U Antikvarijatu Ex-Libris predstavljena je prva knjiga autora Marijana Badurine “Lunjske štorije” koja govori o autentičnim mjestima, ljudima i običajima iz autorova paškoga života.

Iako je zbirka nastajala tijekom tri godine, autor ju je, kazao je, nosio ju je puno dulje u sebi.

Kako je na predstavljanju istaknuto, u svojem literarnom prvijencu “Lunjske štorije” autor Marijan Badurina vraća se u vrijeme djetinjstva i odrastanja u mjestašcu Jakišnica na otoku Pagu i pritom evocira osobne uspomene kroz koje ujedno daje i prikaz nekadašnjeg načina života i običaja koji ili izumiru ili su u potpunosti nestali, bilo da se radi o starim receptima ili, recimo, tehnikama građenja suhozida.

Jednostavnim i toplim jezikom autor sr prisjeća raznih mjesta, trenutaka i osoba s kojima se u životu susreo i koje su mu obilježile njegove najranije godine skromnog odrastanja u teškim uvjetima.

Prema riječima autorice predgovora Palmine Dujmešić, neki od prisutnih na promociji knjige već su čuli neke od priča koje odzvanjaju sjetom na prikaz života nekad iz dječjeg rakursa

– Izoliranost otoka Paga je slučaju ovoga autora značila njegova povezanost s obitelji i s krajem. Kroz priče vidimo poštivanje kraja i prirode.

Samu zbirku koje ima neke situacije slične onima u Fellinijevu “Amarcordu” doživjela sam emotivno, jer je autor doista dao opise tradicionalnog načina života, pa govori o ribolovu, alatima, maslinarstvu i drugome, a iz takva su načina života proizašli kvalitetni ljudi kao i sam autor.

Što se tiče teksta, nisam imala previše intervencija, no htjela sam da ostane autentično, onako kako je autor iznio, tako da njegovim potomcima ostane uspomena i trajan dokument koji svjedoči o nekadašnjem načinu života, opisala je autorovu knjigu Dujmešić.

Priče u zbirci autor Marijan Badurina je, priča, sakupljao deset godina i više, no zbirka je nastajala otprilike tri godine.

U toj su zbirci obuhvaćeni događaji još od njegova djetinjstva, od Kraljevine Jugoslavije pa do novijega vremena, a priče je, dodaje, ranije ispričao poznanicima i obitelji koji su ga poticali da piše dalje.

– Nakon što su se priča svidjele onima kojima sam ih pročitao, odlučio sam pisati dalje, pa je tako nastala ova knjiga. Iako je prva, u sjećanju pohranjenih događaja i sličnih priča imam za još koju knjigu.

S obzirom na to da nisam pisac, djelo nije stilski dotjerano, no budući da progovara o životu nekad, ima neku dokumentarističku vrijednost, rekao je autor.

Milka Šupraha-Perišić autorica glosara narječja koja je i akcentuirala dvadeset i dvije pripovijesti naglasila je da su priče pisane hrvatskim književnim jezikom, odnosno lunjskim govorom koji spada u sjeverozapadnu skupinu govora čakavskoga idioma, a upravo to je zbirci dalo dodatnu vrijednost te je obojilo autentičnost samih priča koja je razvidna iz dijaloga te mjesta koja se spominju.

– Osim literarne vrijednosti lijepih pripovjednih tekstova, oni imaju i lingvističku vrijednost te autorovu zbirku mogu vidjeti i u zavičajnoj nastavi mjesnih paških škola, jer je zbirka, odnosno sam tekst jezična riznica, baština i za one koji će se baviti čakavskim dijalektom, odnosno lunjskim govorom, pojasnila je Šupraha-Perišić.

Na predstavljanju knjige u nekoliko su glazbenih blokova dvojica pjevača, Goran Vidas i Jure Samardžija, izveli tradicionalne pjesme u dvoglasnome pjevanju “na kanat” s područja Luna i Jakišnica na otoku Pagu, a okupljeni su imali prilike čuti ulomke iz autorova prvijenca koji su upravo sjetom i toplinom osvojili prisutne.