Kad mi je 2018. godine, tijekom gostovanja u Zagrebu, gdje je sa svojim triom nastupio na festivalu Jazz.hr jesen u Jazz & Cabaret clubu Kontesa, poljski pijanist Marcin Wasilewski u povjerenju priopćio da postoji mogućnost da snimi album sa slavnim američkim saksofonistom Joeom Lovanom, na prvu sam pomislio da je to sjajna vijest, ali već u sljedećem trenutku upitao sam se kako bi to moglo zvučati. Naime, radi se o dva glazbenika koji dolaze iz različitih naraštaja i miljea te je teško zamisliti da bi se bez kompromisa mogli uskladiti.

Marcin Wasilewski Trio je kompaktna cjelina koju čine dugogodišnji suradnici i prijatelji: on, kontrabasist Slawomir Kurkiewicz i bubnjar Michal Miskiewicz. Osim što komuniciraju na gotovo telepatskoj razini, oni svoje stvaralaštvo razvijaju na inačici jazza kojoj su bliski estetika klasične glazbe i europska kultura. Osim toga rano su inicirani u ECM, a ECM zvuk postao je njihov zaštitni znak. Još kao golobradi glazbenici početkom 2000-ih su postali članovi kvarteta čuvenog poljskog trubača Tomasza Stanka s kojim su snimili hvaljene albume, sve za tog diskografa. Kroz suradnju s njim postali su respektabilnim glazbenicima na jazz sceni. Poslije su za ECM snimali s gitaristom Jacobom Youngom, a Wasilewski i Kurkiewicz s Manuom Katcheom, na jednom od njegovih albuma i s Janom Garbarekom, što je bilo dovoljno da im producent Manfred Eicher ponudi stalnu suradnju. Nakon razlaza sa Stankom, nastavili su djelovati kao trio i opravdali povjerenje objavivši za ECM albume »January«, »Faithful«, »Live« te »Spark of Life« na snimanju kojeg im se pridružio švedski saksofonist Joakim Milder. Dakle, sve je ostalo u europskoj obitelji.

Joe Lovano

Nova dimenzija

Za razliku od njih, saksofonist Joe Lovano, pak, dolazi iz posve drukčijeg miljea, američkog. Na njega su utjecali John Coltrane, Dizzy Gillespie, Charles Lloyd, Rahsaan Roland Kirk i Sonny Stitt. Na Berklee Schoolu of Music predavači su mu bili Herb Pomeroy i Gary Burton. Profesionalno iskustvo stjecao je svirajući s orguljašima Jackom McDuffom i dr. Lonniem Smithom, te u orkestrima Woodyja Hermana i Mela Lewisa. Poslije je svirao s važnim američkim džezistima, među ostalima s Elvinom Jonesom, Jimom Hallom, Charliejem Hadenom, Johnom Scofieldom i McCoyem Tynerom. Objavljivao je za američku diskografsku kuću Blue Note, snimio je niz albuma kao vođa skupine, a na nekima od njih sudjeluju čuveni američki glazbenici poput Jima Halla, Davea Holanda ili Michaela Breckera.
Dakle, veći dio njegove karijere vezan je uz Ameriku, američke glazbenike i pristup koji nazivamo američkim te se nameće pitanje koliko se može odmaknuti od takvog načina razmišljanja stečenog rođenjem i okružjem u kojem je stasao. Ipak, Lovano je tijekom karijere radio iskorake prema glazbi kako ju poima spomenuti Marcin Wasilewski Trio. Primjerice, nakon što je gotovo tri desetljeća objavljivao za uglednu američku diskografsku kuću Blue Note, u novije se vrijeme priklonio spomenutoj njemačkoj diskografskoj kući, ECM-u, poznatoj po osebujnom zvuku koji vežemo uz europsku glazbenu tradiciju.
Za ECM je snimao kao suradnik drugih američkih glazbenika, posebice s Paulom Motianom, Marcom Johnsonom, Johnom Abercrombijem, Steveom Kuhnom, Billom Friselom i Steveom Swallowom, ali i talijanskim trubačem Enricom Ravom. Osim toga njegov prethodni album, »Trio Tapestry« iz 2019., objavio je za tog izdavača. Glazba što ju je snimio za taj CD korak je bliže prema ovoj iz suradnje s poljskim triom čija je glazba ovom suradnjom dobila novu dimenziju.

Uronjeni u međuigre

Zapravo, našli su se na pola puta. Na album su uvrstili izvedbe četiriju skladbi Wasilewskog, jednu Lovana, četiri su kolektivne improvizacije i jedna je iz pera Carle Bley. Upravo skladbe koje potpisuju sva četvorica odražavaju njihovu nakanu – svirati suvremeni jazz sa slobodnim improvizacijama, posve nesputano i pod utjecajem trenutnog nadahnuća. U nekim situacijama radi se o potpuno spontanim idejama, onima koje se javljaju kao posljedica trenutnih interakcija, a u nekima se naslućuje tema, ali tek kao motiv koji usmjerava tijek improvizacija. »Vashkar« Carle Bley je jedina skladba nekog drugog autora, ali iznimno važna jer predstavlja srž njihove suradnje. Naime, to je i jedina skladba koju su, posve neuobičajeno ali ne bez argumenata, uvrstili u dvije izvedbe. Ne samo da se razlikuju po trajanju i redoslijedu sola, nego i duhu i načinu komunikacije.
Glazba na ovom albumu rezultat je sinergije različitih naraštaja, energija, pristupa i osobnosti koje se s povjerenjem i strastveno odnose prema onome što svaki od njih svira. Iako su potpuno usredotočeni, uronjeni u međuigre, doimaju se potpuno opušteni, kao da se radi o nečemu naučenom, o čemu ne moraju razmišljati, što je rijetkost za ovakve suradnje u kojima se udružuju glazbenici koji inače ne sviraju zajedno.