U sklopu ovogodišnjeg Interlibera predstavljeno je svih sedam knjiga »Gričke vještice« Marije Jurić Zagorke u izdanju Školske knjige. »Grička vještica« popularni je Zagorkin šestodijelni romaneskni ciklus koji čine romani »Tajna Krvavog mosta«, »Kontesa Nera«, »Malleus maleficarum«, »Suparnica Marije Terezije«, »Dvorska kamarila« i »Buntovnik na prijestolju«. Radnja je smještena u burno 18. stoljeće. Razgranatu i vrlo zamršenu fabulu pojedinih dijelova nije ni moguće, a niti je potrebno prepričavati. Uz osnovnu povijesnu priču, začinjenu ljubavnim zapletima i intrigama, Zagorka redovito daje i široku panoramu hrvatskoga društva i njegove klasne raslojenosti, dok ideološka previranja i borbe na dvoru znalački povezuje sa suvremenim stanjem.

Kako javlja Hrvatska televizija, novog izdanja nije bilo pet godina, a »Grička vještica« u novom ruhu, prilagođena mlađim čitateljima, iz tiska je izašla netom prije predstavljanja na Interliberu. Prema riječima Miroslave Vučić, novo izdanje »Djela Marije Jurić Zagorke«, majstorice povijesnih romansi koja cijelo stoljeće svojim pitkim pričama oduševljava naraštaje čitatelja, objavljena su u suvremenom ruhu dizajnerice Tesse Bachrach Krištofić, u kojem ih željno iščekuju generacije novih poklonika odraslih na djelima J. R. R. Tolkiena i Georgea R. R. Martina.

– Oni misle da u hrvatskoj književnosti ne postoji ništa tako zanimljivo kao što je ‘fantasy’ recimo u anglosaksonskoj književnosti. Htjeli smo pokazati da je hrvatska književnost prebogata dobrim povijesnim romanima. Uz »Gričku vješticu« objavili smo i »Kći Lotrščaka«, uskoro stiže i »Vitez slavonske ravni«, a onda ćemo ići redom dalje. I treba se radovati da imamo nove čitatelje, novu publiku koja želi čitati ovu vrstu književnosti, istaknula je Vučić.

U povodu 150. obljetnice rođenja Marije Jurić Zagorke Školska knjiga objavljuje redizajnirana izdanja djela te važne spisateljice koja je svojim vrijednim opusom znatno obogatila hrvatsku književnost. No, za njezina života nitko se nije usudio ozbiljnije baviti njezinim djelom, bojeći se da ne ispadne smiješan. Ponovilo se u socijalizmu, kao i u predratnoj Jugoslaviji: s jedne strane oficijelni muk i podsmijeh, a s druge čitateljska glad za tek otisnutim sveščićima »Gričke«. Čitatelji i čitateljice su joj uvijek znali iskazati vjernost. Do šire društvene prepoznatljivosti Zagorkina djela i njezina mjesta u hrvatskoj kulturi dolazi tek postupno u drugoj polovici 20. stoljeća. Šezdesetih, bitno je vrednovan Zagorkin profesionalni novinarski rad (J. Horvat) pa se sedamdesetih objavljuju njezina »Sabrana djela« (I. Hergešić). Osamdesetih je vrednovana kao značajna književnica za povijest nacionalne književnosti (S. Lasić), a jačanjem feminizma kao novog socijalnog i društvenog pokreta, dolazi i do prve feminističke recepcije (L. Sklevicky).

U monografiji o povijesti hrvatskog novinarstva povjesničar Josip Horvat ističe Zagorkinu europsku reputaciju prve političke novinarke u jugoistočnoj Europi početkom 20. stoljeća, kao i njezin suvremen način izvještavanja (»politička je vijest bila servirana na posve nov način, što je značajno doprinosilo modernizaciji hrvatskog novinstva«).

Kako u tekstu za Ured za ravnopravnost spolova podsjeća Slavica Jakobović Fribec, za Pavla Pavličića, pisca i književnog povjesničara, »najčitaniji hrvatski pisac nije zapravo pisac, nego spisateljica«. Odajući priznanje Zagorki u ženskom rodu (dakako, pod utjecajem poetike ženskog pisma) Pavličić otpočinje seriju pisama slavnim ženama. U tim pismima govori o stanju ondašnjeg hrvatskog romana, primjerice, kroničnom nedostatku »punokrvne priče« kadre privući i zadržati čitateljsku pozornost mimo velikih povijesnih tema i dilema, kao što je to znala Zagorka. Raščlanjujući i spisateljski i čitalački Zagorkin fenomen iz obzora povijesti hrvatske književnosti, kritičar i književni povjesničar Stanko Lasić piše prvu znanstvenu monografiju o njoj. Sada s izdanjima Školske knjige imamo Zagorku za nove generacije.