U knjigama Gorana Tribusona glazba je oduvijek imala vrlo bitnu ulogu, a njegov novi roman prvi je u kojem se ta Tribusonova sklonost glazbi vidi već i iz naslova djela, a itekako potvrđuje i u samome romanu »Truba Cheta Bakera«, i to ne samo kroz jazzy ozračje koje se stvara već samim spominjanjem ovog kultnog jazz trubača već i kroz dodire s ozbiljnom glazbom o kojoj se itekako priča u romanu, kao i sudare s čistom punk energijom za što je zaslužan dio romana vezan uz ranu zagrebačku punk scenu drugog dijela sedamdesetih godina prošloga stoljeća, odnosno mladi pankerski sastav koji nastoji oponašati već tada kultne Sex Pistolse. Dakle, na jednom mjestu imamo jazz, klasiku i punk! I stvar funkcionira! Evo kako…

Radnja romana

Roman počinje opisom smrti nepoznatog muškarca u Amsterdamu 1988. godine pri čemu će ljubitelji Cheta Bakera odmah shvatiti kako je riječ o njegovu tragičnom padu s trećeg kata hotela Prins Hendrik. Radnja se potom seli u Zagreb 2022. godine, u Ulicu kestena u kojoj žive vrlo dobro stojeći Bartol i supruga mu Frida. Bartol, deset godina stariji od supruge, vrlo se uspješno bavi naftnim i plinskim biznisom, pa žive na visokoj nozi i kao dio tog višeg društva svoju jedinu kći, dvanaestogodišnju Lanu, školuju u Švicarskoj. Fridi, koja je u ranim tridesetim, život je nakon odlaska kćeri prilično siv pa se odlučuje baviti književnošću koju je prije udaje uspješno studirala. Tražeći knjige koje bi joj bile motiv za vlastito stvaranje nailazi na većini nepoznat roman »Zli dečki« koji je oduševi pa odluči upoznati njegovog autora Adrijana Pavicha. Vrlo brzo saznaje da on živi nedaleko od nje i da je vrlo ozbiljno ogrezao u alkohol. Početno poznanstvo ubrzo se, iako je on od nje stariji 25 godina, pretvara u ljubav, a što je bilo dalje, ne bi bilo pošteno pričati, no svakako možemo reći da se radnja ne pretvara u za Tribusona tipičnu krimić priču, već ostaje u okvirima dobre drame, čak na jedan način i melodrame.

Roman o anarhistima

Iako, dakle, »Truba Cheta Bakera« donosi ljubavnu priču, to je istodobno i roman o buntovnicima, anarhistima i nepomirljivima oslikanim ponajviše u liku intelektualca alkoholičara Pavicha koji svojim životom provocira okolinu i na svoj način kritizira niz njezinih nesavršenosti. Kroz njegove riječi, kao i komentare samog tzv. sveznajućeg pripovjedača, saznajemo, primjerice, kako je Bartol u danima kad je zaprosio Fridu bio »potrčko u nekom ministarstvu, redovito član svake stranke koja bi došla na vlast, jednom riječju – čovjek obećavajuće budućnosti«. Ironija i sarkazam uočljivi u ovoj procjeni potvrđuju se kasnije i u nizu drugih primjera pa, primjerice, govoreći o hrvatskim književnicima Tribuson primjećuje kako su »neki zlobnici znali tvrditi kako ih je više no knjiga, jer je u dvije nacionalne književne asocijacije bilo možda preko sedam stotina umjetnika lijepe riječi«.

Bogati pripovjedački instrumentarij

Naravno, zbog prevelike razlike u godinama ovo je iznova i roman o ljubavnoj vezi starijeg muškarca i mlađe žene što je tema koju je Tribuson u priličnoj mjeri obradio i u svom prethodnom djelu, noir trileru »Zbogom, Isabel« (2022), a u posljednje dvije-tri godine skloni su joj i neki drugi autori, poput Zorana Ferića (»Dok prelaziš rijeku«) i Ivana Vidića (»Sat koji otkucava samo tik«). Svoju novu štoriju Tribuson je čitatelju opet pretočio koristeći svoj bogati pripovjedački instrumentarij pa uz dodire s glazbom svjedočimo iznova i povezanosti književnosti i filma i to ne samo kroz spominjanje filmskih djela, već i »filmski« pristup pripovijedanju pri čemu se autor poziva na to kako bi tu scenu obradio neki filmaš. S obzirom na radnju naići ćemo u ovom romanu i na stranice erotskog štiva, kao i na stranice književno-teorijskih i rasprava o filmu i ozbiljnoj glazbi (posebno o djelu Gustava Mahlera). Brojni su, za Tribusona također tipični, trenuci cinizma, ironije i sarkazma prema egzaltiranom nacionalizmu pa se, primjerice, jedan primarijus zove Juraj Francetić, a ismijavaju se iznova i novohrvatske tvorenice poput riječi kopnica (AIDS), ali i »stvara« nova – motelijer. To je onaj koji vodi motel. Jer, ako može hotelijer, a što ne bi mogao i motelijer!

Sve u svemu ljubitelji Tribusonovog štiva bit će iznova zadovoljni jer im »Truba Cheta Bakera« nudi novu dobru priču i prepoznatljive Tribusonove likove »prekrasnih gubitnika« koji, mada znaju da na kraju sreće neće biti, nastavljaju po svome i privlače nas tom svojom nepomirljivošću.