Festival Jazz.hr/jesen, koji organizira Hrvatsko društvo skladatelja, ove je godine obilježio veliki, 30. rođendan. U dvorani »Blagoje Bersa« na Muzičkoj akademiji u Zagrebu od 14. do 17. listopada predstavljena su četiri programa. Na koncertu pod nazivom »MUZA prof. Jazz« nastupili su profesori na Akademiji koji sviraju i jazz: pijanist Vladimir Babin, trio gitarista Elvisa Penave, The Cool Jazz Duo, koji čine pijanist Veljko Glodić i saksofonist Saša Nestorović, te pijanist David Gazarov. Dan kasnije trio Jazz Continuo – bas gitarist Mario Mavrin, gitarist Primož Grašič i vibrafonist Vid Jamnik – nastupio je s izvedbama djela velikog Boška Petrovića ili onih iz njegovog repertoara. Treći dan nastupio je duo koji čine kontrabasist Tihomir Hojsak i tamburaš Filip Novosel, kojima se pridružio slovenski bubnjar Žan Tetičković. Festival je zaključen nastupom sastava britansko-američke pjevačice Lucy Woodward. Neki od izvođača: Veljko Glodić, Saša Nestorović i David Gazarov, tijekom festivala su u dvorani HDS-a održali glazbene radionice.

Festival Jazz.hr/jesen je ove godine odao priznanje Ladislavu Fidriju u povodu njegovog 80. rođendana. Na službenim stranicama i na društvenim mrežama Jazz.hr-a predstavljene su fotografije koje obilježavaju rad ovog velikog trubača, pjevača i skladatelja, a HDS mu je dodijelio plaketu za doprinos hrvatskoj glazbi. Istodobno, u popratnom programu u Knjižnici »Bogdan Ogrizović« upriličena je izložba fotografija Davora Hrvoja na temu portreta jazz glazbenika.

Slavljenički, pak, koncert za 30 godina Jazz.hr-a je, u sklopu sezone Jazz.hr 2020/2021, 9. studenoga u ZeKaeM-u održao Matija Dedić Jazz.hr Quintet. Kao ovogodišnji dobitnik nagrade »Miroslav Sedak Benčić« HDS-a, koju mu je tom prigodon uručio glavni tajnik HDS-a Antun Tomislav, pijanist Matija Dedić je odlučio nastupiti solo, u triju s kontrabastom Zvonimirom Šestakom i bubnjarem Krunom Levačićem te u kvintetu s pridruženim saksofonistom Sašom Nestorovićem i trubačem Davorom Križićem. Osim koncerta, u foajeu ZeKaeM-a bila je upriličena izložba plakata Jazz.hr festivala i ciklusa u proteklih 30 godina.

Svijest o prostoru

Tijekom 30 godina na Jazz.hr-u su nastupili najvažniji hrvatski glazbenici, ali i svjetske zvijezde jazza. Uz to, prigodom tih nastupa legendarnim su glazbenicima: Ronu Carteru, Jean-Lucu Pontyju, Leeu Konitzu i Daveu Hollandu dodijeljene nagrade Porin Special Merit Award za posebna postignuća na području jazz glazbe. Mnogi od njih bili su pobjednici u glasovanju kritičara i čitatelja DownBeata. Primjerice, ove godine u tim glasovanjima prva mjesta u raznim kategorijama zauzeli su Lee Konitz, Maria Schneider, Charles Lloyd, Chris Potter, Ambrose Akinmusire, James Carter i Zakir Hussain. Svi su oni nastupili na manifestacijama Jazz.hr-a.

Nastupili su i mnogi mladi glazbenici koji su danas nove zvijezde jazza. Jedna od njih je kontrabasistica, bas gitaristica i pjevačica Linda May Han Oh, koja je na ovogodišnjoj listi međunarodne Udruge jazz novinara zauzela prvo mjesto u kategoriji basista. U istom glasovanju prvo je mjesto zauzela treću godinu za redom. Taj uspjeh još je veći znamo li da su uz nju ove godine u toj kategoriji, među ostalima, bili nominirani Christian McBride i Dave Holland te Ron Carter, koji je bio njezin mentor.

Između ostalog i zahvaljujući Carteru, Linda Oh je ostvarila divan zvuk kontrabasa. »Kao basistica koja živi u New Yorku moram sudjelovati u nastupima, probama i kućnim svirkama na kojima nema pojačala, što znači da se moram truditi«, rekla je u jednom od naših razgovora. »To ne znači da samo moram razvijati određeni stupanj glasnoće i dubine zvuka kontrabasa, već i dovoljno jak osjećaj tajminga, tako da me slušatelji čak i bez pojačanja mogu čuti. Ako to postignem, glazbenici će htjeti svirati sa mnom.

Nedostatak pojačala tjera me da otkrijem način sviranja da me čuju, a zatim dolazi spoznaja kako se nositi s tom silinom i snagom. Često je teško ostvariti određeni stupanj kontrole da tu borbu za velikim, snažnim zvukom svedem na razumnu razinu. To je kao kad netko tko ne shvaća vlastitu snagu nehotice nekoga jako udari i napravi rasulo. Kao što je Herkules, koji nije bio svjestan svoje snage, nakon što je postao frustriran tijekom glazbene lekcije, slučajno ubio svog učitelja Linusa teško ga uzdrmavši zvukom lire. Jednom, tijekom poduke kod Rona Cartera, prvih nekoliko nota koje sam odsvirala na kontrabasu bile su tako glasne i snažne da se gospodin Carter zgrčio, pokrio uši i rekao: »Sviraj dovoljno glasno da zvukom ispuniš sobu! Nije potrebno da zvuk dopire do druge strane ulice. Samo soba!« Čujem s vremena na vrijeme kako, zadubivši se u traženje raznih mogućnosti na pojačalu, izgubim ljepotu. Zvuk može biti jak i lijepo oblikovan, ali ne nužno lijep ili osoban. Bilo bi idealno da se ostvari oboje, ali važna je i svijest o prostoru u kojem sviramo.«

Ova, danas jedna od najvažnijih jazz glazbenicia mlađeg naraštaja, 2018. je nastupila u dvorani Muzičke akademije u Zagrebu, u sklopu cikusa Jazz.hr HDS-a. Mnogi su taj nastup proglasili najboljim jazz koncertom sezone. Tom prigodom održala je iznimno posjećenu glazbenu radionicu, a poslije koncerta zasvirala je s hrvatskim glazbenicima na jam sessionu u Kulturnom centru Mesnička.

Nadahnuta origamijem

Rođena u Maleziji, odrasla u Australiji, a danas stanovnica New Yorka, Linda May Han Oh je kao dijete svirala klavir i fagot, a s petnaest godina i bas gitaru. Školovanje je započela u Australiji, a nastavila u SAD-u. Između ostalog diplomirala je na prestižnoj Manhattan School of Music gdje su joj profesori bili Dave Liebman, Jay Anderson i Rodney Jones. Još u ranoj mladosti primila je brojne nagrade. Nastupala je s uglednim glazbenicima kao što su Slide Hampton, Joe Lovano, Vijay Iyer, Dave Douglas, Kenny Barron, Geri Allen, George Cables, Billy Childs, Terri Lyne Carrington i Pat Metheny. Piše glazbu za velike i male jazz i klasične ansamble i orkestre, kao i za film. Osim toga, vodi vlastite sastave s kojima je snimila pet albuma.

Svoj CD »Walk Against Wind«, s kojeg je skladbe izvodila na zagrebačkom koncertu, Linda Oh je snimila potaknuta stvaralaštvom francuskog glumca i pantomimičara Marcela Marceaua, koji je nadahnuo i Michaela Jacksona na njegov moonwalk, načinom na koji je glumio da se kreće ususret jakom vjetru, kako je gurao vjetar… »Nekoliko je razloga zašto sam odabrala taj naslov«, pojašnjava. »Jedan od njih je važnost sveobuhvatne ustrajnosti u životu i guranja kroz život. To je ujedno naziv jedne od skladbi na albumu. Osmišljavanju i realizaciji albuma posvetila sam puno vremena. Sve skladbe su osobne. Skladajući želim biti iskrena prema svima, ali i prema sebi samoj. Svatko želi ovom svijetu podariti neko svjetlo, nešto dobro, pa tako i ja. Trudim se dati najbolje u okviru svojih mogućnosti. Na ovome svijetu ima toliko glazbe koja ima potencijal da dubljim kulturnim i emocionalnim iskustvom obogati naše živote. Mnogo se toga događa diljem svijeta, što me nadahnjuje i tjera da iskusim novu umjetnost i nastavim stvarati na području jazz glazbe. Suština jazza je stvaranje u trenutku. Prema mojem mišljenju, to se ostvaruje kroz grupni rad, zajedništvo različitih osobnosti.«

Izdanje je objavila za obiteljsku diskografsku kuću Biophilia Records, koju je utemeljio njen suprug, pijanist i skladatelj Fabian Almazan. On također svira u izvedbama koje su uvrstili na album. Kroz to izdanje ostvarili su nešto što su oduvijek željeli učiniti – spojili su strast prema očuvanju okoliša s glazbom. Omotnica je napravljena od posebne vrsta papira i nadahnuta je origamijem. Materijal je FSC-potvrđen, što znači da je izrađen od kartona koji je odobrilo Vijeće za upravljanje šumama, za tisak su korištene tinte prizvedene na biljnoj bazi, ručno je izrađen, nema plastike u CD-u… Zapravo nema CD-a. Svaki primjerak ima kod za digitalno preuzimanje glazbe. Pomoću njega korisnici mogu skinuti datoteke u raznim formatima: waw, flac datoteke, mp3, i tako dobiti kvalitetnu snimku.

Zamršene zamisli

Zajedno sa suprugom, Linda Oh djeluje i kao aktivistica. Obuzeti su podizanjem svijesti o očuvanju prirode, odnosom politike prema tim problemima i svim odlukama koje u vezi s time donose predsjednici SAD-a. Potiču inicijative za dobrovorni rad, organiziraju savjetovanja o samoodrživom razvoju, osiguravaju stručnjake koji pomažu u provedbi tih akcija, volontiraju s grupom koja promiče očuvanje stabala u New Yorku, surađuju s organizacijama New York Trees i BioBus, bore se za smanjenje korištenja plastičnog materijala i obavljaju druge vrste volonterskih aktivnosti u gradu. Također djeluju u suradnji s vijećem za nacionalne resurse i obrambenim vijećem. Aktivni su na društvenim mrežama, gdje komentiraju teme vezane uz okoliš. Osim toga, kad god putuju diljem svijeta djeluju kao aktivisti.

Novo diskografsko izdanje Linde Oh, album »Aventurine«, donosi njene skladbe i aranžmane u izvedbama dvostrukog kvarteta: njenog stalnog kvarteta i gudačkog kvarteta te u nekim izvedbama vokalne skupine Invenio. CD je proglašen najboljim jazz ostvarenjem, a za njega je primila australsku nagradu APRA Art Awards. Album donosi glazbu zanovanu na istraživanju različitih kompozicijskih koncepata koje je proučavala i prilagodila izvedbama s gudačkim kvartetom i drugim postavama. Izvedbe se kreću se u različitim smjerovima i donose širok raspon provokacija. To uključuje dekonstruirani aranžman za standard »Au Privave« Charlieja Parkera, skladbu nadahnutu radom Andrewa Hilla s gudačkim kvartetom te jednu nadahnutu kineskom tradicionalnom glazbom.

»Svojom glazbom pokušavam stvoriti neku vrstu priče kojom pozivam publiku na posebno mjesto, specifično za određeno vrijeme i prostor«, objasnila je. »Na albumu koji sam snimila s triom, u suradnji s trubačem Ambrosom Akinmusireom i bubnjarem Obedom Calvaireom, neke su skladbe nadahnute grafičkom mapom umjetnika Shauna Tana iz Pertha. Kroz podrobno razrađene crno-bijele slike taj roman, »Arrival«, istražuje priče i iskustva imigranata i izbjeglica, ispričanih kroz viđenje središnjeg lika. Uskoro ćemo objaviti još jedan album za koji pišem posebnu, zapetljanu glazbu, ali ostavljam puno prostora za slobodu i improvizacije koje nastaju u trenutku izvedbe, jer obojica su nevjerojatni improvizatori.

Kao skladateljica želim biti iskrena, originalna, koliko je to moguće. To ovisi o različitim kontekstima. Ponekad, posebice kad je riječ o ovoj ploči radi se o platformi za sviranje zasnovano na zamršenim glazbenim zamislima s otvorenim dijelovima koje možemo zajedno popuniti izražavajući naše pojedinačne osobnosti. Ponekad pred glazbenike nastojim staviti najbolje što mogu, a ponekad tek nešto što će nas potaknuti da djelo stvorimo u trenutku. Za mene to je neprestano stvaranje ravnoteže između guranja i potezanja. To ovisi i o sastavu za koji pišem glazbu. Ponekad je to veći sastav, ponekad gudački kvartet, a ponekad dvostruki kvaret.«

Inspektori i agenti

Linda Oh se intenzivno bavi podučavanjem, često održava glazbene radionice, ponekad i prezenacije uz pomoću PowerPointa. Trenutno je izvanredna profesorica na najpoznatijoj jazz školi – Berklee College of Music, a također djeluje u Institutu za jazz i rodnu ravnopravnost. Kao agilna glazbena pedagoginja osmislila je i niz lekcija za aplikaciju BassGuru za iPad i iPhone. »Obožavam podučavati«, govori strastveno, »volim komunicirati s mladima koji tek uče o jazzu. Na glazbenim radionicama istražujem niz tema, praktične i filozofske koncepte, uključujući ono za čime stremim kao glazbenica. Polaznicima pružam dublji pogled na moj glazbenički put, utjecaje, vježbanje itd. Nastojim im pokazati djeliće nečega što će im pomoći da izađu iz postojećih okvira, vide širu sliku.

Studenti su često previše zauzeti fakultetskim obavezama, zacrtanim ciljevima, ispitima, ocjenama; zato im puštam videoisječke iz predstava Marcela Marceaua, koji su posebice poticajni za alt saksofoniste i tromboniste. Na taj način objašnjavam neverbalnu konverzaciju u glazbi. Prije nego se afirmirao kao Marcel Marceau bio je iznimno aktivan u Drugome svjetskom ratu. Budući da je bio jako dobar crtač, pomagao je u krivotvorenju osobnih iskaznica i propusnica za židovsku djecu. Također je svoju nadarenost koristio za zabavu djece, ali i upute kako da budu tihi kad ih je krijumčario na sigurno.

Te priče prenosim polaznicima radionica nastojeći ih nadahnuti za razmišljanje o tome što sami mogu učiniti da steknu širu sliku, potaknuti ih na svakodnevno vježbanje, da shvate kako im to može koristiti. Jedan o mojih najvažnijih zadataka je objasniti učenicima ne samo što bi trebao biti razlog sviranja te glazbe, nego koliko se bogatstvo krije iza nje. Nastojim ih ohrabriti u tome da budu neovisni u učenju. Naime važno je učiti uz profesora, ali u jednom se trenutku moraju sami početi snalaziti i sami preuzeti vođenje tog procesa. Moraju postati sami svoji učitelji.

Moraju biti snalažljivi. To je jako važno i zato volim podučavati umijeće sviranja jazza. Taj se proces zasniva na čitanju između redaka, što je često potrebno kad pokušavaju improvizirati, interpretirati ono što čuju. Važno je da slušaju različite interpretacije nekog jazz standarda. Žele li učiti o jazzu, moraju naučiti svirati čim više standarda, no neće ih učiti tako da odu na Google ili YouTube s namjerom da pronađu najbolju ili najpoznatiju izvedbu i nauče je svirati upravo tako. Potrebno je pronači puno različitih verzija, sve ih slušati i pokušati interpretirati, dokučiti u čemu je suština pojedine skladbe. Sve se svodi na istraživanje. Moraju se ponašati kao inspektori ili agenti. Takav pristup pokazao se korisnim u mojem učenju, a i u učenju studenata. Nije dovoljno samo da netko odluči da će se oko jazza vrtjeti njegova profesionalna karijera, važno je da imaju osjećaj za rješavanje poteškoća, da su sposobni ostvariti neovisnost, da sami, iz dana u dan, pokušavaju rješavati probleme.«