Završeno je 69. izdanje Pulskog filmskog festivala, što znači da sljedeće godine taj najznačajniji hrvatski filmski festival i jedan od najvažnijih kulturnih događaja u zemlji navršava veliku i okruglu sedamdesetu obljetnicu.

Za vrijeme trajanja festivala Pula je zadobila tako posve kulturni predznak, prvenstveno filmski, a rijeka ljudi slijevala se na projekcije filmova, posebice u Arenu. Svjedočili smo posjećenosti koja se gotovo vratila na pretpandemijsko stanje. Osim turista koji su se u Puli i u Areni našli slučajno, bilo je posve jasno da su se organizatori, s ciljem umrežavanja i razmjene iskustava, potrudili dovesti i vrlo značajne filmske profesionalce iz zemlje, Europe i ostatka svijeta, što je hvalevrijedno i prijeko potrebno – nama kao samoj zemlji, kao i našoj kinematografiji. Ovogodišnje izdanje festivala ugostilo je tako mnoge filmske ekipe, goste, profesionalce, a publika je kao i dosad uživala u raznovrsnim filmovima na više lokacija, starim i novim.

S obzirom na različite kategorije i na brojne filmove, dalo bi se zaključiti da se radi o pomno izvršenoj selekciji filmova, a finalni produkt su tematska raznovrsnost, aktualnost te ostvareni dijalog između djela i recipijenata. Same nagrade dodijeljene su, treba reći, upravo onako kako bi i trebale biti – određenim filmovima za određen segment u kojem se neki film najviše istaknuo. Kao i svako drugo nagrađivanje, i ovo se vrši isključivo na temelju detaljna razmatranja svakog od filmova, procjene njegove cjelokupne vrijednosti, pojedinih elemenata, odnosno segmenata, kao i cjelokupna umjetničkog dosega.

Najbolji film

Glavnu nagradu, veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, uz nagrade za najbolju mušku ulogu koja je pripala Stojanu Matavulju, sporednu žensku ulogu koja je pripala Nives Ivanković, nagrada za montažu Borni Buljeviću te za režiju Sonji Tarokić, potpuno zasluženo dobio je film »Zbornica«, za koji i sam držim da je u proteklih godinu dana najbolji film, a svaka od nagrada je u potpunosti opravdana, za dvije uloge, Ivanković i Matavulja, kao i za izvrsnu montažu. Podsjetit ću, film je to koji kirurški precizno secira naše društvene patogenosti, a školska zbornica poslužila je samo kao primjer velikoga sustava u malome. »Zbornica« je nastavak Tarokićina režiserskoga puta čija kvaliteta u budućnosti, nadajmo se, neće opasti.

Režiserski dvojac David Kapac i Andrije Mardešić svojim su filmom »Stric« ovogodišnjem festivalu, i domaćoj kinematografiji, dali vrlo intrigantan i mračan film koji sjaji svojom apsurdnošću, stoga nagrade za izvrstan scenarij i za kostime koji vjerno dočaravaju neka prošla, ne tako daleka, vremena, potpuno su zaslužene. A zaslužena je i nagrada za izvrsnu masku Ane Bulajić Črček u filmu »Illyricvm«. Triler »Dani suše«, koji propituje problem korupcije i homoseksualnosti na neuobičajen način, donosi komplesnu problematiku, što je ocjenjivački sud također odlučio nagraditi u Međunarodnom programu.

Publici su uvijek najdraži oni filmovi koji njima »sjednu« i koji se njima svide, a to je zasigurno slučaj s filmom »Ljeto kada sam naučila letjeti«, vedra i prozračna »coming of age« komedija koja donosi puno više od samog dječjeg ili obiteljskog filma, a nagrađena je najvišom ocjenom publike u kategoriji Međunarodni program.

Rezoniranje s publikom

Film snimatelja Radislava Jovanova »Punim plućima« također je rezonirao s publikom i osvojio ju je pričom o ponovnom okupljanju starih prijatelja zbog smrti starog prijatelja. Fotografija i zvuk u ovome filmu, kao što i nagrade govore, jesu istaknuti i precizno izvedeni elementi. Tu je i film »Nosila je rubac črleni«, koji je publiku očigledno osvojio svojom humornom pričom smještenom u Hrvatsko zagorje, koja se vrti oko seoskih odnosa i svadbe, pa ga je publika ocijenila najvišom ocjenom osiguravši mu nagradu Zlatna vrata Arene, a Ljubi Zečeviću pripala je nagrada za najbolju sporednu mušku ulogu za ulogu Jože.

Iako je možda na iznenađenje sviju nagrada za glavnu žensku ulogu otišla Lani Barić za ulogu u filmu »Glava velike ribe« Arsena Oremovića, Barić se, treba istaknuti, ove godine pojavila u čak tri filma. Osim filma »Glava velike ribe« pojavila se i u dva kratkometražna studentska filma, »Nehaj« i »Palikuća«, u kojima je također glumački briljirala, stoga se nagrada za glavnu žensku ulogu, osim što je zaslužena, čini i posve ispravna. Na kraju, i sama glumica, primajući nagradu i istaknuvši izvrsna glumačka ostvarenja svojih kolegica, pokazala je što znači biti kolegijalan i što znači uvažavanje drugih.

Između ostalih nagrada, treba istaknuti kako je Violić dobila Brezu za debitantski uradak »Baci se na pod« koji iz perspektive triju likova, članova obitelji, minuciozno prikazuje trenutak krize u obitelji. U liniji iste tematike, obiteljske krize, kratkometražni rumunjski film »Summer Planning« također je, ističući se izvrsnom dramaturgijom i režijom, svoju nagradu u studentskoj kategoriji zaslužio. Kratkometražno dokumentarno ostvarenje Damira Markovine svojim redateljskim postupcima, autentičnošću i emotivnom atmosferom osiguralo mu je nagradu za najbolji studentski dokumentarni uradak, dok se rumunjski eksperimentalni film »Kermes Vermilio« istaknuo slojevitošću, višeznačnošću i performativnošću.

Tematska i stilska raznovrsnost filmova i aktualnost, uvažavanje i dijalog, sve su to odlike ovogodišnjeg Pulskog filmskog festivala, koji i dalje sjaji na zvjezdanom nebu, onom domaćem, no i – međunarodnom.