Na 21. Kvirinovim poetskim susretima održanima u Sisku, u organizaciji sisačkog ogranka Matice hrvatske, dodijeljene su dvije književne nagrade: Plaketa sv. Kvirina za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu kojom je nagrađen književnik Miroslav Mićanović i Nagrada »Kvirin« za najbolju knjigu poezije objavljenu između dvaju Susreta mladih autora koja je pripala književniku Goranu Gatalici za knjigu pjesama u prozi »Kozmolom«.

Kako u obrazloženju podsjeća Krešimir Bagić, Miroslav Mićanović (1960) dosad je objavio pet pjesničkih knjiga: »Grad dobrih ljudi« (1984), »Zid i fotografije kraja« (1989), »More i prašina« (1991), »Zib« (1998) i »Jedini posao« (2013). Objavio je i pet knjiga kratkih priča: »Trajekt« (2004), »Zapadni kolodvor« (2006), »Jednosmjerna ulica« (2010), »Dani« (2011), »Vrt s 1001 žaruljom« (2012) i »Soba Jacka Nicholsona« (2016).

Svijet kao tekst

Bagić u obrazloženju ističe da se u poetskoj praksi Miroslava Mićanovića od početka zbiva pretvorba iskustva življenja u iskustvo pisanja, odnosno osmišljavanje »svijeta kao teksta«. Već u naslovnoj pjesmi prve zbirke, stihom »svi smo u svom rasporedu ljubavi«, Mićanović nagovještava gradnju vlastite pjesničke topografije i retorike. Grad, skučenost iznajmljenog stana, ljubav, sjećanje i literatura čvorišni su motivi njegova ukupnog pisanja, a prevlast prvoga lica, narušavanje kompaktnosti poetskoga izričaja i sklonost naglim promjenama iskaznih perspektiva i stilskih registara osnovna su obilježja njegova lirskog rukopisa – napisao je Krešimir Bagić.

Nagradu »Kvirin« za mlade autore zaslužio je ove godine mladi autor Goran Gatalica (1982), za knjigu »Kozmolom« u izdanju zagrebačke Biakove. Gatalica piše poeziju na kajkavskom dijalektu i na hrvatskom standardu. U izdanju Matice hrvatske u Daruvaru 2014. godine mu je objavljena knjiga »Krucijalni test«. Za svoj književni rad višestruko je nagrađivan. Po struci profesor fizike i kemije, Gatalica svoja znanja iz prirodoslovlja i fizike na zanimljiv način povezuje s poetskim.

Pjesme u prozi

Ono što ga izdvaja iz generacije svakako je težnja za univerzalizmom. Traganje nije vezano samo za ljudski svijet, već za sveukupni Svemir, a traganje za smislom i duhovnošću je sad već konstanta poetike ovog pjesnika. Knjiga je, kako ističe autor pogovora profesor Josip Užarević, sastavljen od triju ciklusa koji sugeriraju postupan razvitak lirskog sižea, odnosno svemirsku evoluciju ili devoluciju. Nazivi tih ciklusa su »Pohodi kroz tminu«, »Paljenje zvjezdane vatre« i »Zvjezdani greben«. Riječ je o složenim pjesmama u prozi u kojima se povezuje kozmičko i antropološko. Procesi u kozmosu donose činjenice iz svijeta fizike, povezane s bogatom metaforikom i ispisane ujednačenim ritmom. Gatalica kao da pomno prati planetarna kretanja, stvara kozmogonije, istražuje potrage za smislom, ali i potvrđuje sve ono što čini prazninu, samoću i ništavilo.

Rečenice u pjesmama u prozi su precizne, kao da su, kako uočava profesor Užarević, izrezane laserskim zrakom, nema sentimentalnosti, već nalazimo nizanje neobičnih kauzaliteta, stvaranje kozmopoetike. Pjesme u prozi sastavljene su od niza genitivnih metafora u kojima se spaja naizgled nespojivo: kozmičko s emotivnim, odnosno prenose se ljudska osjećanja i stanja na kretanje planeta, na čitav Kozmos. Pjesnikov izričaj je maniristički: nalazimo mnoštvo slika, epiteta, a sve to zbog intencije da se djelo učini izražajno i značenjski složenim.

Goran Gatalica nadovezuje na svemirsku liriku Šopa, Kranjčevića i Ujevića, a treba dodati i Josipa Severa, na kojeg se i sâm autor referira. No, ipak Gataličin rukopis je drugačiji, jer nije humanistička vizija, već algoritamsko i geometrizirano viđenje svijeta u kojem čovjek nestaje.