RIJEKA – Kako komentaru i priliči, valja ga početi viješću koja je do njega dovela. A vijest može početi naslovom koji navodi da su dodijeljene nagrade za najbolje knjižare i antikvarijate u Hrvatskoj. Morat ćemo, nažalost, ovdje pojasniti i dosta kompliciranu postavku ove nagrade, koju dodjeljuje Ministarstvo kulture i medija, jer je ona bitna za sve što se naknadno događalo i što je dovelo do ovoga komentara, koji će zbog cijeloga tog konteksta prostorno izaći izvan novinarskih komentatorskih uzusa.

MKM je nagradu, koja se dodjeljuje u više (pot)kategorija, utvrdio prošle godine, u tzv. Godini čitanja (u državi u kojoj te godine, kao i svake druge, više od 50 posto ljudi nije pročitalo nijednu knjigu, no ovo nije takav komentar). Nagrada je pokrenuta s ciljem popularizacije knjige, čitanja, ali i odlaska u knjižare. I to je dobro, tim više što je nagrada i novčana, pa osim malo medijske vidljivosti za nagrađene, ima i neka direktna, vrlo mjerljiva korist.

Samonominiranje

Po pitanju kategorija, MKM je utvrdio da valja napraviti razliku između Zagreba i ostatka Hrvatske. I koliko god je to u redu, jer zapravo detektira postojeći odnos snaga, pa u konkurenciji sa Zagrebom nitko izvan njega nema šanse, toliko i nije, jer perpetuira centralizaciju, pa tako onda i ideju zagrebocentričnosti svega, a onda i kulture. Drugo, da biste dobili nagradu, morate se sami za nju i prijaviti. To samonominiranje za nagradu je isto vrlo problematično, jer onaj tko je skroman i ne misli da se igdje mora prijavljivati, nego eventualno očekuje da se izvrsnost prepoznaje, a recimo da je najbolji, neće biti u konkurenciji za nagradu. Treće, nagradu dodjeljuje povjerenstvo koje imenuje MKM, no nakon što analizira pristigle elektroničke glasove (na čije glasanje, i opet, pozivaju oni koji su se samonominirali, pa ispada da će više glasova dobiti onaj tko je svojoj bazi bolje prodao priču o sebi kao najboljem ili o važnosti glasanja). Ono što jest pohvalno to je da povjerenstvo i samo obiđe nominirane, pa je konačna odluka o nagradama spoj između elektroničkog glasanja publike i dojma povjerenstva.

Povjerenstvo je ove godine bilo isto kao i prošle: pjesnikinja Ana Brnardić, prevoditeljica Lea Kovacz i putopisac i dramski pisac Jasen Boko. I ovo je povjerenstvo odlučilo dodijeliti sljedeće nagrade. Sve su bitne za kontekst, pa ih navodimo. Prvu nagradu i 30.000 kuna za najbolji antikvarijat izvan Zagreba dobio je riječki Antikvarijat Mali neboder. Druga i treća nagrada, također novčane, nisu dodijeljene. Najbolji antikvarijati u Zagrebu su Antikvarijat Brala i Antikvarijat Zlatarevo zlato. U Zagrebu se dodjeljuje samo jedna nagrada i 20.000 kuna, no ovu nagradu su podijelila ova dva antikvarijata.

U kategoriji najbolje samostalne knjižare izvan Zagreba prva nagrada nije dodijeljena, drugu nagradu i 20.000 kuna dobila je riječka Knjižara Val, a treću i 10.000 kuna dobila je ivanićgradska knjižara Dani lipa. Najbolje samostalne knjižare u Zagrebu su Knjižara Pričozemska i Glazbena knjižara Rockmark. I one dijele 20.000 kuna koje su namijenjene za prvu i jedinu nagradu, kao i u slučaju samostalnih knjižara.

Potkategorija

Postoji i još jedna, nazovimo je potkategorija nagrada, a to je nagrada za najbolje knjižare u okviru knjižarskog lanca, jer, doista, kao i u odnosu Zagreb – ostatak Hrvatske, nije isto je li knjižara samostalna ili je dio lanca. Ni to nije baš dobro, no opet, ovo nije takav komentar. U toj kategoriji prvu nagradu u okviru knjižarskog lanca izvan Zagreba dobila je, i opet riječka, knjižara Znanje, drugu nagradu knjižara Školske knjige iz Metkovića, a treću knjižara Hoću knjigu u Zadru. Najbolja knjižara u okviru knjižarskoga lanca u Zagrebu je Bookshop Znanje.

Za potpunu informaciju valja kopati i još malo dublje u kontekst pa utvrditi sljedeće: u mjesec dana, koliko je Javni poziv bio otvoren, pristiglo je ukupno 38 prijava iz cijele Hrvatske, 17 iz Zagreba, pet iz Rijeke, četiri iz Zadra itd. Od 38 prijavljenih knjižara najviše ih je u kategoriji knjižara u okviru knjižarskog lanca (26), a slijedi sedam samostalnih knjižara i pet antikvarijata. Još malo dublje u kontekstu je i podatak da je među prijavljenim antikvarijatima izvan Zagreba bio samo jedan, Mali neboder iz Rijeke, a među prijavljenim samostalnim knjižarama samo dvije su bile prijavljene izvan Zagreba te pet zagrebačkih. I ove dvije izvanzagrebačke dobile su po drugu i treću nagradu, kako smo ranije istaknuli.

Sad, dakle, suzimo ovaj kontekst na najbitnije za ovaj tekst: riječki antikvarijat Mali neboder jedini je prijavljeni u svojoj kategoriji te je dobio prvu nagradu, a riječka samostalna Knjižara Val i ivanićgradska samostalna knjižara Dani lipa jedine su u svojoj kategoriji prijavljene knjižare i dobile su drugu, odnosno treću nagradu.

Nekritičko preuzimanje

A sad ide vijest koju prenose razni mediji, pri čemu ćemo ovdje kao medije, sukladno suvremenoj medijskoj slici, smatrati ne samo medije u užem smislu, novinske kuće, portale, televizije ili radiopostaje, nego i Facebook zidove, s kojih se počesto diseminiraju informacije koje i ovi »veliki« oficijelni mediji preuzimaju nekritički, a o drugim ljudima, koji dijeljem također postaju mediji, da i ne pričamo. Ta vijest kaže da je riječka Knjižara Val dobitnica godišnje nagrade za najbolju samostalnu knjižaru u Hrvatskoj u 2022. godini, u organizaciji Ministarstva kulture i medija RH, a da je najboljim antikvarijatom u 2022. proglašen riječki Mali neboder. Tu je vijest, ako smo dobro detektirali putanju, prvi na svom Facebook profilu objavio Dragan Ogurlić, vlasnik Knjižare Val. Krenule su čestitke i ozbiljna dijeljenja, a onda su je počeli objavljivati i lokalni riječki mediji. Usudio sam se, u prvom licu, kao i ovdje sada, na jednom Facebook zidu koji je prenio tu vijest upozoriti da ta informacija nije potpuna, da ne želim kvariti veselje, ali da je kontekst prilično drukčiji od ovog koji prenosi ta vijest i da to nije zanemarivo. Dobio sam pasivnu agresiju i uvredu Dragana Ogurlića, šutnju većine ostalih, i to je bilo to. Ili nije, jer mi se, konačno, čini da je cijela ova priča simptomatična na toliko razina, a čak je i na ovoj lokalnoj unekoliko razriješena.

Prvo u njoj imamo jednu, dobro i plemenito zamišljenu, ali ne najbolje postavljenu nagradu. MKM bi, prvo, trebao ozbiljno raditi na kulturnoj decentralizaciji, a ne samo detektirati takvo stanje pa ga perpetuirati natječajem za nagradu. Recimo, mogao bi promijeniti Zakon o kazalištima tako da osim zagrebačkog počne financirati i četiri preostala, pa da onda vidimo svi skupa što bi bila prava kultura u Rijeci, Osijeku, Varaždinu i Splitu sa silno oslobođenim novcima. Jednako tako, mogao bi izbaciti glupost samoprijavljivanja i angažirati povjerenstvo da proputuje Hrvatskom i na pravi način analizira sve antikvarijate i knjižare te donese odluku o nagradi, koja bi onda bila potpuno relevantna.

Odgovornost

Zatim, uz MKM, u simptomatičnosti ove priče imamo i jednog nagrađenog, kojemu je osnovna pozicija ne doznačiti barem malo konteksta nagrade, da se prikaže još malo bolji, iako taj kontekst nikako ne bi umanjio njegovu vrijednost, jer svi koji znaju Knjižaru Val, kao i ostale nagrađene, znaju da su to dobra i važna mjesta kulture. A na koncu imamo i nekritičko prenošenje vijesti u kontekstu sve složenije medijske slike. U njoj su, pak, mediji i privatni mali ljudi, sa svojim različitim razlozima za ovakvo ili onakvo ponašanje, kao i »pravi« mediji, koji više nemaju ni volje ni resursa provjeravati informacije koje uzimaju iz raznih sfera, pa tako i s privatnih Facebook profila.

Pa da konačno potpuno ispadnem iz kurtoaznog trećeg lica, za kraj ću si dopustiti nedvojbeno prvo: moja prijateljica jednom je osvojila treće mjesto na jednom reliju u kategoriji žena. Izvrsna je vozačica i to treće mjesto sigurno je učinilo nešto i za promociju vozačica kao ravnopravnih vozačima. No na tom natjecanju bile su samo tri natjecateljice. Nagrade su lijepe i dobre, nekad i plemenite, no kontekst i istina su važniji, koliko god neukrašenost remetila ljepotu ukupne slike. A ovdje su svi pomalo zakazali: MKM, koji hitno mora promijeniti propozicije i učiniti nagradu relevantnijom, jedan nagrađeni koji je malo »nategnuo« istinu da se prikaže u boljem svjetlu, i mediji, koji nekritički prenose informacije, bez provjere i neke ozbiljnije odgovornosti. Razlozi za sve ovo mogu biti praktični, realni, dijelom naše suvremenosti, no to ih ipak ne čini opravdanima.

A zaključak bi mogao biti i ovaj: pravo novinarstvo troši vrijeme (sati pribavljanja pa proučavanja materijala, konzultiranja s ovim i onim stručnjacima i nestručnjacima), producira preduge tekstove koje konzumiraju samo oni direktno u njih uključeni i udaljava od ljudi koji su predmetom takvoga pisanja, pa i kad nisu direktno prozvani. Pravo novinarstvo producira usamljene ljude i malo kome, zapravo, treba, jer iza svih ovih uputa neće se dogoditi ništa. MKM neće promijeniti kriterije, sljedeće godine dodijelit će ove iste nagrade, na isti način, neki novi nagrađeni podijelit će vijest koja neće biti istinita, ili potpuna, a neki novi mediji prenijet će tu informaciju kao relevantnu i točnu.

No pravi zaključak je ipak ovaj: pravo novinarstvo se na koncu ipak isplati, i potraga za istinom, koliko god teška i mukotrpna bila, ponekad će ipak uroditi nekim, barem malim, u širokoj slici možda i beznačajnim, ali ipak dragocjenim plodom. Jer vijest koja je potaknula ovaj tekst promijenjena je u točnu na obama ključnim i vrlo čitanim mjestima na kojima se mogla pronaći na Facebooku, pa tako, dakle, i u objavi vlasnika najbolje samostalne knjižare u Hrvatskoj, izvan Zagreba. Čestitam.