Film »Salve Maria« španjolske scenaristice i redateljice Mar Coll prikazan je u natjecateljskom programu ovogodišnjeg 77. Locarno Film Festivala. Iako nije osvojila nijednog Parda, žiri je njezin film posebno istaknuo sa Special Mention (specijalno priznanje). Maria (Laura Weissmahr) je upravo postala majka, no nikako ne pronalazi načina da se zbliži s tim majušnim ljudskim bićem i stalno si umišlja da s djetetom nešto nije u redu. Kada na televiziji vidi vijest o ženi koja je upravo ubila svoje desetomjesečne blizance, ona se opsesivno zainteresira za tu uznemirujuću priču i u njoj pronalazi inspiraciju za svoju novu knjigu, a ta opsesija majkom – ubojicom nimalo ne pridonosi mogućnosti da Maria zavoli svoje vlastito dijete.

»Salve Maria« je film koji se bavi problematičnim majčinstvom i čedomorstvom, vrlo specifičnim temama o kojima se mnogo ne govori i koje se ne viđaju često na filmu, pa smo na početku razgovora upitali rediteljicu Mar Coll što je nju privuklo da o tome progovori u svom najnovijem filmu.

– Pišem scenarije zajedno sa svojom najboljom prijateljicom (Valentina Viso). Ona je postala majka prije mene i već ima dvije djevojčice, a dok smo tražile ideju za moj novi film, ja sam bila trudna pa smo nas dvije mnogo razgovarale o majčinstvu. Složile smo se da je to nevjerojatno transcendentno iskustvo i da bi to mogla biti dobra tema za film. Otprilike u isto vrijeme došla mi je u ruke knjiga Katixe Agirre »Las madres no« i odmah sam pomislila da je ta priča dobra za film, i da bih s njom mogle pokušati napraviti nešto drukčije od mojih prijašnjih filmova, nešto više prirodnije i realističnije radeći s materijalom koji nam dopušta da govorimo upravo o onome o čemu želimo govoriti, ali koji nije usko vezan s našim životnim univerzumom. Knjiga nam se također svidjela zbog svog općeg gledišta na majčinstvo s kojim smo se mi potpuno slagale. Majčinstvo povezano sa strahom, iracionalnim, mračnim i tjelesnim.

Tema majčinstva

Koje su bile vaše prve impresije nakon što ste pročitali knjigu?

– Knjigu sam pročitala još dok sam bila trudna, u jednom dahu, i kad sam bila gotova osjetila sam na neki način veliko olakšanje. Pročitati knjigu u kojoj majke nisu opisane na lijep i pozitivan način, za razliku od uobičajenog opisa majčinstva, bilo je za mene vrlo uzbudljivo. Postati majka je predivan osjećaj i ispunjeni ste s toliko ljubavi, no istovremeno vaši osjećaji mogu biti podvojeni i pored prekrasnih emocija mogu vas razdirati crne misli.

Koliko ste ostali vjerni knjizi?

– Ovo je malo drukčija knjiga, napisana je u obliku eseja i nije roman koji se može lako adaptirati u klasičan film. No, mi smo razumjele priču o ženi koja je pisac i opsjednuta je događajem čedomorstva. Knjiga je također puna informacija o majčinstvu kroz stoljeća, što naravno nije u filmu. Film je vrlo različit od knjige, ali mi smo uzele tu knjigu kao našu polaznu točku za pisanje scenarija, a na neki smo način u filmu zadržale sam duh knjige. Pokazale smo film autorici i ona je bila vrlo zadovoljna. Njezino mišljenje je, također, da film i knjige trebaju biti u relaciji jedno s drugim, ali kroz različite jezike.

Znači od knjige eseja o majčinstvu nastala je ova napeta psihološka drama s mnogim elementima trilera?

– Nismo htjele napraviti samo film s tezom koji će biti vrlo intelektualan. Željele smo da naš film bude energičniji, intuitivniji i organskiji jer majčinstvo uključuje tjelesnost i ponekad iracionalne emocije. Jer, u početku, kad se nađete sami s novorođenčetom, ponekad se zatečete u vrlo čudnoj mentalno emocionalnoj situaciji i ja sam željela da kanal komunikacije s publikom bude više emocionalan nego intelektualan i kritičan. Stoga je triler za nas bio perfektan žanr, koji nam je dao priliku da u skladu s klasičnim narativnim elementima stvorimo napetost i neizvjesnost. Ja sam htjela da se publika osjeća tjeskobno čekajući što će se dogoditi s njom i njezinom bebom. Htjele smo da joj publika uđe u glavu, doživi njezin strah i shvati kako može ponekad izgledati majčinstvo. Ja znam da to nije opće iskustvo majčinstva, ali mislim da svaka majka to može razumjeti. Bebe su tako nježne i krhke i sva briga oko njih stvara mnogo stresa, što je u neku ruku i normalno jer malo dijete je velika obaveza i odgovornost i svaka majka osjeća veliki pritisak.

Kontroverzan film

Sve te emocije se savršeno očitavaju na licu vaše glavne glumice. Kako ste izvukli iz nje sve te osjećaje?

– Laura je zaista izvrsna u izražavanju emocija i njezin odabir je zaista bio važan za film. Mi smo na početku htjele da u toj ulozi bude neka slavnija glumica jer to uvijek pomaže filmu, no ulogu je dobila Laura kojoj je ovo prva glavna filmska uloga. Kada sam je zapazila na audiciji odmah sam osjetila da ona posjeduje svu kompleksnost Marijinog lika, a posebno me osvojio njezin pogled i pomislila sam da je ona upravo savršena da prenese to stanje iracionalne preobrazbe u kojoj se Maria nalazi. Laura je sve to već imala u sebi, ja sam joj samo rekla što želim od nje i ona se odmah transformirala. Sve je savršeno razumjela i s lakoćom je pronašla u sebi sve elemente tjeskobe i nemira koje je posjedovala Maria.

Očekujete li da će ovo biti vrlo kontroverzan film?

– Da, film je kontroverzan. Prije petnaestak godina bio bi još kontroverzniji. Sada se ipak mnogo govori o majčinstvu i nekim tabuima koje želimo bolje razumjeti i preispitati. Ja se osjećam generacijski povezana sa ženama koje pokušavaju objasniti ono što osjećaju o nekim stvarima koje nisu ugodne da se o njima govori, ali razumijem da je još uvijek kontroverzno o tome pričati jer su to vrlo delikatne teme, a posebno kada se radi o maloj djeci nitko ne osjeća empatiju prema majkama. Mi smo u filmu pokušale objasniti da se te stvari dešavaju i više no što bismo mi to htjeli. I što bismo trebali raditi? Zatvoriti oči i praviti se da to ne vidimo ili se suočiti sa stvarnošću? Zato je ovakav film važan da jasno i otvoreno govori o tome jer na taj način se takve stvari mogu razumjeti i tretirati na zdraviji način.

Grijeh i oprost

Iako vaš film nije nimalo religiozan, počevši s naslovom, u filmu su vrlo jasni mnogi elementi kršćanske ikonografije.

– Da, jer ovo je film o osjećaju grijeha, a za mene je grijeh vrlo prirodan i važan element vezan za židovsko-kršćansku kulturu. Zbog njezinih mračnih misli ja sam osjećala da ona mora biti kažnjena. Ona je trebala spoznati svoj grijeh i zato je krenula na put, u najdublji mrak da bi našla svjetlo i oprostila samoj sebi. Radi se, ustvari, o spašavanju vlastite duše i opraštanju samoj sebi. To je sve povezano s kajanjem i pokorom što je također simbolika vezana za katolički nauk. Ja sam sve te elemente koristila vrlo intuitivno jer niti sam katolkinja niti sam rasla u katoličkoj obitelji, no, sve je to ukorijenjeno u našoj kulturi. Glavnom liku smo odmah dale ime Maria, učinivši je sasvim suprotnom od Djevice Marije, simbola najpožrtvovnije, najpredanije i najnesebičnije majke.

Je li španjolska publika spremna za ovaj film?

– Mislim da se dijelu publike film neće sviđati i ja to razumijem jer sve to nije lako priznati i prihvatiti. Veliki dio našeg društva baziran je na obitelji, na način kakva bi ona trebala biti. Isto tako i majčinstvo. Svaka žena mora biti primjerna majka. Sve su to načini da se održi privilegirani muški svijet. Stoga postoji dio društva koji ne želi da se išta promijeni pa će njima biti totalno neprihvatljivo ono što moj film nudi. No, ja sam sigurna da također postoji veliki dio onih koji su mnogo otvoreniji za ovu temu i da su mnogo tolerantniji. Jer sve se svodi na toleranciju i razumijevanje. Jednostavno treba prihvatiti činjenicu da netko može osjećati drukčije i da zbog toga ta osoba nije naš neprijatelj ili monstrum kao što Maria u filmu misli o sebi. Ovaj film također pokazuje da društvo nije spremno za takvu vrstu majki ili je to Marijino mišljenje da društvo još nije spremno. Zato ona ne govori o tome, već je samo obuzeta velikim osjećajem krivnje jer za takve osjećaje da se ne voli vlastito novorođenče jednostavno nema opravdanja. Tema ovog filma je veliki tabu. Mnoge žene prolaze kroz sličnu situaciju i mnoge se srame pričati o tome razmišljajući na način poput: i druge žene imaju malu djecu i nitko se ne žali pa neću ni ja. I s time se ništa ne rješava. Majčinstvo može biti vrlo preobražavajuće i suludo iskustvo. Također, žene su danas mnogo više usamljenije u tome jer više se ne živi u velikim obiteljima gdje ste uvijek od nekog mogli dobiti pomoć. Žene danas rade, zarađuju i brinu za obitelj, i često potpuno same brinu o svojoj djeci i sve to čini njihov život mnogo težim nego prije.

Ima li, po vašem mišljenju, film sretan kraj?

– Mislim da je kraj filma gorko-sladak. Nisam ga željela završiti u vrlo mračnom tonu jer ja sam dosta optimistična osoba i mislim da ako se donesu ispravne odluke, tragedije se ponekad mogu ublažiti. Tako na kraju filma ima malo svjetla, no ipak želim da publika osjeti da u svemu tome postoji trauma i da ona nije oslobođena patnje i boli. Ona radi na tome da sredi svoj život i obiteljske odnose i ponešto životne radosti joj se vraća, no u svemu ipak postoji tuga.