti. Na nama je da javnim djelatnostima i kvalitetnom promidžbom predstavimo gradivo i potaknemo nova istraživanja.

Rad na digitalizaciji

U vremenu u kojem su vrata čitaonice Državnog arhiva u Rijeci bila zatvorena otvorili ste digitalnu bazu, topoteku DAR, s ciljem da javnosti predstavite izbor iz bogate arhivske baštine Republike Hrvatske koja se čuva u Arhivu. U topoteci su za početak predstavljeni rezultati aktualnog projekta »Rekonstrukcija Rijeke«, no koji su daljnji planovi i aktivnosti koje će se provoditi u budućnosti?

– Program je započeo u 2019. godini i sufinancirali su ga Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Rijeka. Uključenje topoteke DAR provedeno je krajem 2019. godine s manjim brojem posjeta. Od javnog predstavljanja projekta »Rekonstrukcija Rijeke« u Novom listu u travnju ove godine topoteka DAR bilježi preko 4.000 posjeta, od kojih je 90 posto s područja Republike Hrvatske te 10 posto iz drugih zemalja. Osim europskih zemalja imamo posjete i iz Kine, Japana, Australije, Kanade, Čilea, SAD-a i mnogih drugih.

Već ovi podaci, koji svjedoče o zanimanju javnosti, govore o značaju ovog i sličnih projekata. Istovremeno su vrlo kvalitetna mogućnost »otvaranja« ustanove za javnost, razvijanje svijesti o vrijednosti arhivskoga gradiva koje je kulturna baština, popularizaciju arhivske djelatnost te otvaraju čitav niz mogućnosti poput kvalitetnije komunikacije, a time i odnosa s javnošću. S projektom ćemo nastaviti i u sljedećim godinama. U sklopu istog planiramo, kada to u budućnosti prilike dopuste, postaviti QR kodove na reprezentativne građevine u Rijeci s poveznicama na mrežno postavljeni sadržaj te kao jedan od rezultata projekta niz tematskih izložbi.

Hoćete li nastaviti rad na digitalizaciji arhivskoga fundusa Državnog arhiva Rijeka?

– Svakako ćemo nastaviti s radom na digitalizaciji. Arhivi su kroz povijest uvijek bili i svojevrsna središta za umnažanje dokumentacije. Početke ovakvog rada pratimo od početaka organizirane arhivske službe, kako na području Hrvatske, tako i u ostatku Europe, kada su djelatnici arhiva najprije perom, a potom pisaćim strojevima, u prvom redu za potrebe istraživača, prepisivali dokumente. Uslijedilo je vrijeme mikrofilmiranja, koje je do danas ostalo najprokušanija metoda izrade zaštitnih preslika. Prije 30 – 40 godina došlo je do daljnje mogućnosti umnažanja fotokopiranjem, da bi naglasak u posljednjih 10-15 godina bio na digitalizaciji kao suvremenoj metodi stvaranja preslika u zaštitne i korisničke svrhe. Prema navedenom se može reći da je za arhive prirodno da budu i centri za reprografiju; u prvom redu za vlastito gradivo, ali i za arhivsko gradivo ostalih baštinskih ustanova te stvaratelja i imatelja arhivskoga gradiva u skladu s njihovim potrebama.

Dostupnost arhivske građe

U povodu Međunarodnog dana arhiva, u lipnju, mrežno je predstavljen novi broj Vjesnika Državnog arhiva u Rijeci, a u tu svrhu napravljena je i mrežna stranica na kojoj je objavljen potpuni sadržaj časopisa. Hoće li navedena stranica ubuduće poslužiti kao platforma za predstavljanje novih, ali i do sada objavljenih izdanja ovog časopisa?

– U sljedećih godinu dana planiramo omogućiti mrežnu dostupnost svih brojeva Vjesnika DAR-a i to na način da budu dostupni na Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa HRČAK. Istovremeno će sadržaj ovih izdanja s podacima o autorima, naslovima i sažecima biti objavljen na navedenoj poddomeni mrežne stranica Arhiva s poveznicom na pojedini članak na navedenom portalu. Na ovaj način ćemo dati dodatne informacije korisnicima, dodatno uvećati dostupnost objavljenih radova naših djelatnika i vanjskih suradnika, čime ćemo istovremeno naglasiti i rezultate vlastitog rada i dobiti povratne informacije o posjećenosti stranice. Istovremeno ćemo raditi na povećanju konkurentnosti Vjesnika s dugoročnim ciljem uvrštavanja u kategoriju znanstvenih časopisa kako bi bio međunarodno prepoznatljiviji i privlačniji informacijskim stručnjacima i znanstvenicima iz zemlje i inozemstva.

Koliko je važna, i zašto, digitalizacija arhivske građe te koje mogućnosti pruža virtualni pregled arhivskih fondova i pojedinih zbirki?

– Digitalno je jednostavno bolje! Može se reći da je digitalizacija milosrđe prema arhivskom gradivu, jer se tim načinom u prvom redu štiti izvornik. Istovremeno preslike mogu vrlo jednostavno postati dostupne i na drugoj strani svijeta. Ogroman korak u ovom smjeru čini upravo Ministarstvo kulture i medija pokretanjem projekta E-kultura, kojim će u jednom nacionalnom informacijskom sustavu biti sustavno i trajno zaštićeno digitalizirano arhivsko gradivo i muzejska i knjižnična građa te će omogućiti korisnicima jedinstven i standardiziran pristup digitaliziranoj kulturnoj baštini Republike Hrvatske.

Prije nekoliko godina govorilo se o otvaranju svih državnih arhiva i slobodnom pristupu dokumentima i povijesnoj građi nastaloj do 1990. godine. Kako je sada reguliran pristup navedenoj povijesnoj građi?

– Dostupnost javnog arhivskog gradiva zajamčena je uz, naravno, određene iznimke od trenutka njegova nastanka člankom 18. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima iz 2018. godine. Zakon je općenito puno učinio za veću dostupnost arhivskog gradiva. Konkretno je člankom 20. Zakona propisano da je javno arhivsko gradivo koje je nastalo do 30. svibnja 1990. dostupno za korištenje bez ograničenja, osim gradiva koje sadrži klasificirane i druge tajne podatke, a koje je dostupno po isteku roka od 40 godina od nastanka, ako drugim zakonom nije određeno drukčije, te gradiva koje sadrži osobne podatke. Ako se gradivo koje sadrži osobne podatke daje na korištenje prije isteka propisanih rokova, arhiv je obvezan poduzeti potrebne tehničke mjere prikrivanja identiteta osobe na koju se osobni podaci odnose, odnosno provesti anonimizaciju podataka, a korisnik mora potpisati izjavu kojom se obvezuje da neće otkriti identitet osobe na koju se osobni podaci odnose.
Dostupnost takvog gradiva propisana je i u članku 7. Pravilnika o korištenju javnog arhivskog gradiva od 11. prosinca 2019. godine. Državni arhiv u Rijeci je popis posjednika i popise javnog gradiva do 1990. godine i mrežno objavio (http://www.riarhiv.hr/popisi-do-1990.html). U skladu sa zakonskim odredbama i arhivi i imatelji koji pohranjuju gradivo moraju omogućiti uvid u isto. Arhivi nisu bunkeri čija je uloga sprečavati pristup gradivu, već sasvim suprotno. Mada poduzimamo sve moguće mjere da zaštitimo arhivsko gradivo, činimo i jako puno da omogućimo njegovu dostupnost.

Promjena paradigme

I za kraj, što mislite kakav je položaj i koji su problemi suvremene arhivistike?

– Mislim da se služba nalazi u fazi reorijentacije djelatnosti. Arhivi se moraju prilagoditi prije svega novim tehnološkim izazovima. Ova faza traje već nekoliko godina te će služba strukovno u razdobljima koja slijede, uz dosadašnji rad na, primjerice, obradi, sređivanju i korištenju gradiva, biti sve više orijentirana i na digitalizaciju, rukovanje digitalnim gradivom, kodiranje pa i pronalaženje određenih programskih ili aplikacijskih rješenja za određene izazove. Tu nužno dolazi i do promjene paradigme. Slika arhivista koji skriven od očiju javnosti samozatajno otprašuje i obrađuje arhivsko gradivo se mora promijeniti. Tu će, uz dosadašnje javne djelatnosti, pružanje usluga poput mrežnog korištenja preslika i virtualnih izložbi svakako odigrati bitnu ulogu. Zapravo se radi o jako uzbudljivom razdoblju, koje pruža mogućnosti nezamislive prije 10 – 15 godina. Možemo zaključiti i da je budućnost arhiva sasvim sigurno digitalna i mrežna budućnost.