ZAGREB – »Najbliže onome gdje bi netko mogao biti, barem u dijelovima nalik sebi, možda tek siluete, pogled je slijepca. Ondje si ostavljen bez sitnih, promišljenih gesta kojima se nastojiš dopasti, skrivaš nesigurnost ili nadomještaš verbalne i činjenične rupe. U tom pogledu nema osmijeha koji moćno štiti hrđave karaktere…«, rečenica je iz novog romana hrvatskog književnika Marka Gregura, romana kojim Gregur iznova pomalo iznenađuje i privlači pažnju. Ovog je puta za Gregura ta tipična nesvakidašnja pozivnica odluka da nam priču o svom životu i dobu u okviru kojeg ga je proživio ispriča – slijepac. Dakle, taj »pogled slijepca« temeljno je polazište »Ekspozicije tame«, Gregurovog romana koji se uspješno poigrava idejom kako slijepi možda bolje vide bit i srž stvari od onih koje baš izgled nekoga ili nečega može itekako zavarati.

Pogled slijepca

Mračnjak, jer to je ružni nadimak koji su mu dala djeca nedugo nakon što je kao dječačić 10 – 11 godina oslijepio, rođen je u siromašnoj obitelji negdje u Podravini i to kao najmlađi od tri sina. Starija njegova braća, Juraj i Martin, tih su godina Prvog svjetskog rata, kao i njihov otac, pozvani u austrougarsku vojsku. Mladići će poginuti na jednom od strašnih klanja uz prekrasnu slovensku rijeku Soču, a otac će se iz Galicije vratiti psihički gotovo potpuno uništen i ostatak života provest će uglavnom ne razgovarajući ni s kim i lutajući Podravinom. Njegova supruga, Mračnjakova majka, u ogromnoj boli zbog pogibije dvaju sinova zanemarit će najmlađeg koji će pak utjehu i sreću pokušati tražiti u bogataškoj kući obitelji Aviro, uspješnih cincarskih trgovaca koji će rado prihvatiti dječačića kao svojevrsnog slugu dok je još vidio, a smilovat će mu se i kad oslijepi pa će praktično živjeti s njima te im svirati u raznim prigodama i pomagati u odgoju njihovih malih sinova, Kreška i Paula.

Zarobljen u svijetu vlastite tame, ali nadaren za glazbu i književnost, Mračnjak će se ne samo intelektualno i umjetnički razvijati, već će u sve većoj mjeri analizirati i sam sebi tumačiti svijet oko sebe pri čemu će taj »pogled slijepca« biti lišen na početku teksta spomenutih vizualnih varki čime će, ustvari, mladi slijepac shvaćati više i dublje od svoje vidom darivane okoline. Tako ćemo kroz njegovu priču najprije postajati svijesni sve tragike i bestijalnosti Prvog svjetskog rata o čemu odlično svjedoči potpuni rasap njegove obitelji koja doslovce ni za što nije kriva, a kažnjena je dvjema tragičnim smrtima i jednim ludilom. Ispričat će nam nakon toga Mračnjak i puno toga o međuratnom razdoblju u kojem se naslućuju podjele i mržnje koje će dovesti do još brutalnijeg i opasnijeg drugog svjetskog klanja, a svjedočit ćemo kroz njegove riječi i poratnim desetljećima u kojima Podravina postaje dio socijalističke i komunističke Jugoslavije. Priča završava 1975. godine, pogrebom posljednjeg iz obitelji Aviro čemu je nazočan i Mračnjak koji nakon tog uvoda kreće u sjećanja i prenosi nam kako je i što to bilo…

Vrsni stilist

»Ekspozicija tame« nedvojbeno je svojevrsna obiteljska i kronika izmišljenog podravskog mjestašca Viro, ali i prikaz srednjoeuropskog načina života manjih sredina u prvom dijelu dvadesetog stoljeća. Mitteleuropa i selo stalno se sudaraju u životu nesretnog Mračnjaka jer svakodnevno boravi kod Avirovih koji žive u kući izgrađenoj u Beču te potom prenesenoj i iznova sagrađenoj u Viru. Tu je on stalno u dodiru sa suvremenom književnošću, glazbom i filozofijom, odnosno političkim raspravama kojima su skloni stari Avir i obiteljski prijatelj dr. Šubert. Tu on svjedoči i političkim, nacionalnim i vjerskim raslojavanjima koja će za Drugog svjetskog rata dovesti do bezumnog nasilja, a dio tih grozota zahvatit će i samog Mračnjaka koji će kako kroz priču o tim tragičnim pojedinostima, tako i kroz svoje i komentare ostalih likova stvarati neuljepšanu, tužnu i ružnu sliku tog doba.

Sve to Gregur nam prenosi sposobnošću vrsnog i već dokazanog stilista čije rečenice, pa čak i neki od likova, vuku na Krležu i njegovog Jožu Podravca iz »Povratka Filipa Latinovitza«, neki su put te rečenice prepune sjajnih lirskih opisa boja i zvukova, kao i dojmljivih na podravskoj kajkavštini realiziranih životnih dijaloga, a tren potom donose esejističko-filozofska razmišljanja o najrazličitijim temama. Sve u svemu, »Ekspozicija tame« moćna je literarna freska slijepog pripovjedača koji nam uspješno u jednoj priči spaja opće i pojedinačno svjedočeći o tome kako veliki povijesni događaji, posebno ratovi, mogu pogubno utjecati na sudbine i živote mnogih ljudi.

S »Ekspozicijom tame« Marko Gregur nastavlja graditi svoju kulu od romana začetu sjajnim satiričkim povijesnim romanom »Kak je zgorel presvetli Trumbetassicz« objavljenim 2017. godine.

U sedam godina ovo je Greguru već peti roman, a tematikom je u znatnoj mjeri vezan uz pred četiri godine objavljenu romansiranu biografiju »Vošicki«. Štoviše, po riječima samog autora »Ekspozicija tame« drugi je dio njegove zamišljene trilogije o Podravini. No, prije no što se pojavi i taj završni dio, lako je moguće da će nas Gregur ugodno iznenaditi nečim novim i neočekivanim.