Ove godine, 18. travnja, navršit će se 150. godišnjica rođenja hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić. Kao ugledna spisateljica bila je četiri puta predlagana za Nobelovu nagradu, a 1937. izabrana, kao prva žena u nas, za dopisnu članicu tadašnjeg JAZU-a. Zarana je proglašena »klasičnim piscem« i »hrvatskim Andersenom«. Djela su joj prevedena na mnogobrojne strane jezike te izvedena u kazališnim, radijskim i filmskim obradama. U povodu obljetnice nakladnik Mala zvona ponovo objavljuje nagrađeni biografski roman Sanje Lovrenčić »U potrazi za Ivanom«, prema kojemu je ove godine postavljena i istoimena kazališna predstava u produkciji Max teatra iz Zaprešića u koprodukciji s Galerijom umjetnina grada Slavonskog Broda. Nakon odigrane premijere u Slavonskom Brodu u veljači ove godine, najavljena je zagrebačka premijera predstave 24. ožujka u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a dramatizaciju također potpisuje Sanja Lovrenčić.

Kako u svojem osvrtu navodi Anita Peti-Stantić, Sanja Lovrenčić je, poput mnogih, odmalena čitala Ivanine tekstove. »Otada je gotovo čitav život razmišljala o Ivani, stalno joj se iznova vraćajući. Istraživala je godinama, pokušavajući razumjeti umjetnicu u čijem je životu pisanje u bilo kojem obliku vrlo rano zauzelo trajno mjesto. Nakon pročitanih stranica i stranica dnevničkih zapisa, bilježaka i pisama, putovanja na mjesta na kojima je Ivana bila i koja su joj bila važna, razgovora sa svakim tko je želio i mogao pomoći u sastavljanju mozaika, nastao je izuzetno provokativan, a istovremeno stilski dorađen biografski roman čitak na mnogim razinama. Priča o umjetnici u njemu se isprepliće s pričom o ženi, o normama, uzusima i očekivanjima društva u vrijeme njezina života. U knjizi strukturiranoj poput glazbenog komada, gotovo kontrapunkta, isprepliću se zapisi i pravi život, sadašnjost i prošlost, današnja perspektiva i živa povijest, što na osobit način dinamizira potragu za likom Ivane Brlić-Mažuranić i pomaže raspršiti auru nepristupačnosti koju u posljednje vrijeme ‘Priče iz davnine’ i njihova autorica nerijetko imaju u očima čitatelja«, osvrnula se Anita Peti-Stantić.

Za knjigu »U potrazi za Ivanom« Sanja Lovrenčić dobila je nagradu »Ksaver Šandor Gjalski«, uz obrazloženje koje potpisuje dr. sc. Antun Pavešković:

»… Iako se o životu i djelu Ivane Brlić-Mažuranić podosta zna, Sanja Lovrenčić odlučila se za vrlo zahtjevan pristup. Naime, njoj je pošlo za rukom ono najteže: pisati uvjerljivo i jednostavno. Uvlačeći nas u pripovijedanje iskazom u prvome licu, uspijeva pridobiti čitateljsko povjerenje prije svega iskrenošću koja plijeni i kada pripovijeda o najjednostavnijim stvarima iz svakidašnjega života, uspijevajući nam i životne sitnice dočarati jezikom lišenim svake banalnosti čak i kada se ne libi vlastite intime, osobne i obiteljske. Autorica je od samoga početka odabrala moderan glas, blizak suvremenoj publici, usprkos povijesnoj temi neopterećen historicizmom. Za razliku od uobičajenih romanesknih postupaka zasnovanih isključivo na fikciji, ovaj roman nudi nam dvije pripovjedne razine. Prva je životna razina same autorice, intelektualke i žene u potrazi za drugom ženom, umjetnicom i intelektualkom, i to u potrazi koja, tragajući za autentičnim likom, ne, dakle, povijesnim konstruktom nego osobom od krvi i mesa, uspijeva vlastiti pripovjedni interes nametnuti kao traganje za čitavim jednim vremenom, drukčijim od našega, iščezlim, ali aktualnim onoliko koliko su ljudske sudbine u njemu prepoznatljive nama današnjima…

U dvostrukom smislu riječi spisateljica se približila najboljem segmentu tzv. ženskoga pisma, ali ga i značajno nadišla. Ne inzistirajući na uobičajenim ideologemima emancipacije, nudi nam ona priču o ženi kao priču o čovjeku. Mjera ženskosti postaje mjera čovječnosti, podsjećajući nas da je čovječnost danas jedina vrijednost za kojom vrijedi tragati – upravo zato jer nikada nije bila ugroženija… Ponudivši umjesto uobičajena biografskog romana u pravom smislu riječi potragu za autentičnom Ivanom Brlić-Mažuranić, autorica je na maestralan način iskoristila biografski i autobiografski diskurs, ostavljajući hrvatskoj književnosti djelo diskretnih i istodobno snažnih poruka.«