ZAGREB – Sjajna i iznimno upečatljiva knjiga »Mi koji smo preživjeli« (We Were The Lucky Ones) klasičan je dokaz tvrdnje o tome koliko je važno i bitno da netko zabilježi obiteljsku povijest, posebno ako je ta povijest toliko dramatična i iznimna poput sage židovske obitelji Kurc, prave epske priče koju je svijetu ponudila, desetljećima nakon dramatičnih događaja iz doba fašizma, Georgia Hunter, jedna od nasljednica te obitelji. Uz fenomenalnu priču o preživljavanju brojne židovske obitelji, ova knjiga svakako pažnju privlači i načinom na koji je nastala.

Bolna povijest obitelji

Naime, Georgia Hunter bila je tipična američka djevojčica sve do 1994. godine, odnosno do trenutka kad kao petnaestogodišnjakinja u školi nije dobila zadatak napisati esej o podrijetlu vlastite obitelji. U osnovi jednostavan i lagan zadatak uskoro se za nju pretvorio u pomalo šokantnu spoznaju o tome kako su njeni preci nakon dramatičnih i po život opasnih zbivanja uspjeli preživjeti holokaust te iz Europe neposredno po završetku Drugog svjetskog rata krenuti prema Južnoj i Sjevernoj Americi. Te početne spoznaje tjerale su je da nakon tog eseja nastavi istraživati prošlost, a to je pak značilo nove spoznaje pri čemu je do »eksplozije« došlo u ljeto 2000. godine.

Te godine Georgia diplomira i s 21 godinom spremna je, kako se to kaže, osvojiti svijet. Njena majka – uvelike i zbog iskazanog kćerinog interesa za povijest obitelji – poziva u Martha’s Vineyard, čuveni američki gradić u kojem žive, cijelu obitelj Kurc. Odazivaju se rođaci iz Miamija, Oaklanda, Seattlea i Chicaga, ali i iz Rio de Janeira, Pariza i Tel Aviva, a nekoliko dana boravka oduševljava Georgiju koja slušajući razgovore i priče najstarijih počinje shvaćati kako je zanimljiva i bolna povijest njene obitelji: »Netko ovo mora zapisati«, pomislila je tada, piše u pogovoru, priznajući kako tada nije mislila da to mora biti ona. No, deset godina kasnije, kad joj je 31 godina, odlučuje sve što je do tada saznala obraditi te dodati svemu nove razgovore i svjedočanstva. Punih šest godina trajat će njeno istraživanje i putovanje po brojnim lokacijama vezanim za život njene obitelji, da bi 2017. godine njena knjiga »We Were Lucky Ones« postala međunarodni bestseler.

Vjetrovi rata

Zahvaljujući zagrebačkom Stilusu i prijevodu Lidije Toman, sad u toj knjizi uživati mogu i čitatelji u Hrvatskoj. »Mi koji smo preživjeli« je priča o opstanku moje obitelji«, konstatira pri kraju pogovora autorica koja se, na svu sreću, umjesto dokumentarističkog pristupa opredijelila za fikciju, ali pritom poštujući fakte i povijesne istine pa je, primjerice, osim u jednom slučaju, zadržala prava imena svih članova svoje obitelji slijedeći pritom sudbine svakog od njih i to od razdoblja kraja tridesetih godina prošlog stoljeća kad fašizam počinje prijetiti, pa sve do drugog dijela drugog desetljeća ovog našeg novog 21. stoljeća. Temelj i ishodište obitelji Kurc u ožujku 1939. godine kad priča počinje, su židovski bračni par Sol (52) i Nechuma (50), koji žive u poljskom gradiću Radomu i po svemu spadaju u ne bogat, ali nedvojbeno imućan i ugledan dio židovske zajednice tog gradića. Njih dvoje imaju petero djece od kojih Genek (31), Mila (29), Jakob (23) i Halina (21) žive u Rodomu, a jedini koji nije u Poljskoj je Addy (25) koji je završio fakultet u Parizu i u proljeće te 1939. godine planira povratak u Poljsku kako bi s obitelji proslavio židovski vjerski blagdan.

No, jačanje fašizma omest će ga u planovima pa obitelj neće vidjeti gotovo deset godina, a svi njegovi koji su živjeli u Poljskoj zahvaćeni su vjetrovima rata i užasa pa će u nekoliko sljedećih godina proživjeti strahote nakon kojih je pravo čudo da su svi preživjeli, ili, kako je to autorici rekla njena rođakinja Felicia, rođena krajem 1938. godine, »Naša obitelj nije trebala preživjeti. Barem ne u tolikom broju. To je pravo pravcato čudo. Imali smo sreće«, rekla je Felicia, a baš tu završnu rečenicu koja u engleskom glasi »We Were The Lucky Ones« Georgia je odabrala za naslov svog sjajnog romana.

Bezumno fašističko nasilje

Da bi čitatelju, a svakako i njoj, bilo lakše, knjigu je podijelila na 63 poglavlja u okviru kojih postoje zasebne cjeline ili epizode naslovljene imenom lika čiju životnu sudbinu pratimo. Zbivanja se nižu kronološki pa svjedočimo pokušajima Addyja da se vrati u Poljsku, odnosno kasnije na svaki način pobjegne iz Europe, čitamo o Mili koja bez supruga Selima koji je nestao nastoji preživjeti s tek nekoliko mjeseci starom Felicijom, saznajemo koje su muke članovi obitelji proživljavali u getima Rodoma, Varšave i Lvova, pratimo Geneka i Hertu na njihovim nezamislivo opasnim i surovim danima progonstva u Sibiru i Kazahstanu, a posebno su dojmljivi opisi obiteljskog puta koji pješice od Poljske do Italije prelaze svi članovi obitelji pri čemu je Halina čak i trudna, ali i u takvom stanju ona, osmogodišnja Felicia te već pri kraju svojih pedesetih Sol i Nechuma uspijevaju prijeći cijeli put, čak i Alpe!

Naravno, knjiga nosi brojne bolne i užasavajuće epizode bezumnog fašističkog nasilja, pri čemu su najupečatljiviji opisi načina na koje sve te užase podnosi i nadvladava djevojčica Felicia koju njena majka Mila na svaki način nastoji – i uspijeva! – spasiti od smrti. Nošena ljubavlju prema junacima svoje obitelji koji su imali snage izdržati sve opasnosti, Georgia Hunter stvorila je prekrasnu, inspirativnu, ali i upozoravajuću knjigu koja svjedoči o pobjedi dobra nad zlom, ali i stalnoj opasnosti koje zlo i tamna strana ljudske duše i psihe može nanijeti svom bližnjem. »Ovu knjigu počela sam pisati najprije zbog obećanja samoj sebi, obećanja da ću zabilježiti priču svoje obitelji. Htjela sam to učiniti za sebe, za obitelj Kurc, za svoga sina, njegovu djecu, djecu njegove djece…«, piše Georgia Hunter konstatirajući i to da su 2017. godine, kad je ova knjiga objavljena u SAD-u, »Nechumini i Solovi unuci, skupa sa svojim supružnicima i potomcima, brojili više od stotinu članova. Raspršeni smo diljem svijeta – Brazil, Sjedinjene Američke Države, Francuska, Švicarska, Izrael…« Preživjeli su. Preživjeli i pobijedili.