RIJEKA – Hrvatska drama HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izvela »Čelične magnolije«, poznati tekst američkog pisca, glumca, producenta i filmskog redatelja Roberta Harlinga, u prijevodu Ivana Matkovića. Drama je pisana 1985. godine, a za Harlinga je to bila svojevrsna terapija dok je tugovao za mlađom sestrom Susan, koja je preminula od komplikacija izazvanih dijabetesom. Harlingova sestra je unatoč upozorenjima liječnika odlučila roditi, njihova je majka donirala bubreg kako bi spasila kćer, no to nije pomoglo. Iz ovog teškog, traumatičnog osobnog iskustva nastale su »Čelične magnolije«, koje pripadaju tradiciji američke južnjačke literature.

Radnja drame odvija se u malom južnjačkom gradu u Louisiani. Njene junakinje redovito posjećuju frizerski salon gospođe Truvy Jones gdje, osim što se uljepšavaju, razgovaraju i dijele životne radosti i tuge. Priča je fokusirana na obitelj Eatenton, točnije na Shelby, i počinje na dan njezina vjenčanja. Inspiracija za Shelby je autorova sestra – ovaj lik, naime, boluje od dijabetesa i liječnici joj zbog toga ne preporučuju trudnoću. Shelby ipak zatrudni i rađa sina, međutim nakon godinu dana počnu joj otkazivati bubrezi. Majka odluči kćeri donirati bubreg, ali se nekoliko mjeseci nakon operacije Shelbyno stanje pogoršava i ona umire. Treći čin je dan njena pogreba. Shrvana majka dolazi u frizerski salon biti s prijateljicama koje su voljele Shelby. Te joj prijateljice pomognu da prihvati kćerinu smrt i nastavi dalje sa životom.

Elementi humora

To je ukratko sadržaj drame, a kako u knjizi »Suze u publici« navodi Nadira Puškar Mustafić terminom »čelična magnolija« opisuje se životni stil bjelkinja koje pripadaju američkoj južnjačkoj eliti – riječ je o otmjenoj i tradicionalno fragilnoj ženstvenosti stopljenoj sa snagom, odlučnošću i inteligencijom. Sintagma »čelična magnolija« obuhvaća kontrast između skromne osobnosti južnjačke ljepotice koja ima delikatnost magnolijinih cvjetova, ali i jezgru čelika koja joj pomaže da svlada sve teškoće u životu. U Harlingovoj drami majku koja se sama žrtvuje podržava zajednica emocionalno jakih žena, dok muškarci koji bi trebali biti jaki kao čelik ne mogu podnijeti pogled na umiruću Shelby.
Riječke »Čelične magnolije« redateljica Renata Carola Gatica režijski, dramaturški, scenografski i kostimografski smjestila je u pedesete godine prošlog stoljeća, a takvo ozračje naglašava i izbor glazbe. Radnja komada odvija se u ambijentu frizerskog salona, čiji je slogan da »prirodna ljepota ne postoji«, a svojevrsna mantra »vikler, lak i fen«. U ovako realističnom uprizorenju miris laka za kosu širi se u gledalište, a dramske situacije bliske su svima koji zalaze u frizerske salone. Uglavnom su to žene, u »Čeličnim magnolijama« različitih generacija i socijalnih statusa.

U dramaturškoj prilagodbi Natalije Manojlović, koja je i asistentica redateljice te suradnica za scenski pokret, imena likova su prilagođena hrvatskom kontekstu. Vlasnica salona Truvy Jones tako je postala Patricija, a utjelovila ju je gostujuća glumica Judita Franković Brdar. Svaki od ovih ženskih likova ima svoju životnu priču, dok su muški likovi negdje u pozadini – uglavnom pasivni, nepoduzetni, bave se ubijanjem ptica ili izležavaju pred televizorom, a ima i problematičnih… Patricija je poduzetna, vrijedna, okretna…, a u svojoj interperetaciji – i suptilnom mikroekspresijom lica – Judita Franković Brdar utkala joj je ljudskost, toplinu i empatiju, ali i vrckasti humor. Naime, »Čelične magnolije« unatoč ozbiljnoj tematici sadrže elemente humora.

Majka i kćer

U središtu dramskog zapleta je odnos između majke i kćeri. Majku, M’ Lynn Eatenton, koja je u predstavi voditeljica Centra za mentalnu higijenu Marijana Tintor, tumači Leonora Surian Popov. Kroz širok spektar emotivnih stanja ona je utjelovila zabrinutost jedne majke, a zatim i krajnju požrtvovnost kako bi spasila život kćeri. U prizoru nakon Shelbyna sprovoda, kad majka dolazi u frizerski salon kako bi pronašla utjehu, Leonora Surian Popov dojmljivo iznosi faze žalovanja – od negiranja smrti i bijesa zbog nepravednog gubitka, preko očaja do konačnog prihvaćanja apsurdne smrti svoje mlade kćeri i spoznaje da, unatoč svemu, život ide dalje i da je iza Shelby ostalo dijete o kojemu treba brinuti. Shelby je u predstavi Silvija Šafran, a mladu ženu koja je unatoč teškoj bolesti nepokolebljiva u želji da se ostvari kao žena i majka emocionalno uživljeno igra Aleksandra Stojaković Olenjuk.

I ostale žene koje se okupljaju u frizerskom salonu nesretnoj majci pružaju snažnu emocionalnu podršku, svaka na svoj način. U tom smislu zanimljiv je lik frizerske pomoćnice Annelle Dupuy Desoto – u riječkoj predstavi Anite, koju je na premijernoj izvedbi tumačila Ivna Bruck. Anita dolazi u gradić sa suprugom propalicom, a nakon što se zaposlila u frizerskom salonu doživljava preobrazbu i počinje novi život – pronalazi ono što prije nije imala – prijatelje, ljubav, sreću i vjeru. U trenutku Shelbyne smrti ona neutješnoj majci pomaže upravo snažnim iskazima vjere. Anita je trudna s novim suprugom i obećava da će bebi, ukoliko bude djevojčica, dati ime Silvija.

Ozračje pedesetih godina

Humorna crta možda je najviše prisutna u likovima Klare Belčer (Clairee Belcher), udovice nekadašnjeg gradonačelnika, koju glumi Biljana Lovre, te u liku ekscentrične bogate susjede Luize Rizling u odličnoj, duhovitoj i samoironičnoj interpretaciji Olivere Baljak. U gotovo potpuno ženskoj autorskoj ekipi predstave su i scenografkinja Paola Lugarić i kostimografkinja Sandra Dekanić, koje su na vizualnom planu prizvale ozračje 1950-ih godina. U ekipi su i oblikovatelj rasvjete Kristijan Baljarevski i oblikovatelj zvuka Saša Predovan. Predstava »Čelične magnolije« ide u red onih »dobro skrojenih komada«, s jasno karakterno profiliranim likovima i životnom pričom koja emocionalno dodiruje publiku, pokazujući smijehom kroz suze ljekovitu moć kazališta.