ZAGREB – Sandra Polić Živković nije nepoznato ime onima koji pomno prate književnu produkciju, a posebno poeziju. Objavila je ona dosad slikovnicu »Dok vani pada kiša«, ali i primijećenu zbirku poezije »Zaštitni faktor«. Ovih dana pojavila se njezina nova knjiga poezije, pod naslovom »Ljubav se lomi na poznati način«. Knjigu je objavio HDP, a urednica je Monika Herceg.

O knjizi Herceg je napisala: »Maleni ponori ljudske tuge, mjesta lomova, ali i zacjeljenja, padovi, ali i pokušaji da život ne promišljamo drukčije nego kao stalnu borbu, za ljubav i nježnost – sve to je knjiga Sandre Polić Živković. Jednostavnim jezikom ova knjiga dodiruje najbitnije teme, od one kako su nas naši roditelji obilježili, do toga koliko možemo dati našoj djeci. Ljubav je možda ono što okuplja pod zajednički krov sve pjesme ove zbirke pjesama, ljubav koja se trudi nadvladati i početne pozicije, i preskočiti stranputice. Ljubav koja, svjesni smo, može mijenjati nas, a samim time i svijet. Topla je ovo i nevjerojatno ljudska zbirka poezije koja nas poziva na osjećanje i na život kakav bi trebao zaista biti, ispunjen emocijama i našim pokušajima da jedni drugima dajemo ono najbolje od sebe.«

Ženska perspektiva

Dobro je ovo signiranje osnovnih kota knjige, koja pokazuje da njezina autorica može zakoračiti i u mračnije pukotine svijeta koji je okružuje, pa i onda kad je taj svijet u njoj. Ima u knjizi (ženskog) osnaživanja, ali ima i nemogućnosti da se ženski subjekt izbori s nedaćama svijeta, kada joj ostaje nada da nije sama. Opire se ponekad taj subjekt patrijarhatu, ali nađe se i njegovom žrtvom. Gdjekad čak i samovoljno, iz nemogućnosti uzmicanja.

Nije subjektu posve stran ni aktivizam, kada ponire u pore društva; ne, doduše, osobito glasno, ali ipak progovarajući o nepravdama svijeta, i to onog s kojim je suočena. Vrlo rijetko, subjekt je u muškom rodu, no i tada je ženska perspektiva važnija.

Što se tiče prosedea, pjesnikinja voli metaforu, ali joj ne robuje, često je direktna u priopćavanju jasne poruke, no gdjegdje se igra riječima u kojima bi čitatelj mogao, ako želi, tražiti asocijativne poveznice i ljuštiti slojeve značenja koji će se otkrivati samo njemu/njoj, s obzirom na sve ono što njega/nju čini osobom – preferencije, među kojima i one literarne, obrazovanje, imaginacija, iskustvo…

Majka genijalca

Dirljive su pjesme posvećene sinu genijalcu. Naravno, svi su sinovi genijalci, ali među njima ima i onih koji to doista jesu. Perspektiva majke genijalca vrlo je zanimljiva i pjesnikinja bi je još mogla istražiti.

Knjiga je opremljena simpatičnom fotografijom iz osobne arhive autorice na naslovnici, koja dobro, i sinegdohalno, s dvoje brižnih roditeljskih likova i djevojčicom koja je u nekom problemu, s okolinom ili sobom, ukazuje na ključne kote zbirke, ujedno upućujući i na humorni moment, koji na mahove probija i iz tekstova pjesama.