Sedam godina nakon objavljivanja zapaženog naslova “U što vjerujemo mi koji u Boga ne vjerujemo”, novinar, teolog i aktivist Drago Pilsel zavrtio je narativ i u novoj knjizi skupio 37 svjedočanstava onih koji u Boga – vjeruju. Knjigu imena “U što vjerujemo mi koji u Boga vjerujemo” predstavio je u riječkom VBZ-u u srijedu navečer, a pritom su mu društvo pravili pjesnik i vjeroučitelj Miroslav Radić, teolog i mirovni aktivist Otto Raffai i filozof i teolog Marko Vučetić.

Pilsel je okupljenima objasnio kako je nastala knjiga koja je, kako kaže, bogata ne samo po kvaliteti svjedočanstva, nego i raznolikošću – u skupljenih 37 svjedočanstva nalaze se vjernici različitih vjeroispovijesti – katolici, pravoslavci, židovi i muslimani.

Kao sljedeći korak vidi dijalog dvije skupine ljudi – vjernika i nevjernika. “Maknut ćemo se iz vreve grada u neki samostan ili manastir, tiho mjesto gdje će vjernici i nevjernici pokušati razgovarati. Jako je teško uspostaviti taj razgovor, on ne može biti teološki, nego razgovor duše”, rekao je Pilsel.

Marko Vučetić, filozof i teolog, objasnio je da su autori svjedočanstava pisali s različitih polazišta. Neki se suočavaju s autoritetom onoga tko ih je pozvao i zbog čega su se odvažili napisati svoja svjedočanstva na Pilselov poziv. Druga grupa tekstova govori o Bogu kojem su vezane ruke čovjekovom molitvom.

“Mi smo molitvom preuzeli onaj govor koji bi ljudima trebao biti spoznatljiv u tišini, mi time Bogu oduzimamo snagu i pretvaramo ga u zatvorenika. Bogu smo vezali ruke, zato se ubijaju ljudi u Jemenu, Palestini…  Zato su Plenkovićeva djeca bila izložena mrtvom tijelu pape jer on tu nije nastupio kao otac, nego je politički odlučio svezati Bogu ruke”, objasnio je.

U knjizi je također prisutan Bog koji iz nemoći suosjeća sa svijetom, kojeg gotovo želite zaštititi. “Ja sam rekao da je meni Boga žao. Ako promatramo kakav je svijet i kakvi su nazovi kršćani, onda uistinu moramo razviti istinsku sućut prema takvom Bogu”, rekao je Vučetić ozbiljno i dodao da ovo nije knjiga o jednom Bogu, nego o svim perspektivama unutar kozmičkog pogleda na njega.

Miroslav Radić, pjesnik i vjeroučitelj, također je jedan od autora čija se svjedočanstva nalaze u knjizi. Na predstavljanju je izdvojio nekoliko najvažnijih crtica iz svog teksta, kao što je vjerovanje da je vjera bez djela mrtva i da vjernik mora živjeti tu vjeru, ili da kršćani ne trebaju proklinjati tamu, nego paliti svjetlo Božje ljubavi. Svoj je dio završio pjesmom koja se pita što bi bilo da Boga nema.

Teolog i mirovni aktivist Otto Raffai okupljene je uveo u svoj životni put koji ga je doveo do uloge mirotvorca, a koji je počeo već u djetinjstvu tijekom zajedničkih odlazaka u crkvu s obitelji. Cijelo vrijeme je osjećao da mu na tom putu pomaže Bog, ali nitko nam neće reći što moramo napraviti. Publici je poručio: “Svatko od nas, vi ste ključevi mirotvorstva. Svatko nosi odgovornost ne čekajući nekoga da mu kaže – sad bi ti to trebao. Mi od jutra do mraka možemo imati odgovornost prema onome koga sretnemo”, rekao je.